Jesenski “retrovizor”: Dinamo na dobrom putu

Jesenska je polusezona već u smiraju, polako se primiče zimska stanka i zanimljivo je nakratko zaviriti kakvo je Dinamovo “prolazno vrijeme”. U kakvom ritmu maksimirski vlak vozi na svakom od tri kolosijeka i koliko je taj tempo sličan ili možda različit u odnosu na neka ranija izdanja. Čak i površni pogled jasno otkriva da Dinamo i u ovoj sezoni čvrsto slijedi standarde kakve je samome sebi nametnuo u zadnjih 15 godina: lov na dvostruku krunu na domaćoj sceni i plasman u skupinu UEFA natjecanja.

U ovoj je, po mnogočemu turbulentnoj i specifičnoj natjecateljskoj godini, izmučenoj globalnom pandemijom, a posljedično i brojnim permutacijama u samome rasporedu natjecanja, teško vući “geometrijski pravilne” usporedbe s prethodnim sezonama. Različit broj odigranih utakmica u istom razdoblju, različita platforma u pretkolima gdje je potvrda prolaza ovaj put bila potrebna u samo jednoj utakmici, bez eventualnoga popravka u uzvratu, i to (ne)voljom ždrijeba uglavnom u gostima... Dodamo li tome i odlazak Danija Olma kao svojevrsnog “masterminda” Dinamove igre, jasno je da je pred klubom bilo i te kako izazovno razdoblje.

Međutim, ulazak u skupinu Europa lige, a k tome i gromki statistički podatak o sačuvanoj mreži u prva četiri kola, jasno oslikavaju da je Dinamo, uz sve objektivne poteškoće nastavio stabilno voziti upravo na platformi kakvu je u sportskom, organizacijskom i poslovnom aspektu izgradio u ovih zadnjih 15 godina.

Sama činjenica da je maksimirska momčad ove sezone, gledajući oba europska natjecanja, dakle u konkurenciji čak 80 klubova, nakon početna četiri kola grupne faze jedina momčad bez primljenoga pogotka već zauzima značajno poglavlje u povijesnim knjigama.

POVIJESNI PRESEDAN

Nadalje, usporedba s ranijim sezonama “nagrižena” je već u startu jer je momčad u natjecanje krenula – bez priprema. A, to je svojevrsni povijesni presedan. Koronavirus utjecao je na sve klubove svijeta i gotovo svi imaju velike poteškoće. Pogotovo kad pritom ostanete bez najboljega igrača, nositelja igre. Pandemija je gotovo „spojila“ završetak jedne i početak druge sezone. Stanka za vrijeme pandemije bila je tri mjeseca, a stanka između stare i nove sezone tek tri tjedna. Sve je to uvelike prodrmalo globalnu nogometnu scenu, brojnim klubovima srušilo planove, programe, ambicije, a o ekonomskom i egzistencijalnom aspektu da i ne govorimo. U takvim je okolnostima uobičajeni dijagram potpuno narušen i sve se to značajno i neizbježno odražava i na formu, stanje i spremnost pojedinaca. Dinamo je, primjerice, uoči ove sezone imao samo jednu prijateljsku utakmicu, protiv slovenskoga prvaka Celja.

Jasno je da ovi globalni problemi nisu specifično Dinamovi i zanimljivo je, primjerice, pogledati kako su u takvim okolnostima brojni europski klubovi gubili dotadašnji kontinuitet uvjerljivih igara, rezultata i, dakako, plasmana. Dovoljno je, uostalom, svrnuti pogled na engleski Premiership. U ovome je trenutku, primjerice, Manchester United osmi, a Manchester City deseti na ljestvici. Samo za usporedbu: zadnji slučaj u kojem je Manchester United završio na slabijem mjestu datira od prije 30 godina, iz sezone 1989/’90. kad je na kraju bio 13. Bila je to, uzgred, zadnja sezona u kojoj je Liverpool osvojio naslov prvaka prije 30-godišnjeg posta prekinutog upravo ove godine. S druge strane, Manchester City zadnji je put ispod svojeg sadašnjeg, 10. mjesta, bio plasiran prije 14 godina. Nisu Englezi jedini primjer, možemo svrnuti pogled i na izvedbe i rezultate hrvatske reprezentacije.

