Jedina dvojba: Je li ljepša sadašnjost ili ono što nas čeka?

Dinamo je u najvećem hrvatskom derbiju pokazao silnu moć, potpuno nadigrao Hajduk i pokazao kako je uvjerljivo najbolja hrvatska momčad. Osim sjajne igre i pobjede utakmica će ostati zapamćena po debiju Alena Halilovića, novog "čuda" iz (po)najbolje nogometne škole na svijetu.

Hajduk je poveo u derbiju, i to nakon samo 30-tak sekundi utakmice, no čak i da je splitska momčad zabila i svoju drugu (i posljednju) priliku na utakmici te u 7. minuti povela 2:0 - Dinamo bi svejedno slavio na kraju. Modri su bili toliko dominantni, puni samopouzdanja i vjere kako su bolja momčad te da mogu igrom doći do pobjede da je pitanje kolika bi "početna prednost" uopće Hajduku bila potrebna za bod(ove) na Maksimiru.

Dinamo je u prvih 45 minuta izgledao fantastično, kao najbolje uštimani Mieleovi proizvodi kod kojih ništa nije slučajno. Svaki igrač na terenu, počevši od vratara Kelave koji ipak nije gostima dozvolio dva pogotka prednosti pa da najisturenije špice Beqiraja koji je bio izuzetno pokretljiv - sve je "išlo ko' po špagici". Na koncu, rezultat takve igre je i potpuna dominacija na terenu, brojne odlične prilike i uvjerljiva pobjeda. U nastavku su, pak, Modri očekivano malo usporili, smirili utakmicu i "pričekali" da se gosti koji su gubili ipak malo otvore i pokušaju nešto uhvatiti na Maksimiru, ali to se nije dogodilo.

Modri su tako puni samopouzdanja i uvjereni u dobar rezultat krenuli prema Kijevu gdje ih čeka novi europski velikan - Dynamo Kijev. Dinamo je u 1. kolu Lige prvaka pokazao kako se treba igrati protiv, objektivno, boljih momčadi. Čvrsto i organizirano u obrani, čekati svoju priliku iz kontre i(li) prekida i, ono što je lako reći a znatno teže izvesti na terenu, što više smanjiti broj pogrešaka.

Dynamo Kijev ipak nije na razini Porta, igrači im nisu toliko tehnički potkovani niti igraju toliko (pre)brzo kao (brazilsko)-portugalski sastav, ali svakako su bolja momčad od hrvatskog prvaka. Uostalom, nakon uloženih 50-tak milijuna eura u posljednjih 12 mjeseci - zaista bi bilo čudno da je drugačije. Ipak, Dinamo se ima pravo nadati i svi u Modrom taboru uvjereni su kako nakon ove utakmice više neće imati nula bodova na kontu.

I tako, dok Dinamo proživljava, sada već tradicionalno, najljepše mjesece u godini u kojima polako, ali sigurno bježi konkurenciji u Hrvatskoj te uživa u najelitnijem klupskom natjecanju na svijetu, Ligi prvaka, mi s nestrpljenjem gledamo - prema budućnosti. Iako je sadašnjost prekrasna, nudi puno razloga za guštanje i uživanje teško je ne gledati prema naprijed; posebno kada nas "tamo" čekaju Mateo Kovačić i Alen Halilović.

Što reći o 18-godišnjaku i dvije godine mlađem suigraču za čije usluge su zainteresirani najveći svjetski klubovi? Manchesteri, Real Madrid, Barcelona i ostali europski velikani debelo u svojim bilješkama imaju podcrtana ova dva igrača u čijim predstavama navijači Modrih imaju privilegiju uživati.

O Kovačiću je već sve napisano i njega ništa ne može zaustaviti na putu prema zvijezdama. Jedina dvojba u vezi Matea jest "je li jači u glavi ili u nogama?". Dječak koji je tek nedavno postao punoljetan svojim načinom razmišljanja i ponašanjem ne ostavlja dojam djeteta i ako se tome doda ogroman talent i želja za radom možemo samo reći kako će biti užitak pratiti njegov razvoj.

Dvije godine mlađi, 16-godišnji Alen Halilović, umalo je imao hollywoodski početak seniorske karijere u Dinamu. Ušao je u najvećem hrvatskom derbiju, u prvom kontaktu s loptom lakoćom prošao dva igrača u bijelim dresovima, u drugom loptu dodao petom kroz noge protivnika, a u trećem manirom nije teško reći kojeg Argentinca ušao u kazneni prostor i prebacio vratara Hajduka kao da je to napravio već "milijun puta". Zapravo, kao što možemo vidjeti iz priloženog - vjerojatno brojka i jest tu negdje. Istina, ovoga puta lopta nije završila u mreži, no siguran sam da nećemo dugo čekati na njegov prvi seniorski pogodak. S druge strane, nisam siguran da bi se usudio prognozirati koliko će ih ovaj igrač zabiti u dresu Dinama.

Sadašnjost Dinama izgleda sjajno, a budućnost - još sjajnije. Taman da u Dinamu od mlađih igrača postoje "samo" ova dva bisera to bi bilo fantastično, ali u Maksimiru rastu još mnogi talenti. Od stopera Joze Šimunovića koji ima sve predispozicije biti vrhunski branič, preko "zagrebačkog Xavija" Domagoja Pavičića koji je u svojim prvim seniorskim nastupima u Lokomotivi pokazao kako je pred njim velika karijera pa do napadača Marka Kolara koji zabija više golova nego cijele ekipe. Naravno, tu su i Kruno Ivančić, Dino Špehar i brojni drugi talentirani igrači koji svakoga dana napreduju i radom se pokušavaju izboriti za "svoje mjesto pod zvijezdama".

Pogledom na ljestvicu domaće lige ili na popis 32 kluba koji igraju elitno klupsko natjecanje navijači Dinama mogu se puniti zadovoljstvom, a ništa manje sreće, dapače, ne nudi niti pogled u budućnost.

Danas se veselimo što ćemo u Kijevu, Parisu i Portu gledati 18-godišnjeg Matea Kovačića kako na najvišem mogućem nivou dominira sredinom terena, "sutra" će 16-godišnji Alen Halilović izluđivati europske braniče i zabijati, a preksutra - tko zna? Ali ono što je sigurno jest da nas čeka prekrasna budućnost i da će Dinamo još dugo vremena, ovakvim načinom selekcije i rada, biti na vrhunskom nivou.

Stoga, jedina dvojba koju si navijači Dinama mogu postaviti jest: Je li ljepša sadašnjost ili ono što nas čeka?

FOTO: Igor Kralj / PIXSELL

Vedran Attias