Fatos Beqiraj

Uoči kraja sezone porazgovarali smo s napadačem Dinama i ljubimcem tribina Fatosom Beqirajem. Kako je počela njegova nogometna karijera? Osjećaj kada je potpisao za Dinamo ili Wembley napustio uzdignutih ruke? Tko mu je bolji: Lionel Messi ili Cristiano Ronaldo? Sve to i niz drugih stvari pročitajte u vrlo ugodnom razgovoru sa simpatičnim Crnogorcem.

Karijeru si počeo u klubu iz Peća gdje si vrlo rano zaigrao za prvu momčad i tako došao do Budućnosti.

Počeo sam trenirati nogomet s deset godina, a i prije sam stalno igrao s prijateljima. Prvi klub u koji sam došao bio je Shqiponja iz Peća, klub koji danas zbog financijskih problema nažalost više ne postoji. Tu sam prošao školu i kada sam navršio 16 godina - već sam zaigrao za prvu momčad. Za prvu momčad sam igrao godinu i pola kada su počele dolaziti ponude iz Prištine i nekih drugih klubova, ali ja sam se bez puno razmišljanja odlučio za klub koji se zove Besa. Zašto? Prvo, klub je također bio iz Peća pa sam ostao blizu obitelji, a i radilo se o klubu koji je tada tri puta puta prvak Kosova. U Besi sam se zadržao samo šest mjeseci, a onda mi je prijatelj preporučio da odem na u Budućnost. Bio sam tamo nekoliko dana na probi, oni su bili zadovoljni sa mnom i ja s klubom te sam s 19 godina potpisao ugovor za Budućnost.

U Crnoj Gori si osvojio prvi naslov prvaka i postao najbolji strijelac lige.

U sezoni kada sam došao osvojili smo naslov prvaka, a sljedeće sezone sam s 18 pogodaka u prvenstvu i sedam u Kupu bio najbolji strijelac. U Podgorici mi je bilo vrlo lijepo, nizali smo dobre rezultate, a ja sam se razvijao kao igrač što dokazuje poziv u mladu, a potom i A reprezentaciju. Nakon dvije i pola godine u Budućnosti, došao je poziv Dinama i s guštom sam preselio u Zagreb.

Kako je došlo do tvog prelaska u Dinamo?

Pratio sam hrvatske i crnogorske medije i pisalo se oko mog dolaska uoči naših europskih utakmica. Poslije se to sve skupa ugasilo, ali znam da su me ljudi iz Dinama na dvije utakmice došli gledati. Mislim da je bio zadnji dan prijelaznog roka i nitko više nije pričao o mom dolasku u Dinamo kada su me odjednom zvali iz kluba i rekli da su se dogovorili s Dinamom te da je sada red na meni. Ja sam oduševljeno rekao kako to sigurno neće biti problem jer sam želio ići u bolji europski klub i tako je i bilo.

Iz Podgorice si tako došao u Zagreb i odmah - na Poljud.

Došao sam iz reprezentativnog kampa Crne Gore u Zagreb, potpisao za Dinamo te se potom vratio u reprezentaciju. Nakon utakmice protiv Bugarske sam ponovno došao u Zagreb, odradio dva treninga i idući dan smo krenuli u Split. Naravno da mi je velika želja bila zaigrati u toj utakmici jer se radi o svjetski poznatom derbiju, ali nisam se nadao velikoj minutaži obzirom da sam tek došao. Počeo sam na klupi, ušao zadnjih 15-tak minuta i stvarno bio presretan zbog toga.

Kako si zadovoljan svojom prvom sezonom u Dinamu?

Mislim da je sezona za klub pa tako i za mene bila dosta uspješna. Došao sam iz manjeg u veliki klub kao što je Dinamo i sigurno mi je trebalo neko vrijeme za prilagodbu. Kada sam stigao u Zagreb momčad je već odigrala nekoliko kola i nisam imao previše vremena polako se uhodati u novu ulogu. Srećom, sve je išlo brže i lakše jer su me svi super prihvatili: od ljudi u klubu, suigrača i navijača. Osvojili smo naslov prvaka, dobro igrali u Europi i napravili veliki korak prema osvajanju Kupa tako da imamo razloga za zadovoljstvo. Naravno, klub kao Dinamo uvijek traži više i bolje pa tako od momčadi i sebe osobno očekujem još više u sljedećoj sezoni, ali zadovoljan sam i ovom.

Čime si najzadovoljniji, a što bi napravio drugačije da se možeš vratiti?

