Dragi Domagoj, od srca ti hvala na 14 nezaboravnih vatrenih godina

Jedan je od ključara povijesnoga hrvatskog srebra, bio je čvrsta armatura u vatrenom obrambenom zidu, a pritom znao u ključnim trenucima povući momčad i u suparnički kazneni prostor... Naš proslavljeni vatreni branič, svojedobni čuvar Dinamove obrane, Domagoj Vida, ove je nedjelje i formalno obznanio oproštaj od hrvatske reprezentacije.

Nakon punih 14 godina i 105 utakmica u dresu vatrenih, nakon tri svjetska i četiri europska prvenstva, nakon tri Lige nacija, ukupno tri osvojene medalje zaokružio je svoju dugu i dojmljivu epizodu u nacionalnom dresu. 

Ne samo da je bio čvrsta brana pred vatrenim vratima već pamtimo i brojne sekvence u kojima je priredio probleme suparničkoj obrani pa i na taj način vukao momčad ka pobjedi: još se sjećamo gola glavom nakon kornera Luke Modrićaza vodstvo u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva protiv domaćina, Rusije, a potom i uspješno izvedenog udarca u raspucavanjima s bijele točke, sjećamo se povratne lopte koju je iz gužve uputio Ivanu Perišiću za izjednačenje u finalu protiv Francuske, a sjećamo se, primjerice, i njegove uloge u kvalifikacijama kad je Hrvatska tek tražila put ka završnom turniru, gol za iznimno važna tri boda u osebujnom i zahtjevnom dvoboju protiv Kosova u Maksimiru kad je nevrijeme prekinulo utakmicu pa je preostalih 69 minuta odigrano dan kasnije...

Iako je bio u kadru na zadnjem Svjetskom prvenstvu u Kataru kao i na ovogodišnjem Euru u Njemačkoj, ipak nije ulazio u igru, a baš je u takvim okolnostima pokazao i sjajan karakter, jer cijelo je vrijeme bio podrška suigračima, podredio se reprezentaciji i konačnom uspjehu momčadi. 

Za nacionalnu je momčad debitirao 23. svibnja 2010. godine u prijateljskoj utakmici u kojoj je Hrvatska u Osijeku pobijedila Wales s 2:0. Toga su dana na travnjaku Gradskog vrta u dresu reprezentacije istodobno debitirali tadašnji Dinamov vezist Milan Badelj i sam Vida koji mu se kasnije pridružio u plavom dresu.

Tek za podsjetnik i na njegov opus u Dinamu: upravo su njih dvojica sudjelovali u dva uzastopna pohoda plavih na skupinu Lige prvaka. Primjerice, nezaboravni gol bugarskom Ludogoretsu u osmoj minuti sučeve nadoknade vremena za prolaz u uzvratu 2. pretkola Lige prvaka naslonio se na prvi dvoboj u Bugarskoj gdje je upravo Vida, također u sučevom dodatku, povukao napad plavih preko polovice terena da bi u nastavku akcije Dinamo izjednačio... Načeo je mrežu i u sljedećem pretkolu protiv moldavskog Sheriffa u pobjedi s 4:0, potom asistirao za prvi gol u slavlju protiv Maribora s 2:1 u prvom ogledu play-offa... U tih sezonu i pol koliko je proveo u Dinamu, u oba je navrata osvojio naslov prvaka od čega je jednom dohvatio i dvostruku krunu, dvaput je ušao u Ligu prvaka...

Dragi Domagoj, GNK Dinamo ovom prilikom od srca ti zahvaljuje na sjajnim igrama, dojmljivim rezultatima i silnoj emociji koju si poklonio hrvatskoj reprezentaciji, na svemu što si učinio za naš nogomet, i, dakako, na svim uspjesima i nezaboravnim medaljama.