Hvala “O Rei” Pele, i Maksimir će te zauvijek pamtiti

Dvaput je zagrebačkim ulicama odzvanjala jeka njegova imena, dvaput su Zagrepčani imali priliku uživo u svom gradu pozdraviti “Kralja nogometa”, dvaput s tribina promatrati njegove finese i ljepotu igre. Nenadmašni Kralj nogometa ili u originalnoj inačici na portugalskom – “O Rei do Futebol” – njegovo veličanstvo, brazilski virtuoz Edson Arantes do Nascimento Pele, zauvijek nas je napustio ovoga četvrtka, 29. prosinca, u svojoj 83. godini, samo dva mjeseca nakon što je obilježio 82. rođendan.

Simbol nogometne igre, prvi pravi fantasista s desetkom na leđima, dribler, paker, strijelac, žongler, a uza sve to i – pobjednik. Ovog se četvrtka nažalost zauvijek opraštamo od možda najboljega nogometaša svih vremena. I pritom se sa sjetom i ponosom prisjećamo i povremenih Peleovih poveznica i sa samim Dinamom.

Uostalom, triput je Pele zaigrao protiv maksimirskog kluba, sva tri puta remizirao, a njegov dolazak u Zagreb 1969. godine sa svojim Santosom rasplamsao je pravu nogometnu euforiju. Iako je javnim prostorom raširena priča da rekordni posjet maksimirskim tribinama, po broju prodanih ulaznica, datira s utakmice Zagreba i Osijeka iz 1973. godine, svjedoci vremena podsjećaju da je po stvarnom broju gledatelja taj dvoboj tek na trećem ili četvrtom mjestu, a da vrh pripada upravo ogledu Dinama i Peleova Santosa. Više od 64.000 promatrača zdušno je grmjelo u prijateljskom ogledu protiv brazilskih velikana 12. rujna 1969.

No, Pele je u Zagreb svratio i šest godina kasnije kao demonstrator u reklamnoj kampanji. Nedavno nam je baš o tome pričao naše nekadašnje popularno desno krilo Drago Dumbović, koji je Dinamu osigurao pokal pobjednika Kupa 1980. i sudjelovao u pohodu na naslov prvaka dvije godine kasnije.

– Sjećam se kad nam je Pele došao na trening u Maksimir. Bili smo klinci. Dvaput je škaricama pogodio rašlje na južnom golu. Treniramo s njim, a on škaricama pogodi u 90! A, mi djeca sva u čudu. On veli 'dajte mi još jednom'. I opet u rašlje! U isto mjesto – prisjetio se Dumbović.

Prvi je put Pele protiv Dinama zaigrao s tek 17 godina, u ljeto 1957., i to na Maracani u Rio de Janeiru... Drugi je pokušaj uslijedio ujesen 1969. u Zagrebu, a treći ubrzo potom, krajem siječnja 1970. na turniru u Čileu. Proslavljeni je brazilski virtuoz, po mnogima najbolji nogometaš svih vremena, triput igrao protiv Dinama, na tri različita terena i – nijednom nije pobijedio. Nijednom, doduše, nije niti izgubio... Kasnije se Pele, dakle, još jednom družio s dinamovcima, došao je 1975. u Zagreb gdje je na maksimirskom terenu, kao ambasador u reklamnoj kampanji, bio demonstrator dječacima iz Dinamove škole.

U prvom međusobnom ogledu, u ljeto 1957. godine, sučelili su se na znamenitoj Maracani u Rio de Janeiru. Maksimirska je družina na Maracani odigrala 1:1 protiv kombinirane momčadi Vasco da Game i Peleova Santosa. Bilo je to u predvečerje povijesnog Svjetskog prvenstva u kojem su Brazilci, ponajprije na krilima tadašnjeg tinejdžera Pelea, osvojili naslov prvaka. Dinamo je u ljeto 1957. krenuo na svoju treću turneju u Latinskoj Americi. Ovaj su put plavi sudjelovali na turniru organiziranom povodom izgradnje novoga stadiona Morumbi u Sao Paulu. Utakmice Dinamove skupine igrane su na Maracani u Riju, dok se druga grupa nadmetala u Sao Paulu. Na iznimno jakom turniru u Dinamovoj su skupini, uz najpopularniji brazilski klub, slavni Flamengo, igrali i kombinirana momčad Santos/Vasco da Gama i portugalski Belenenses. Dinamovu je mrežu u šestoj minuti zatresao upravo Pele, kojem je tada bilo tek 16 i pol godina. Strijelac za plave bio je Aleksandar Benko u 36. iz jedanaesterca. Štoviše, upravo je Benko u prvom poluvremenu uzdrmao i vratnicu. U sastavu Santos/Vasco da Gama zaigrala su čak sedmorica reprezentativaca. Momčad je pritom igrala u dresovima Vasco da Game. Štoviše, u prvoj utakmici turnira kombinacija Santos/Vasco da Gama nadigrala je portugalski Belenenses sa 6-1 pri čemu je Pele zabio triput.

