Jedina dvojba: Je li ljepše igrati ili gledati?

Dinamo je od početka priprema za nastavak sezone, točnije u posljednja dva tjedna, odigrao pet utakmica i u svima pokazao dobar nogomet, stvorio puno prilika i najavio kako će se na proljeće isplatiti doći u Maksimir.

Službeno je - Dinamo igra lijep nogomet! Već nakon tri odigrane utakmice u Međugorju bilo je jasno kako su igrači potpuno prihvatili ideje novog trenera i kako se "kuha" nešto dobro. Kao što je Ante Čačić uoči odlaska na drugi dio priprema u Portugal i najavio - Modri su u Algarveu još bolji. Dinamo igra još brže i preciznije, a dojam s tribine jest kako svaki igrač točno zna što mu je raditi.

Razloga za ovako dobre predstave ima nekoliko, no jedan od ključnih sigurno je dugi odmor koji su imali igrači. Naime, Modri su bili u "pogonu" godinu dana, od siječnja do prosinca 2011-te, praktički bez pravog odmora; ljetni od svega tjedan dana ne može biti dovoljan za fizičku niti psihičku pripremu za novu sezonu. Posebno se to osjeti kod Dinama gdje je cilj dosegnuti vrhunac forme u srpnju i kolovozu kako bi se napravio dobar europski rezultat i osigurala jesen u Europi.

Od fantastičnog uspjeha i plasmana u Ligu prvaka odnosno kada je euforija nakon velikog rezultata počela popuštati sve se više javljao očekivani umor tako da je mjesec dana odmora igračima itekako dobro došlo. Tako su na pripreme za nastavak sezone došli željni treningan i nogometa te, što je najbitnije, odmorni.

Naravno, zasluge moraju ići i na račun novog trenera Ante Čačića koji je svojim opuštenim i mirnim pristupom, ali i uz golemo znanje vrlo brzo "kupio" igrače; na koncu, oni najbolje znaju što je za njih dobro. Baš je ta kemija, taj "klik" koji se odmah dogodio između trenera i ekipe itekako zaslužan za ovako dobre igre; posebno što se to dogodilo jako brzo. Naime, rijetkost je da igrači nakon samo dvadesetak treninga počnu na utakmicama igrati točno onako kako se vježba na treninzima.

Točnije, trener Čačić inzistira na visokom pritisku kako bi se što prije osvojila lopta, igri po zemlji te preko krila i želi što više akcija završavati centaršutevima na kojima u sredini treba biti nekoliko igrača. To se vježbalo na treninzima i točno tako se igralo na utakmicama. Recimo, realizacija je bila problem na utakmicama u Međugorju, nekoliko dana se na treningu intenzivno na tome radilo i rezultat su četiri pogotka u sljedeće dvije utakmice; i to na Atlantic Cupu protiv respektabilnih protivnika.

Još jedan odličan primjer jest gol iz prekida koji je Dinamo dobio protiv Odensea. Modri su već sljedeće poslijepodne na treningu vježbali igru kod prekida i rezultat se odmah vidio; naime, Helsingborgs je imao niz slobodnih udaraca i u većini slučajeva je obrana Dinama bila dobro postavljena i očistila situaciju. To je ono što posebno veseli i obećava jer ne samo da Dinamo već danas igra dobro, lijepo za oko i pobjeđuje nego je i dojam kako se svaki nedostatak, kojih svakako ima, relativno brzo može popraviti i dignuti na višu razinu.

Što se pak tiče samih igrača, u jeseni iza nas neki su nas igrači naviknuli na kvalitetne igre pa tako nije iznenađenje kada je Kelava siguran, Vida neprelazan, Šimunić miran, Leko uvijek na pravom mjestu ili Kovačić nezaustavljiv, ali ono što veseli jest činjenica što su oni igrači koji su, na neki način, ostali dužni također na visokom nivou. Prije svih radi se o Šimi Vrsaljku i Milanu Badelju.

Vrsaljko je iza sebe imao dosta turbulentnu jesen u kojoj je imao problema s ozljedama i kartonima te nije imao kontinuitet utakmica, a za mladog igrača to je najbitnije. Sve to skupa rezultiralo je možda nešto lošijim ili bar ne onako kvalitetnim igrama kakve ovaj mladić može pružati, ali zato danas Vrsaljko igra sjajno. U kombinaciji s Tomečakom na desnoj strani čini odličan tandem, u obrani je izuzetno odgovoran i često pomaže u sredini, a njegove napadačke sposobnosti i sjajan centaršut koji krasi samo one najveće - nikada nisu niti bili sporni.

Drugi igrač koji izgleda "preporođen" jest dokapetan momčadi Milan Badelj. Miki je srce momčadi, motor koji pokreće igru i svakako je itekako zaslužan za činjenicu što Dinamo ovako dobro izgleda. Već u Međugorju je bilo istaknuto kako Badelj igrom podsjeća na najbolje dane, a konačna potvrda toga došla je u Portugalu. Badeljeve duge lopte su precizne, pregled igre sjajan, u obrani puno znači, a u napadačkoj igri svaka lopta ide preko njega.

I nisu samo njih dvojica, trojica ili petorica na visokoj razini nego jednostavno je dojam kako svi igrači uživaju na terenu; bilo na treningu ili utakmici. Atmosfera u ekipi je sjajna, igrači su odlično prihvatili ideje novog trenera, a kao rezultat toga najviše će profitirati - navijači.

Dinamo se iz dana u dan diže, igra sve bolje i nema razloga ne vjerovati kako će tako i nastaviti te potpuno spremno dočekati nastavak sezone. I tako dok igrači uživaju na terenu i pružaju dobre igre, zbog istog razloga užitak je i gledati s tribine jer Dinamo igra lijep nogomet.

Stoga bi jedina dvojba ovoga proljeća mogla biti: je li ljepše igrati ili gledati "novi" Dinamo?

Vedran Attias