Dinamo i Hrvatska tuguju, zauvijek nas je napustio naš Ćiro Blažević

Nadali smo se čudu, tražili iskricu nade u njegovu smiješku koji ga nije napuštao ni do zadnjega dana, silno iščekivali poneku lijepu vijest... Nažalost, bolna srca i u velikoj tuzi javljamo da nas je proslavljeni Dinamov trener i izbornik hrvatske reprezentacije, naš dragi prijatelj, nogometni virtuoz Miroslav Ćiro Blažević zauvijek napustio nakon duge i teške bolesti u svojoj 88. godini. Samo dva dana prije no što smo trebali obilježiti njegov 88. rođendan... GNK Dinamo i kompletan hrvatski nogometni puk sa suzama i nevjericom popratili su vijest o odlasku „maestra“ koji je i s plavim i s vatrenim orkestrom skladao nezaboravne simfonije...

Osvajač nezaboravnoga Dinamova naslova prvaka iz 1982. godine, kovač prve, velike „vatrene bronce“ na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, stvaratelj kulta hrvatske nogometne reprezentacije, graditelj temelja na koje su se naslonili i kasniji veličanstveni rezultati hrvatskoga nogometa... Jedini je trener koji je s Dinamom osvojio naslov prvaka i u bivšoj Saveznoj ligi i u HNL-u, jedini je trener koji je osvojio Kup i u doba SFRJ i u samostalnoj Hrvatskoj. Maksimirsku je momčad vodio u čak četiri različita mandata u tri različita desetljeća i osvojio tri naslova prvaka, dva Kupa i Superkup.

Rođen je 10. veljače 1935., a nedavno smo obilježili „okruglih“ 40 godina otkako je Ćiro prvi put zasjeo na Dinamovu klupu i poveo plave prema naslovu prvaka.

MOTIVATOR VELIKOG SRCA

Njegov je prethodnik Ivan Đalma Marković odstupio krajem 1980. godine dva kola prije kraja jesenskoga dijela natjecanja, a u ta je zadnja dva prosinačka kola momčad vodio njegov dotadašnji asistent Rudolf Cvek u statusu v. d. trenera.

„Znam na kojem smo mjestu na ljestvici. Zbog toga se zadnjih dana i sam često pitam: zašto u toj situaciji ideš u Dinamo? Dva su mogla biti razloga – ili sam na cesti bez posla pa sam morao prihvatiti što god mi se nudi, ili sam došao zbog vas. Bez posla ne bih bio, došao sam dakle zbog vas, jer vjerujem u vas i u vaše sposobnosti. Dinamo je uvijek bio moj izazov, no prije nego što sam se prihvatio te delikatne zadaće, vrlo sam podrobno analizirao čitavu situaciju u klubu. Mislim da on ima jedan vrlo važan preduvjet za svakog ambicioznog trenera kao što sam ja – renome“, govorio je Ćiro neposredno po dolasku.

Momčad je krenuo brusiti na australskoj turneji u siječnju i veljači 1981. godine, a sve je kulminiralo nezaboravnim „plavim proljećem“ godinu kasnije kad je Dinamo protutnjao do naslova prvaka dočekavši ispravak nepravde od tri godine ranije, kad je FSJ administrativnom odlukom jednostavno oteo Dinamu pokal prvaka.

Popularni je “bijeli šal”, ponajviše svojim oratorskim nadahnućima i motivatorskim sposobnostima i uz taktičku disciplinu, trgnuo momčad iz letargije i uzdignuo je do pehara. Godinu kasnije plave je vodio i do pokala pobjednika Kupa, posljednjeg Dinamova trofeja u bivšoj SFRJ. Upravo je taj bijeli šal, taj modni detalj, „tekstilni štiklec“ kojeg je osmislio sam Ćiro, mnogim kibicima ostao u sjećanju kao posebna aroma iz zlatnoga naraštaja plavih.

–  Utučen sam i još uvijek ne mogu vjerovati da nas je Ćiro zauvijek napustio. Otišao je moj najdraži trener iz seniorskih dana... Stalno sam očekivao da će pobijediti, da će svojim optimizmom i vedrim duhom nadvladati opaku bolest. Sve nas je osvojio svojom karizmom, specifičnim  pristupom treninzima, svojim dovitljivim upadicama razveseljavao okolinu. Njegov šarm i duhovitost su nenadmašni, a nama koji smo mu tolike godine bili blisku ostaju sjećanja za cijeli život, ostaju uspomene, brojne anegdote koje ćemo uvijek prepričavati – shrvanim je glasom prepričao Marko Mlinarić, Dinamova desetka i jedan od najboljih igrača u povijesti našega kluba, igrač kojega je upravo Blažević promovirao u prvu momčad i kasnije mu dao kapetansku vrpcu.

GNK Dinamo ovom prilikom izražava duboku i iskrenu sućut obitelji i prijateljima našeg nezaboravnog Ćire.