Ivan Kelava

Nekoliko dana uoči uzvratne utakmice 3. pretkola Lige prvaka između Dinama i HJK-a, porazgovarali smo s vratarom Dinama Ivanom Kelavom. Prije nešto više od godinu dana neosporno talentirani vratar Modrih branio je u Lokomotivi, a danas je prvi golman Dinama i, ne sumnjamo, uskoro i reprezentativni golman. Sa simpatičnim Kelavom popričali smo o utakmici protiv HJK-a, ali i nogometnim počecima i brojnim drugim temama.

Kako su izgledali tvoji nogometni počeci?

Počeo sam igrati nogomet u ulici, a obzirom da sam bio najmlađi onda mi nisu dali igrati nego su me slali na gol. Krenuo sam ubrzo igrati za školu te smo igrali turnir u Kranjčevićevoj gdje me vidio gospodin Dautbegović i pozvao me u Dinamo. Došao sam u Maksimir s 9 godina, bili su zadovoljni i tako je počela moja karijera u Dinamu.

Obzirom da si danas visoko 1,96, jesi li i kao dječak bio viši od ostalih? U mlađim kategorijama obično su golmani za glavu viši od ostalih.

Bio sam dosta visok, da. Iako moram priznati da su me dosta brzo stigli jer sam nešto kasnije ušao u pubertet. Naravno, kasnije sam narastao i protegnuo se do  1,96 koliko imam danas. Čak i kada su mi se ostali približili po visini, nisam razmišljao o ničemu osim o golu i nisam se nikada micao s golmanske pozicije; zanimao me sam moj šesnaesterac.

Koliko ti kao zagrebačkom dečku znači nositi dres Dinama?

Zaista je teško opisati koliko mi znači i koliko volim Dinamo. Bilo je zaista svega u mojoj karijeri: treninga po velikim vrućinama, kiši, snijegu, turnira, uspjeha, razočaranja i na kraju sam sa 17 i pol godina potpisao profesionalni ugovor s Dinamom. Tada mi je to bio najsretniji dan u životu, a i danas mi spada među takve. Time sam ostvario svoj dječački san i uspio u onome o čemu mnogi sanjaju, a rijetki uspiju. Tada, a i danas se osjećam privilegiranim jer, kažem, ostvario sam svoj san kada sam potpisao prvi stipendijski, a potom i profesionalni ugovor.

Prije nego si dobio pravu priliku u Dinamu, dokazao si se u Lokomotivi. Koliko ti je to značilo u razvoju?

 Jako puno. To je bila moja šansa za dokazivanjem i nisam uopće gledao na nju sa skepsom već kao takvu: priliku za dokazivanje. Što god neki mislili, odlazak u Lokomotivu bio mi je zapravo korak više jer sam znao da ću dobiti kontinuitet utakmica i da ću tako pokazati ljudima iz Dinama kako se na mene može računati. Vjerovao sam da ih svojim predstavama mogu natjerati da me vrate u Dinamo i to se i dogodilo. Ta godina u Lokomotivi mi je u ljudskom i igračkom smislu bila zaista nezaboravna i te dečke neću nikad zaboraviti; naravno, ni trenere Ferenčinu i Jozića.

Dosta igrača drugačije od tebe gleda na eventualnu posudbu u Lokomotivu.

Svako ima pravo donositi sam svoje odluke. Moje razmišljanje jest da trenirati u Dinamu i sjediti na klupi puno manje koristi od igranja utakmica. Nogomet se igra zbog utakmica i nijedan trening ne može simulirati dojam i iskustvo utakmice. Utakmica je kulminacija svih treninga i dolazi kao nagrada pa ako nema te nagrade - dugoročno to nije dobro. Kažem, nije na meni suditi i svatko sam donosi odluku, ali moja preporuka svakome jest otići na posudbu i iskoristiti priliku. Jedino tako se može zaraditi povjerenje mjerodavnih i skrenuti pozornost na sebe.

U Dinamu su bili Lončarić i Vidaković, no zahvaljujući radu i spletu okolnosti postao si prvi vratar.

Vratio sam se u klub nakon što se Tomislav Butina oprostio, a ovdje su bili Lončarić i Vidaković. Zvali su me u klub i gospodin Halilhodžić mi je rekao kako je vrijeme da se vratim iako mi je jasno rekao kako je Lončarić ispred mene. Bilo je to zapravo i logično jer je njega poznao i radio s njime, a mene je tek trebao upoznati. Ja sam trenirao najbolje što mogu kako bih mu pokazao da može računati na mene i spletom nesretnih okolnosti koje su se dogodile Fići - dobio sam priliku. Naravno, Filip i ja smo pravi prijatelji i pomažemo jedan drugome koliko god možemo bez da među nama ima zle krvi, no nogomet je jednostavno takav.