UTAKMICA U ZAGREBU 1969.

Novi je pokušaj bio 1969. u nezaboravnoj zagrebačkoj utakmici koja je završila s istovjetnih 1:1. Taj je dan ostao zapamćen kao povijesna zagrebačka nogometna svetkovina.

 „Zadovoljni smo neodlučenim“, govorio je Pele nakon utakmice. „Dinamu je tek poslije vodstva ponestalo daha. Mi smo se tada trgnuli, osjećaj da je voda ušla u uši pokrenuo je naše igrače. Zaigrali smo odlučnije i mislim da smo zasluženo izvukli neodlučeno. Tražio sam prostora na sve strane. Dobro pokrivanje u obrani i jednostavni napadi prema golu. Jedna od mojih prvih utakmica za Santos bila je baš protiv Dinama. Znam da je utakmica bila u okviru turnira Morumbi, u povodu otvorenja tog velikog stadiona u Sao Paulu. Mi smo bili u kooperaciji s Vascom da Gamom iz Rija. Utakmica je završila 1:1, a ja sam bio strijelac za 'santiste'.“

Još je u prvom dijelu zagrebačke utakmice Pele uzdrmao gredu, a na drugoj strani Marijan Čerček pogodio vratnicu. Upravo je Čerček s desne strane proigrao Josipa Gutzmirtla koji je pronašao put do mreže. Kasnije je izjednačio Edu.

Santos i Dinamo sučelili su se i četiri i pol mjeseca kasnije, u siječnju 1970., na prestižnom međunarodnom klupskom Hexagonal turniru u Santiago de Chileu, kad su u spektakularnoj utakmici odigrali 2:2.

Na tribinama nacionalnog stadiona u Santiagu bio je i sam predsjednik Čilea, Eduardo Frei Montalva.

Na toj istoj zimskoj južnoameričkoj turneji plavi su u Limi remizirali, 2:2, protiv reprezentacije Perua, koju je s klupe vodio nekadašnji Peleov proslavljeni suigrač u slavnoj brazilskoj selekciji, Didi. Četiri dana kasnije u novoj međusobnoj utakmici na istom travnjaku Peru je ipak svladao dinamovce s 2:1. Tada je uslijedio odlazak u Čile na Hexagonal turnir.

Zagrepčani su prvo pobijedili jaki Universidad de Chile s 3:0 da bi četiri dana kasnije osvanuo okršaj protiv Santosa. Svoja je sjećanja o tome zabilježio i naš popularni Rudi Belin:

„Štampa je sada graknula, ne štedi komplimente. Favoriti smo turnira. Ali, Santos je na redu. Što će biti? Brazilci žele revanš za Zagreb, 1:1 nije bio uspjeh za Peleovu četu. Znamo našu glavnu brigu. Pele. Dvojica ga paze. Pirić i Valec koji je vrlo uspješno zamijenio mene. Ja sam kasnije povrijedio mišić i morao sam izaći. U prvom sam dijelu primio loptu na desnom krilu, izmijenio mjesto s Novakom. Pritom sam se oslobodio dvojice bijelih. Ubacio sam u sredinu, Novak je utrčao i – gol! Senzacija! Ne za nas. Za gledalište koje se polako orijentira i navija za nas.“

Santos je rezultat preokrenuo u svoje vodstvo, 2:1. Pele je u 26. minuti, dakle nedugo nakon Dinamova vodstva, priredio minijaturu za pljesak: sa sredine terena je u slalomu prošao sve plave prepreke, izbio sam pred vratara Fahriju Dautbegovića i asistirao Rildu za 1:1. Brazilski  je „čarobnjak“ sličnu ekshibiciju načinio i u 36.minuti, i ovaj je put ponovio gotovo isti prizor i asistirao Coutinhu za vodstvo.

No, u drugom dijelu, u 57. minuti, Krasnodar Rora dočekao je loptu nakon ubačaja Marijana Novaka iz kuta i uspio izjednačiti. Novinarski je žiri kasnije upravo Rori dodijelio nagradu za najboljega igrača utakmice. Dinamo je tom prilikom igrao bez dotad standardnih Filipa Blaškovića i Marijana Čerčeka, a „putem“ se, dakle, ozlijedio i Belin... Osvajač turnira bio je Santos.

Štoviše, nekadašnji je maksimirski trener, Argentinac Osvaldo Ardiles, u ranijim godinama sudjelovao u popularnom filmu „Bijeg u pobjedu“, odnosno „Escape to Victory“. Film pripada žanru sportske i ratne drame, snimljen je 1981. godine, a glavne uloge nosili su Sylvester Stallone, Michael Caine, Max Von Sydow i – Pele. Svoju su rolu pritom odigrali i neki tadašnji popularni svjetski nogometaši među kojima i Ardiles koji je 18 godina kasnije u trenerskoj ulozi uveo Dinamo u Ligu prvaka. 

Pele, nogometni velikanu, neka ti je vječna slava i hvala... počivao u miru...