Zabio sam nekoliko pogodaka u minimalnim pobjedama i time sam posebno zadovoljan jer prvenstvo se osvaja na "malim" utakmicama. Time sam pomogao momčadi u ostvarivanju ovako dobrih rezultata i na to sam ponosan. Naravno, manje mi je bitno tko će zabiti već je bitan rezultat momčadi, ali obzirom da sam napadač od kojeg se očekuju golovi - nitko sretniji od mene kada sam strijelac. Što bih promijenio? U neugodnom sjećanju ostala je utakmica protiv PAOK-a. Imali smo velika očekivanja, a nismo uspjeli i zbog toga mi je i danas žao. Kada bih se mogao vratiti onda bi to sigurno bilo na utakmicu protiv njih; volio bih još jednom igrati protiv njih i to ovoga puta na lijepom travnjaku.

Zabio si 8 golova u prvenstvu i 7 u Kupu dok u Europi nisi zatresao mrežu. Kako si zadovoljan tim brojkama?

Dosta dobra statistika jer 15 golova nije malo, ali mogu i bolje. Sjećam se promašaja iz Villarreala... (smijeh, nap.a.) To mi je vjerojatno najveći promašaj u karijeri, ali što se može. Zabio bih 999 od 1000 takvih šansi i baš se taj jedan dogodio u toj utakmici. Razlog? Dekoncentracija te sekunde, velika odnosno prevelika želja, ali i nesreća. Ove sezone općenito nismo bili toliko efikasni u realizaciji i vjerujem da ćemo svi skupa sljedeće sezone više zabijati.

Kakav je bio osjećaj pobijediti veliku momčad kao što je Villarreal i to na otvaranju Europske lige?

To mi je bila prva domaća utakmica i druga nakon pet-šest dana u Dinamu tako da je osjećaj uoči same utakmice bio fantastičan. Uvijek je motiv više igrati protiv tako kvalitetne momčadi kao što je Villarreal, a kada ih i dobiješ - sreći nema kraja. Cijela momčad je odigrala super utakmicu i napravili smo veliki rezultat. Takve utakmice traže ono najbolje od svakog igrača i mi smo tu pokazali svoju kvalitetu.

Što Dinamu nedostaje za toliko željeni europski iskorak? Možda bolja igra odnosno više bodova na domaćem terenu?

Ja nisam igrao puno domaćih europskih utakmica jer sam došao kada je sezona već krenula, ali mislim da recimo protiv Club Bruggea stvarno nismo imali sreće. Bili smo bolji, imali smo prilike i na koncu jedanaesterac koji nismo zabili. Slično je bilo protiv PAOK-a gdje smo u prvih 45 minuta imali nekoliko prilika, ali lopta kao da iz inata i tog proljeća neće u gol. (smijeh, nap.a.) Kažem, nisam bio tu, ali dečki su mi pričali i kako su ispali od Sheriffa nakon jedanaesteraca tako da nam jednostavno nedostaje samo malo sreće.

Dinamo je uvjerljivo slavio protiv Varaždina u finalu Kupa, no još je ostala uzvratna utakmica.

Nijedna utakmica nije formalost. Ja sam igrao za Budućnost, ali sam pratio kada je Dinamo doma dobio Koper isto koliko smo i mi dobili Varaždin (5:1, nap.a.) pa je u Sloveniji bilo 3:0 za njih i vrlo neugodno. Najbolja smo je ekipa u Hrvatskoj i 5:1 je velika prednost, ali nikada se u nogometu ne smije ući opušteno. Mi u Varaždinu, kao i na svakoj drugoj utakmici, idemo na pobjedu.

Kakva su tvoja očekivanja od sljedeće sezone?

Nisam dugo u Dinamu, ali znam da se od nas uvijek očekuje naslov prvaka Hrvatske i osvajanje Kupa te europski iskorak; to sam znao i prije nego sam došao u Zagreb. Što se tiče domaćih natjecanja, najbolja smo momčad u Hrvatskoj i siguran sam kako se to neće promijeniti iduće sezone te smo kao takvi glavni favoriti za domaće trofeje. Europska natjecanja su pak druga priča. Dosta ovisi o ždrijebu i sreći o kojoj sam već pričao, ali siguran sam da ćemo napraviti dobar rezultat. Liga prvaka ili Europska liga? Naravno da nitko ne bi bio sretniji od nas kada bismo izborili Ligu prvaka i napravit ćemo sve za taj uspjeh, ali i plasman u skupine Europske lige također bi bio sjajan uspjeh.

