Dominik Braun ponosno u Dinamu nastavlja stopama oca i djeda

“Charlie” je plesao u Dinamovoj slavnoj 1967. godini, “Charlie mlađi” u također povijesnoj romantičarskoj 1982., a u plavoj će majici u skorijoj budućnosti zaigrati i “Charlie najmlađi”... Mladi Dominik predstavlja treći naraštaj Dinamove dinastije Braun i nastavlja kročiti stazama svojega oca Davora i djeda Mirka. Dominik Braun potpisao je profesionalni ugovor s maksimirskim klubom nakon što je prošao kompletnu klupsku akademiju.

Rođen je u Zagrebu 3. prosinca 2003. godine, počeo je još kao dječak u Dinamovoj Otvorenoj školi, a kasnije prebačen u natjecateljske kategorije. U seniorski ga je nogomet ujesen 2021.uveo tadašnji trener Dinama II, Igor Cvitanović, a u drugoj momčadi u okršajima Druge HNL ustalio se kod Damira Krznara. Štoviše, svojedobno je tjedan dana trenirao i s udarnim sastavom pod paskom Igora Jovićevića, dok je početkom veljače ove godine upisao i dosad jedini nastup za glavnu momčad plavih, u prijateljskom dvoboju protiv slovenske Rogaške u pobjedi sa 6:0 na pomoćnom terenu maksimirskog stadiona pod vodstvom trenera Željka Kopića. Odigrao je zadnjih pola sata, i to središnjeg braniča u sustavu s trojicom otraga.

Upravo je to, zapravo, i opis njegove osnovne uloge: čvrsti, stameni, agresivni branič... Dominik Braun prošle je godine, primjerice, blistao i na tradicionalnom međunarodnom memorijalnom turniru Mladen Ramljak gdje je dobio nagradu „Ismet Hadžić“ za najboljeg obrambenog igrača. Bio je jedan od ključara obrambenog reda Dinama II, a povremeno nosio i kapetansku vrpcu.

Nažalost, dvojica članova plave dinastije Braun više nisu među nama: popularni Mirko Charlie Braun zauvijek nas je napustio 22. ožujka 2004. u svojoj 62. godini, a Davor iznenada 13. ožujka 2020. u 57. godini.

Dominiku od srca čestitamo na potpisu ugovora, uz kratki razgovor u nastavku!

– Čast mi je i privilegij biti treća generacija moje obitelji ovdje u plavom domu. Stvarno sam jako sretan da ću zaigrati jednog dana za Dinamovu prvu momčad. Uostalom, kod nas doma jako se puno pričalo o nogometu. I gosti u djedovom i tatinom lokalu stalno su mi prilazili, pričali koliko su njih dvojica bili dobri nogometaši dodajući da se svi nadaju da ću i ja krenuti njihovim stopama. Vidjet ćemo što će biti.

Potom se prisjetio svog puta koji je krenuo iz maksimirske otvorene škole.

– Bio sam u Otvorenoj školi do pionirskog uzrasta i onda prešao u registrirane igrače. Borio sam se dvije, tri godine da uđem u udarnih 11. Najzaslužniji za moj prijelaz u natjecateljske kategorije je trener Fabijan Komljenović. On mi je prvi došao i tko zna kako bi se sve odvijalo i bih li uopće bio u Dinamu da me on nije uočio i prebacio u natjecateljske kategorije. Bilo je to u vrijeme kad igrači našeg godišta više nisu mogli dalje nastupati u Otvorenoj školi. Ponajprije sam zahvalan Komljenoviću, a naravno i ostalim trenerima. Došao je tada trener Jozo Bandić i vidio u meni potencijal, počeo sam igrati i za Dinamo i za reprezentaciju. Kasnije su me trenirali Miro Davidović pa legende kluba Igor Cvitanović i Damir Krznar...

Kroz sustav Dinama II i igranje u Drugoj HNL iskusio je igranje seniorskog nogometa, u međuvremenu osvojio i nagradu za najboljeg obrambenog igrača na juniorskom turniru Mladen Ramljak...

– Iskreno, jako sam sretan kako sam napredovao u zadnje tri, četiri godine, a i posebno mi je draga nagrada za najboljeg obrambenog igrača na Ramljakovu turniru. A, što se tiče seniorskog nogometa i čvrstine u igri... To je ono što najviše volim, da je čvrsta i dobra momčad. Draže mi je to nego da igramo protiv juniora. Više volim šarf igru...

Treneri ističu da su mu glavne odlike dobar skok, brzina, agilnost, precizan pas i duga lopta, dobar udarac glavom, agresivna duel igra...

– Mogu igrati što god treba, ali primarno sam stoper, svejedno je li desni ili lijevi. Mogu li igrati beka? Igrao sam i tu poziciju, ali u manjem broju utakmica. Inače, počeo sam kao zadnji vezni, ali vidio sam da je bolje na stoperu. Danas bih mogao pokriti i ulogu zadnjeg veznog, ali draža mi je stoperska pozicija. Naravno, na dispoziciji sam za sve što trener traži.

U Dinamu je trenirao i njegov dvije godine stariji brat Patrik.

– Da, on je 2001. godište, prošao je cijelu Dinamovu školu. Sad je u Zagorcu iz Krapine, nadam se da će jednog dana daleko dogurati, treba samo raditi – zaključio je Dominik Braun.