DOMAĆA SCENA - LOV NA DVA TROFEJA

Dinamo je ove sezone, pak, na domaćoj sceni i dalje u lovu na oba trofeja. Nakon 11 odigranih utakmica u HNL-u ima nešto bolji učinak nego lani u istom brojem nastupa. Tada je, uz osam pobjeda, upisao jedan remi i dva poraza, dok ove sezone, uz jednak broj trijumfa, ima dva remija i jedan poraz. Lani su ga u tih prvih 11 nastupa svladali Hajduk i Varaždin, dok je ove sezone, nakon remija protiv Slavena Belupa i Lokomotive, poražen u Osijeku. No, znamo da su upravo Osječani u zadnje vrijeme visoka prepreka plavima, pogotovo u Gradskom vrtu: u zadnje četiri utakmice igrane u Osijeku domaći su triput pobijedili, dok je jedan ogled završen remijem.

Gledamo li “paket” od prvih okruglih 10 utakmica Dinamo je ove sezone upisao najbolji učinak nakon jeseni 2011. godine. Trener Krunoslav Jurčić je nakon 10 utakmica u sezoni 2011/’12. osvojio 28 bodova, dok su se ove godine plavi zaustavili na 26. Najbolji učinak nakon spomenute jeseni 2011. bio je, dakle, 26 bodova, i to u tri navrata: sezona 2014/’15. (trener Zoran Mamić, gol-razlika +16), potom 2017/’18. (Mario Cvitanović, gol-razlika +18) i aktualna sezona (Zoran Mamić, najbolja gol-razlika, +20).

Ovo je ujedno najefikasniji Dinamo nakon jeseni 2009. godine. Jurčić je u prvih 10 utakmica u sezoni 2009/’10. s plavima postigao 37 pogodaka (osvojenih 28 bodova, gol-razlika 37:4). Nakon te jeseni Dinamov rekordni broj postignutih golova bio je 28 u sezoni 2011/’12. s Jurčićem pa 24 u sezoni 2014/’15. s Mamićem što su nadmašili ove sezone s 29 golova.

U ovome je trenutku Osijek s bodom više preuzeo vrh ljestvice uz dvije utakmice više od Dinama i time “zagrijao” prvenstvo, ali i dodatno rasplamsao žar i motiv unutar maksimirske svlačionice.

HRVATSKI KUP

Dodatni izazov je Kup. Dinamo, dakako, želi vratiti pokal u svoje vitrine nakon 2018. godine. Lani je, primjerice, maksimirska momčad iskliznula iz Kupa u četvrtfinalu protiv Rijeke, i to upravo na platformi kakva je ove jeseni osvanula i u pretkolima Uefinih natjecanja: nokaut faza, samo jedna utakmica, k tome u gostima, i to bez najboljega igrača i nositelja igre, Danija Olma...

I upravo je Olmov odlazak, dakako uz Nikolu Moru kao glavnoga korektora veznog reda, suštinska razlika između Dinama na startu ove i prošle jeseni. Plavi su i proljetos nakon njegova odlaska imali poteškoća i tada je, nažalost, bilo vidljivo da to više nije jednak ritam. No, to je bilo i očekivano jer jasno je da nije jednostavno nadoknaditi odlazak igrača od 20 ili više milijuna eura.

Kadrovska slika momčadi osjetno je drukčija, u jezgri veznoga reda više, dakle, nisu ni Olmo ni Moro kao niti Amer Gojak. U međuvremenu su pod svjetlima reflektora bljesnuli neki drugi igrači koji su dosad bili u svojevrsnoj zavjetrini. Lovro Majer od rezervista se prometnuo u jednoga od nositelja igre, u mnogim je slučajevima bio čovjek prevage, a u cijeloj je priči posebno dojmljiva renesansa – Marija Gavranovića. U kompletnoj je prošloj sezoni u HNL-u postigao četiri gola, a u ovome je trenutku, nakon 11 utakmica, prvi topnik lige s devet pogodaka.

Nadalje, danski branič Rasmus Lauritsen prometnuo se u jednoga od ključara obrambenog reda, postao možda krucijalni dio čvrstoga defenzivnog bedema, a raduje i afirmacija mladih igrača gdje pažnju posebno privlači Bartol Franjić koji je, primjerice, sjajno odradio i europska iskušenja poput dvoboja protiv CSKA u Moskvi ili Wolfsberga u Zagrebu.

Kako god, kratak pogled u jesenski “retrovizor” sugerira da je Dinamo na dobrom putu, da je unatoč objektivnim poteškoćama zadržao željeni pravac, da slijedi odavno zacrtane klupske standarde i vjerujemo da će i nastaviti u takvom, uspješnom ritmu.