Kako si se snašao u Zagrebu, gdje najviše provodiš vrijeme i s kime se iz kluba družiš?

Na početku mi je u Zagrebu bilo malo teže jer je grad zaista velik, ali sad sam se već naučio i snalazim se koliko mi treba. Najviše slobodnog vremena provodim u kvartu gdje živim, Ravnicama, a znam prošetati i do grada kada imam malo više vremena. Volim surfati internetom, čitati vijesti, strane portale i tako. Ekipa? Stvarno sam sa svima jako dobar. Obzirom da živim tu blizu stadiona onda je logično da najviše vremena provodim s igračima koji žive blizu mene kao što su Sylvestr, Skender, Brezovec i Badelj, ali svi dečki su super i odlična smo klapa.

Maknut ćemo se malo od Dinama i pitati te o reprezentaciji Crne Gore. Kako si se odlučio igrati za tu reprezentaciju?

Nakon kratkog vremena u Budućnosti ljudi iz crnogorskog saveza odmah su me zvali i ponudili mi igranje za mladu reprezentaciju Crne Gore što nije bila laka odluka. Ja sam s Kosova, cijela moja obitelj živi tamo, ali Kosovo nažalost još nema mogućnost igrati kvalifikacije. Pričao sam s obitelji i prijateljima te smo odlučili kako je igranje za Crnu Goru pravi izbor. Svakako moram naglasiti da su me ljudi u Crnoj Gori fantastično prihvatili - od ljudi iz Saveza preko suigrača do navijača. Nakon nekoliko nastupa za mladu reprezentaciju vrlo brzo je došao i poziv najbolje vrste, a debitirao sam na utakmici protiv bivših prvaka svijeta, Italije, odigrao 25 minuta i tako ostvario san jer sam uvijek maštao igrati protiv takvih momčadi.

Protiv jedne takve, velike Engleske, napravili ste fantastičan rezultat, a ti si odigrao zadnjih desetak minuta. Kako si se osjećao nakon posljednjeg sučevog zvižduka i 0:0 na semaforu?

Naravno da je to nezaboravan osjećaj koji ću pamtiti cijeloga života. Prije par godina sam maštao o tome da ću doći na Wembley kao navijač i gledati neku utakmicu, a sada sam došao igrati i još smo ostvarili odličan rezultat. Istrčati pred 90.000 ljudi zaista je nešto posebno. Mi smo tamo odigrali 0:0, zapravo iznenadili cijeli svijet i napravili rezultat o kojem nitko u Crnoj Gori nije niti sanjao.

Crna Gora odlično igra u kvalifikacijama, dijeli prvo mjesto s Engleskom i zaista je blizu povijesnog uspjeha.

Imamo deset bodova, odlično igramo i ukoliko ovako nastavimo imamo fantastičnu priliku ići na Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini.  Jako nam je važna ova utakmica s Bugarskom prije ljeta. Već tri - četiri tjedna u Crnoj Gori traje euforija, svi me zovu za karte i jedva čekam 4. lipanj i početak utakmice. Ukoliko bismo u toj utakmici slavili onda bismo stvarno bili  jako blizu ogromnog uspjeha. Sigurno će i utakmica protiv Walesa biti bitna, ali sve ovisi o Bugarskoj. Uz dobru igru koju smo prikazali u posljednjim utakmicama zaista vjerujem kako možemo do pobjede protiv Bugarske, a onda bi u Wales išli puno lakše i s puno samopouzdanja. Engleska? Dolaze nam 11. listopada u Podgoricu i da stadion prima 50.000 gledatelja - bilo bi premalo. Bit će to kao na mom debiju protiv Italije; super atmosfera, sve puno i prava fešta. Nadamo se kako ćemo do te utakmice već sve riješiti i da ćemo ipak opuštenije ući u taj susret iako je jasno kako je nemoguće protiv Engleske ne biti posebno motiviran. Opet napominjem, idemo po redu i najvažnija nam je utakmica protiv Bugarske.

Što je kao izbornik donio Zlatko Cico Kranjčar?

Donio je puno toga. Prije svega veliko zajedništvo svih igrača i ljudi u reprezentaciji što se itekako vidi na terenu i po rezultatima. Reprezentacija mora imati taj kult i želju za pobjedom u svakoj utakmici, a to nam je on donio. Imamo golemo samopouzdanje i vjerujemo kako se možemo nositi sa svima; to je bilo ključno u našoj pobjedi u Bugarskoj, sjajnom rezultatu u Engleskoj i ostalim pobjedama.