Hvala Diego, i Maksimir će te zauvijek pamtiti

  Toga je dana, u ljeto 1994. godine, Zagreb bio na nogama, nogometna je euforija bila gotovo opipljiva, a naš je poznati novinar, nikad prežaljeni Zvonimir Magdić Amigo, ponovno imao priliku zapitati: “Diego, reci mi, jesi li ti ‘Mali Zeleni?” Upravo je taj nadimak, inspiriran Diegovim gotovo izvanzemaljskim driblinzima, rolicama, oksfordima, tunelima i sombrerima, ostao u pamćenju nogometnim kibicima koji su stasali s ovakvim žonglerskim bravurama. Nažalost, popularni i zacijelo nenadmašni “Mali Zeleni", njegovo nogometno veličanstvo Diego Armando Maradona, zauvijek nas je napustio ove srijede u svojoj 61. godini, nepunih mjesec dana nakon što je navršio okruglih 60.

  Onoga je dana, dakle, u ljeto 1994. godine, Maradona istrčao na maksimirski travnjak, bilo je to doba punoga nogometnog zanosa, mlada je hrvatska reprezentacija bila u stvaranju i tek je najavljivala visoke domete, a poseban je začin bio dolazak Argentine predvođene upravo – Maradonom. Jedan od organizatora utakmice zapravo je bio – Davor Šuker. Samo godinu ranije Maradona i Šuker zajedno su blistali u dresu Seville, a sjajna koprodukcija na terenu, nogometni vez “vatrene devetke” i “argentinske desetke” nastavio se i kasnije: dolazak Argentine u Zagreb bio je, zapravo, nova sjajna Maradonina “asistencija” Šukeru, ali ovaj put u simboličkom smislu. Dolazak Argentine, koja se tih dana pripremala za nastup na Svjetskom prvenstvu u Sjedinjenim Američkim Državama, i te kako je pomogao i međunarodnoj afirmaciji reprezentacije koja je tada još bila u povojima. Osim toga, i konačnih 0:0 u tom prijateljskom ogledu s gaučosima imali su sjajan odjek.

  U tom su trenutku protiv Argentine zaigrala trojica tada aktualnih igrača maksimirskoga kluba: Dražen Ladić, Igor Cvitanović i Dževad Turković. Uz njih su bila još petorica koji su ranije i(li) kasnije nosili plavi dres: Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, Nikola Jurčević, Mladen Mladenović i, dakako, Šuker.

  No, Maradona se s dinamovcima znao susresti i ranije. Dinamova proslavljena desetka i Maradonin vršnjak, Marko Mlinarić, sudjelovao je na Svjetskom prvenstvu mladih reprezentacija 1979. godine u Japanu. Argentinci su tada osvojili naslov svjetskih prvaka, a u grupnoj fazi natjecanja svladali su tadašnju Jugoslaviju s 1:0.

  – Sjećam se toga, kako ne – istaknuo je Mlinarić. – Dobro se sjećam. Maradona je već tad bio globalna zvijezda, a njegov izostanak sa SP-a godinu ranije u Argentini bio je tema svjetskih medija. U toj smo utakmici u Japanu mogli i trebali pobijediti. Sjećam se da nam je Osvaldo Salvador Escudero zabio “ispod” Tomislava Ivkovića. Ali, igrali smo izvrsno. Boriša Borko Mitrović sjajno je zaustavio Maradonu. Ja sam, pak, pucao sa 16 metara, vratar je već bio otišao u pogrešnu stranu, ali je nekako uspio nogom obraniti. Završilo je 1:0, a nama više nije pomoglo što smo u zadnjoj utakmici pobijedili Indoneziju s 5:0. Problem je bio poraz protiv Poljaka na startu natjecanja kad je naš izbornik postavio pomalo neobičan sastav.

  Ivković je, dakako, desetljeće kasnije “dvostruko” uzvratio Maradoni za taj pogodak. Dvaput mu je obranio udarac s bijele točke: prvo u Kupu Uefe dok je branio za Sporting protiv Maradonina Napolija, a potom i u raspucavanju jedanaestercima u četvrfinalu SP-a u Italiji.

  – Da, ali sjećam se kako je tad u Japanu Maradona izveo “skraćeni korner” s lijeve strane. Pucao je vanjskim felšom na prvu vratnicu, a Ivković je mirno, elegantno prsima zaustavio loptu. Maradona je prije tog SP-a mladih već nastupao za A reprezentaciju. Ali, sjećam se da su on i Ramon Angel Diaz bili odličan tandem. U jednoj su utakmici tada u Japanu izigrali cijelu obranu s dva, tri uzastopna dupla pasa! Već je tad bio zabavljač kakvim smo ga zapamtili tijekom cijele njegove karijere, uzeo bi loptu na zagrijavanju pa s njom žonglirao do besvijesti. Tehnicirao bi, sakrio ju pod majicu, radio ekshibicije... Bilo je to njegovo pred-zagrijavanje. Oduševljavao je ljude, bio je genijalac – sa sjetom je dodao Mlinarić.

  Veliki Diego, hvala na svemu i počivaj u miru.

Diegov brat Hugo Maradona bio nadomak Dinamu

Zanimljivo je da je 1990. godine malo nedostajalo da Maradona zaigra za – Dinamo. Ali, ne Diego već njegov brat – Hugo Maradona. Mediji su najavljivali njegov dolazak u Zagreb, transfer je bio na pomolu, no sukladno tadašnjim napisima, maksimirska struka nije bila suviše zagrijana za tu ideju. Hugo je prethodno kratko nastupao za španjolski Rayo Vallecano, a nakon kad nije realizirana ideja o selidbi u Dinamo, potpisao je za beči Rapid. Ondje je, primjerice, uoči proljetne polusezone 1991. godine došao Kostarikanac Hernan Medford, i to upravo iz maksimirskog kluba. Štoviše, za kraj veljače bila je dogovorena prijateljska utakmica Dinama i Rapida, i to u – Varaždinu. To bi, dakako, značilo da će se plavima suprotstaviti njihov dotadašnji napadač Medford i – “nesuđeni dinamovac” Hugo Maradona. Rapid je dan kasnije trebao gostovati i kod Zagreba u Kranjčevićevoj. No, znameniti austrijski trener i raniji popularni napadač Hans Krankl u zadnji je trenutak otkazao turneju. Hugo se u Rapidu zadržao nekoliko mjeseci i potom zaigrao u ligi Venezuele.