Dvije <em>nule</em> koje su puno više od toga

Nakon tri sjajne utakmice i velikih pobjeda protiv Rijeke (4:1), Hajduka (2:1 na Poljudu) i Slavena (3:0) Dinamo je odigrao dvije "nule", dvije utakmice bez golova. Osim što su Modri s ta dva boda u posljednja dva susreta osvojili jedan više od Hajduka i dodatno pobjegli Splićanima te dvije "nule" nikako nisu pravi odraz stanja na terenu gdje je Dinamo izgledao itekako dobro; posebno u Puli.

Dvije utakmice bez postignutog pogotka na prvi pogled ne izgledaju dobro. I zaista, Dinamo ima problema u realizaciji i na tome, prije svih, napadači trebaju raditi. Modri su protiv Osijeka i Istre stvorili nekoliko sjajnih prilika, a ukupno otprilike desetak situacija koje su mogle završiti pogotkom, a nijedna nije. Naravno, bilo je tu dobrih reakcija obrana Osijeka i Istre odnosno vratara Mikulića i Prskala, pogođenih vratnica i lopti koje su prošle tik uz okvir gola, ali čak i bitnije od promašivanja šansi jest činjenica što ih Modri stvaraju. I to kroz igru. Isto tako, svakako treba naglasiti i razlog neefikasnosti tražiti u ozljedama Duje Čopa i Ivana Krstanovića, dvojice napadača Modrih koji su na proljeće u velikoj formi te su bili glavna napadačka snaga.

Uobičajeno je u domaćoj ligi gledati Dinamo kako dominira, a protivnik se brani i čeka tri stvari: kontru, prekid i kraj. Ipak, bilo je zaista impresivno gledati kako je Dinamo izgledao u Puli; posebno u prvih pola sata utakmice. Iako je ideja Igora Pamića bila da njegovi igrači što češće visoko izlaze na Modre i tako ih tjeraju od gola – to im nije polazilo za nogom. Dapače, Modri su lako preko mirnog Ivana Kelave rješavali "problem" iznošenja lopte i organizirano kretali u nove napade.

Posjed lopte koji je nakon dvadesetak minuta igre bio 80-20 posto u korist Dinama dovoljno govori. Domaćini koji imaju itekako kvalitetnu momčad te su tjedan dana prije susreta s prvacima uzdignutih ruku napustili Poljud jednostavno nikako nisu mogli parirati Modrima. Dinamo je potpuno diktirao ritam igre, dominirao i dojam je bio kako je jedino pitanje "kada će Dinamo zabiti?. Uostalom, trener Pamić je nakon utakmice sam rekao kako je sumnjao da će njegova momčad izdržati bez primljenog gola do poluvremena; na koncu su izdržali do kraja utakmice.

Modri su imali sjajnu reakciju nakon izgubljene lopte što je upravo detalj na kojem itekako inzistira trener Krunoslav Jurčić i na kojem se puno radi na treninzima. Naime, trener Istre je nakon utakmice posebno istaknuo "puno krivih dodavanja njegovih igrača u zadnjoj liniji" na što su itekako utjecali igrači Dinama koji su kao "osice" napadali igrače Istre odmah nakon izgubljene lopte te je tako brzo vraćali u posjed.

Rezultat? Dinamo je već u prvom dijelu prvenstva napravio dovoljno veliku prednost koju su igrači pobjedama protiv izravnih konkurenata na početku nastavka dodatno potvrdili da taj dio trenutno ne bude u prvom planu. Naravno da je uvijek ljepše kada se pobjeđuje, no Modri su trenutno u situaciji kada je, gledamo li "big picture", bolje uz dobru igru odigrati 0:0 nego uz "mučenje" doći do 1:0 pobjede. Zapravo, da je majstorski udarac Alena Halilovića u desetoj minuti išao par centimetra udesno i završio u mreži umjesto na vratnici – Dinamo bi vjerojatno dobio 3:0; to je bitnije nego da su Modri nakon kornera došli do jednog gola i ostatak utakmice bili bezopasni.

U Puli smo vidjeli Dinamo kakav zaista dugo nismo vidjeli na gostovanjima, a kvalitetna prezentacija dodatno dobiva na težini kada se uzme u obzir teren i protivnik. Zapravo, činjenica što je Istra tek u nastavku prvi puta puknula prema golu Modrih, a 90 minuta nije imala pravu priliku također puno govori. Slično je bilo i protiv Osijeka koji cijelu utakmicu nije ozbiljnije zaprijetio Kelavi.

Dinamo nije dobio dvije utakmice zaredom i statističari će sigurno tražiti po knjigama takav "niz" Modrih, no Dinamo igra dobro, mirno i sigurno ide prema osmom uzastopnom naslovu prvaka te polako već hvata zalet za novi europski uspjeh. Nastave li ovako raditi i dizati nivo igre, navijači će na jesen ponovno na Maksimiru gledati najbolje nogometaše današnjice.

Gledamo li tako, onda su ovo dvije "nule" koje su puno više od toga.

FOTO: Duško Marušić / PIXSELL

 

Vedran Attias