Domagoj Vida

Na pripremama ekipe na Rogli sjeli smo s najnovijim pojačanjem Dinama - Domagojem Vidom. Sa simpatičnim braničem Dinama dotaknuli smo se mnogih tema: od nogometnih početaka, Osijeka, Njemačke pa sve do sadašnjosti i Dinama.

Kada si počeo igrati nogomet i kako je to izgledalo na početku?

Počeo sam igrati nogomet sa 7 godina u Donjem Miholjcu za NK Jedinstvo. Stalno sam igrao sa starijima od sebe, puno radio s tatom u parku i svugdje gdje smo stigli da bi dobio poziv iz Osijeka. Prijatelj i ja smo svaki dan nakon škole putovali 50-tak kilometara do Osijeka na trening. Tamo sam prošao sve kategorije, a preselio sam se u Osijek kada sam krenuo u srednju školu.

U Osijeku si već sa 17 godina zaigrao za prvu momčad.

Da, debitirao sam u Vinkovcima protiv Cibalije kod Miroslava Žitnjaka. Kada je nakon njega na mjesto trenera došao Ilija Lončarević onda me je on, 'ajmo reći, počeo forsirati i stalno sam igrao; prvo zadnjeg veznog, a onda desnog beka. Iz tih mlađih kategorija bih izdvojio trenere Prigla i Popovića, no moram priznati da sam od svih trenera u karijeri nešto naučio i svima sam itekako zahvalan. Stopera sam za prvu momčad počeo igrati kada je trener postao Tomislav Steinbrücker koji mi je bio trener u mlađim kategorijama i koristio me na stoperu. Na toj poziciji sam se potpuno snašao i igrao sam dobar nogomet te napravio transfer u Njemačku.

Nakon dobrih igara u Osijeku otišao si u Njemačku, u Bayer Leverkusen. Je li ti bio šok otići iz Osijeka i svojih bližnjih u daleki Leverkusen?

Oni su godinu i pol dana pratili moje igre u Osijeku da bi me na kraju kupili. Brzo se to nekako sve dogodilo, doslovno "preko noći" sam morao donijeti odluku otići ili ne i - odlučio sam se za odlazak. Naravno da mi nije bilo lako, zapravo bilo mi je jako teško promijeniti sredinu, klub, navike i sve ostalo. Nisam znao niti jezik, no sva sreća da je tamo već bio trener Zvonko Komes koji mi je puno pomogao i na tome sam mu zahvalan.

U Leverkusenu nisi igrao koliko si htio. Što misliš - zašto je to tako? Mora li stranac u Njemačkoj biti puno bolji od domaćeg igrača da bi dobio priliku?

Prva sezona, posebno nakon tako velike promjene, uvijek nekako i jest najteža pa ako tako gledamo na stvari onda čak i jesam nešto odigrao, ali nisam naučen sjediti na klupi i to mi je teško palo. Treneri su mi je stalno govorili kako je sve super i da odlično treniram i onda dođe utakmica - ja na klupi. Onda igramo europske utakmice, napravimo solidan rezultat i kažu da sam dobro igrao pa dođe prvenstvo - ja opet na klupi. Naravno da sam i u glavi "potonuo", no nekako sam se držao sve dok mi mjesec dana prije kraja sezone direktor nije rekao kako sumnja da će sljedeća godina biti drugačija. Tada sam odlučio da želim otići negdje gdje ću igrati i onda je došla ponuda Dinama.

Kako je izgledao tvoj dolazak u Dinamo? Pisalo se dosta da u početku nisi bio za takvu ideju.

Naravno da to nije točno i ja nikada nisam rekao kako neću ići u Dinamo. Dinamo je najbolji hrvatski klub koji svake godine igra niz europskih utakmica i za svakog igrača je pravi izazov; posebno za Hrvata. Bio sam na odmoru u Turskoj i tamo sam imao ugašen mobitel da bi me po povratku kući zvali i pitali "je li hoću ići u Dinamo?". Ja sam odmah rekao da hoću jer mi je najvažnije igrati. Kada je klub sve riješio u Njemačkoj, brzo sam otišao kući po stvari i u Zagreb na potpis ugovora.

Bio si godinu dana u Njemačkoj, a sada si tjedan dana u Dinamu. Je li možeš napraviti neku usporedbu u organizaciji kluba, pristupu radu i kvaliteti?

Iskreno, nije to neka razlika. Kada sam iz Osijeka išao u Bayer onda mi je to bio pravi šok, no doći iz Leverkusena u Dinamo nije neka razlika. Dinamo je stvarno odlično sređen klub, sve je na svojem mjestu i pravi je gušt biti ovdje. Naravno da su u Bayeru neke stvari na višem nivou, ali više je to zbog razlike između Njemačke i Hrvatske nego Bayera i Dinama; tamo je jednostavno sve skupa sređeno pa je i klubu lakše u tome funkcionirati.

Što misliš o momčadi Dinama danas? Većinu igrača znaš iz raznih reprezentativnih selekcija.

Mislim da imamo stvarno dobru momčad. Ima jako puno igrača koji su otprilike stari kao ja ili čak i malo mlađi što nam donosi golemu želju i htjenje, a s druge strane imamo nekoliko starijih dečki čije golemo iskustvo puno koristi nama mlađima. Ekipa je stvarno jaka i trebamo se koncentrirati na uspjeh koji vjerujem da možemo ostvariti. Što se tiče poznanstva, većinu dečki jako dobro znam. Kelava, Vrsaljko, Ademi, Badelj, Palić, Barbarić i svi ostali su igrači koje znam više od deset godina jer smo igrali jedni protiv drugih, a u reprezentaciji uvijek zajedno. 

Liga prvaka se nameće kao krajnji cilj iako bi svaki europski iskorak bio golemi uspjeh.

Ne mogu reći kako ćemo 100 % izboriti Ligu prvaka, ali mislim da imamo realne šanse. Trebamo biti pravi, dati svaku utakmicu sve od sebe i vjerujem da onda niti rezultat neće izostati. Naravno, teren je jedino mjerilo i sve priče uoči utakmice ništa ne znače dok se kvaliteta ne pokaže na terenu. Rekao sam već, mislim da imamo stvarno jaku ekipu, željnu uspjeha i već sada djelujemo kao momčad što je jako bitno i može biti presudno.

Tvoj posljednji poziv u reprezentaciju nije najbolje prošao. Došlo je do incidenta zbog kojeg si udaljen iz reprezentacije pa malo opiši što se to točno dogodilo.

Ma to je sve skupa bilo jako prenapuhano, ali ja ništa ne skrivam. Ti dečki su me par dana provocirali i sve je kulminiralo toga jutra kada sam ja bio vani što nisam smio biti, no ipak bih htio naglasiti kako je meni sezona bila gotova i da sam bio na odmoru. Unatoč toga, ponavljam kako se nisam smio tamo  naći. Je li poznajem te ljude? Naravno da ih poznajem, svi se mi u mjestu znamo. U medijima je ispalo kao da se radi o nekim mlađim dečkima, a to su ljudi koji su stariji desetak godina od mene i mojih prijatelja. Provocirali su, moji prijatelji su rekli da me ostave na miru i da nemaju što biti ljubomorni na moj uspjeh da bi tu došlo do lakšeg naguravanja u kojem ja nisam niti sudjelovao. Kažem, stvarno tu ništa nije bilo da bi u medijima ispalo kao da smo prijatelji i ja prebili neke balavce.