Dugih i tužnih 12 godina bez našeg Dubravka Pavličića

Statura i gard poput antičkih junaka, pregled igre i taktička profinjenost poput sofisticiranog radara... Takav je bio nogometni profil našeg nezaboravnog Dubravka Pavličića, sjajnog braniča koji se vinuo još iz redova maksimirskih juniora, igrao za udarnu Dinamovu momčad, osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu mladih u Čileu 1987. i potom odjenuo dres hrvatske reprezentacije u kojoj je nakratko bio i – kapetan. Nažalost, naš dragi Dubravko zauvijek nas je napustio na današnji dan, 4. travnja 2012. godine.

Primjetna je pritom tužna i simbolična igra brojki... Najviše ga pamtimo po broju 4 na dresu, debitirao je u pobjedi s 4:0, a zauvijek je otišao s navršene tek 44 godine, i to na datum 4. 4.

Navijačima ostaje u dragoj i emotivnoj uspomeni, pamtimo ga po dugoj rudlavoj kosi, po čvrstom gardu i oštrom pogledu na terenu, ali plahom i susretljivom izvan travnjaka, po lakoći pokreta kojom se znao “otresti” suparničkog napadača, eleganciji bijega s loptom od svojega do suparničkog kaznenog prostora. Obitelj i prijatelji pamte ga kao brižnoga i osjećajnog, a istodobno i duhovitog i vedrog oca, muža, sina, prijatelja...

Pavličić je prošao nogometnu školu tadašnjeg Radnika iz Velike Gorice, kao izlazni je junior pristupio Dinamu gdje je u početku nastupao za juniorsku momčad, a potom, 1986. godine, debitirao u službenoj utakmici za plave u derbiju protiv Hajduka u Splitu. Dinamo je tada na Poljudu slavio s 4:0.

Maksimir je napustio potkraj 1989. preselivši u Rijeku gdje se zadržao četiri godine, a potom uspješno igrao u Španjolskoj za Hercules Alicante (1994-'97.), Salamancu (1997-'99.) i Racing Ferrol (2000-'01.).

Za hrvatsku je reprezentaciju nastupio 22 puta. Debitirao je 8. srpnja 1992. na turneji po Australiji u dvoboju protiv domaće reprezentacije koja je u Adelaideu svladala Hrvatsku s 3:1. Štoviše, u Australiji je imao čast nositi i kapetansku vrpcu “vatrenih”. Zadnji je nastup za reprezentaciju upisao 12. lipnja 1997. na turniru u južnokorejskom Sendaiju u dvoboju protiv Turske, 1:1. Posebno su u sjećanju, dakako, blistave izvedbe u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 1996. kao i sam nastup na Euru, prvom velikom natjecanju hrvatske reprezentacije u povijesti.

Pavličić je, uz Zvonimira Bobana, bio jedini tadašnji Dinamov igrač u mladoj jugoslavenskoj reprezentaciji, koja je 1987. godine osvojila naslov svjetskog prvaka u Čileu. Taj su zlatni naraštaj nosili i Robert Prosinečki, Davor Šuker, Igor Štimac, Robert Jarni... U finalnoj utakmici u Santiago de Chileu suparnik je bila SR Njemačka, a nakon 1:1 slijedilo je izvođenje 11-eraca. Prvi je loptu na bijelu točku namjestio upravo Pavličić i tako otvorio uspješnu seriju kojom je momčad došla do zlata.

Poseban je trag ostavio u dresu Herculesa iz Alicantea. Štoviše, jedan od ulaza na stadionu u Alicanteu nosi Pavličićevo ime.