Kako ti je bilo iz Lokomotive doći na gol Dinama. Dok si s jedne strane u Lokomotivi imao puno posla i primao hvalospjeve, u Dinamu imaš puno manje posla, no i neopisivo veći pritisak.

Lokomotiva je klub kojem je primarni cilj bio ostanak u ligi s time da su otvorili sezonu teškim porazima, no to mi nije poljulalo samopouzdanje. Golman u Lokomotivi obranio pet zicera, deset udaraca i pohvata 15 centaršuteva, ekipa izgubi 2:1 i zaradim veliki pljesak. Recimo, igramo na Maksimiru, izgubimo 1:0 od Dinama, a ja pritom obranim tri-četiri zicera i prilikom ulaska u svlačionicu dobijem pljesak suigrača; to mi je jako puno značilo. S druge strane, u Dinamu smo sad recimo imali dvije utakmice na kojima protivnik nije imao pravu šansu, a moraš biti koncentriran jer ako zaluta neki "metak" - nadrapao sam. Naravno, bilo je i u Dinamu utakmica gdje sam imao puno posla kao recimo u Villarrealu ili Bruggeu, no to su uglavnom europske utakmice; u domaćima nema toliko posla, no moram biti koncentriran.

Tvoj prva "prava" sezona u dresu Dinama, ona prošla, bila je zaista sjajna. Klub je osvojio dvostruku krunu i uspješno igrao u Europskoj ligi, a ti si za to vrijeme rušio sve rekorde. Je li ti tako nešto uopće bilo na pameti kada si vraćen iz Lokomotive?

Iskreno, nije. Jedini cilj bio mi je izboriti svoje mjesto na golu i dokazati da vrijedim te da mogu pomoći Dinamu. Na kraju je sezona ispala odlična: uz klupske uspjehe upisao sam 1008 minuta bez primljenog gola i da mi je netko rekao da ću ući u klupske almanahe - rekao bih mu da je lud. Stvarno mogu reći da je bila prekrasna sezona i nedostajala je tek jedna "sitnica", ali i to će doći. Naravno, mislim na PAOK, ali ove godine imamo odličnu momčad, novu priliku i grijani teren.

Modri su ove sezone krenuli sjajno. Momčad je zadržana na okupu, a novi igrači koji su došli ne samo da su se pokazali kao velika pojačanja već su se vrlo brzo uklopili u momčad.

Dobro je krenulo, da. Imamo četiri pobjede i remi koji nam je bio dovoljan za prolaz tako da možemo reći da imamo sve pozitivne rezultate. Što se tiče pojačanja, zaista su se dečki odmah uklopili i u svlačionici imamo dojam kao da su oduvijek s nama. Igrači koji su došli pokazali su se kao istinska pojačanja koja su se odmah uklopila u naš sustav igre. Posebno bih tu naglasio svog prijatelja Domagoja Vidu koji je od prvog trenutka pokazao da je pravi potez čelnika kluba koji su ga odlučili dovesti. On povjerenje opravdava svojim igrama i svaka čast Upravi koja je u prijelaznom roku dovela tako kvalitetne igrače i ljude.

Dinamo u 3. pretkolu Lige prvaka igra protiv Helsinkija. Modri su u Finskoj ostvarili odličan rezultat i u Maksimir donijeli prednost od 2:1.

Pobjedom u Helsinkiju napravili smo dio posla, no još je puno ostalo pred nama. Uzvrat je pred vratima i svi jedva čekamo početak utakmice u kojoj vjerujemo da ćemo upisati pobjedu. Uopće ne sumnjam da će atmosfera na stadionu biti sjajna kao i protiv Neftchija i želio bih se još jednom zahvaliti svima koji su po kiši čekali u redu za karte. Želio bih da se taj trend dolaska na stadion nastavi i u prvenstvenim utakmicama. Imamo što za ponuditi i isplati se doći na stadion, a mi nećemo razočarati.

Nakon sjajne prošle sezone, što se tiče privatnog života - ova ti je krenula fantastično kada ste supruga i ti postali roditelji.

Dobili smo malu Miju i to mi je bio najsretniji trenutak u životu. Svaki pogled na nju je nešto posebno i to je nešto neopisivo. Što reći? Jednostavno me to ispunilo kao čovjeka.

Osim nogometa, jako voliš američki sport gdje pratiš NFL i posebno NHL.

Volim NFL, ali obožavam NHL. Imam i u Zagrebu godišnju kartu za Medveščak i jako mi se sviđa ta pozitivna priča oko cijelog tog projekta. Slično se sada stvara oko Dinama i to me ispunjava velikom srećom te bih volio da se nastavi. Što se tiče hokeja, kada god stignem, a to nije često - skoknem do New Yorka na utakmicu "mojih" New York Rangersa. Naravno, pratim ih i od doma kada god stignem. Tamo ipak igra moj idol - Henrik Lundqvist.