Josip Brezovec

Josip Brezovec jedan je od nogometaša Dinama koji su svoje mjesto u modrom klubu pronašli nakon duže nogometne karijere u manjim klubovima. Brezovec je oduvijek bio veliki ljubitelj i navijač Dinama, a na Novu godinu 2011. postao je član seniorske momčadi modrog kluba. Njegov put do najtrofejnijeg hrvatskog kluba nije bio nimalo lagan, a posebno vrijeme koje je proveo u bivšim manjim klubovima. Karijeru je započeo u lokalnom klubu NK Nedeljanec, zatim ju nastavio u NK Varteks i u inozemstvu, da bi se na kraju vratio u Hrvatsku.

- Dok sam igrao u trećoj hrvatskoj ligi u Nedeljancu na utakmicama su me pratili skauti iz austrijskog kluba St. Michael, a nakon što sam zadovoljio njihove kriterije ponudili su mi ugovor. Nisam odbio tu ponudu jer sam htio probati trenirati van Hrvatske, ali po meni je to jako slaba liga. S dva prijatelja sam otišao van Hrvatske i u Austriji sam proveo godinu dana. Sve mi je išlo dosta lagano pa je uskoro stigla ponuda iz Belišća. S obzirom na to da nisam bio zadovoljan u Austriji, otišao sam u Slavoniju i pola sezone sam se jako trudio i odigrao jako dobro za Belišće. Uskoro su uslijedile ponude nekoliko većih klubova, a ja sam se htio vratiti u Varteks, u kojem sam dugo igrao kao junior. U Varteksu sam proveo tri i pol godine, a zadnjih pola godine prije dolaska u Dinamo bio sam i kapetan. – prepričao nam je Brezovec svoj nogometni put.

Dolazak u Dinamo za njega je, kao i za mnoge druge nogometaše, bio san snova.

- To je moj dječački san jer sam oduvijek pratio sve utakmice Dinama i dolazio na utakmice. Odgajan sam u plavoj boji, a moja obitelj i cijelo selo iz kojeg dolazim su dinamovci. Kad sam stigao u Dinamo svi su bili presretni i dok sam potpisivao ugovor mislio sam da sanjam. – rekao je uz veliki smješak na licu.

Brezovec je stigao u veliki Dinamo iz jedne male sredine, a promjena je bila neopisiva.

- Ovdje je organizacija i sve ostalo fenomenalno. Već prvi put kad sam stigao bio sam oduševljen svime. Jako sam sretan što sam dio ovako velikog kluba, a pogotovo kad se slavi sto godina Dinama. Ja se nadam da ćemo u subotu osigurati naslov prvaka i stvarno sam presretan zbog toga. – rekao je Breza nadodavši da iako su svi u momčadi u dobrim odnosima ipak ima nekoliko igrača s kojima se najintenzivnije druži: - Družim se najviše s Kelavom, Sylvestrom, Beqirajem, Skenderom, Barbarićem, Badeljem te s malim Kovačićem s kojim sam ujedno i cimer. -

Mnogi igrači svoje uzore pronađu u stranim nogometašima, međutim Brezovec je svog idola pronašao u legendarnom Zvonimiru Bobanu.

- Jako veliki uzor kad sam bio klinac bio mi je Zvone Boban, ali ja nisam taj tip igrača kao i on. Ja dajem sve od sebe na terenu bez obzira na to tko mi je uzor, ali svaki igrač ima uvijek nekog tko mu je uzor u životu i karijeri. -

Brezovec je trenutno oduševljen svojoj nogometnom pričom u Dinamu, ali svjestan je da za njegovu poziciju konkuriraju još trojica igrača – Arijan Ademi, Chago i Adrian Calello.

- Nas se četvorica borimo za jedno mjesto, ali ja dajem sve od sebe u svakom trenu. Jednako se trudim na prijateljskim utakmicana i na svakom treningu. Kad god sam igrao davao sam sve od sebe, ali trener odlučuje tko će od nas igrati. Na nama je da se trudimo, da nema ljubomore među nama niti natjecanja i najbitnije je da smo svi jedni uz druge. Kad trener izabere jednog od nas, ostali trebaju biti uz njega i bitno je da između nas postoji pozitivna atmosfera te da se bodrimo s klupe ili tribina. Na taj način možemo jako puno napraviti, zasad traje ta obiteljska atmosfera i to je odlično. -

Svaki je početak težak, a Brezovcu je bilo najteže kada su ga već u samom startu mnogi otpisali. Kako kaže, danas je situacija skroz drugačija, a sretan je jer je uspio dokazati drugima da se upornost isplati.

- Nije mi baš bilo lako otkad sam bio u juniorima, znali su me otpisivati i govorili su da sam malen i bucmast te da zato neću uspjeti. Ono što mnogi ne znaju je da me upravo to dodatno motiviralo da dajem sve od sebe. Zato ne volim puno slusati priče s ulice i ljude koji pametuju, ja sam dokazao da sam uspio, a svi ovi koji su me otpisivali sad me tapšaju po ramenu. Bilo je teško kad su me tako osuđivali i moj je cilj oduvijek bio dati maksimum kako bih im do kraja svoje karijere dokazivao suprotno. -

Breza je u Dinamu četiri i pol mjeseca, a jednako uživa u utakmicama koje provede na terenu, kao i u onima koje prati s klupe za igrače.

- Najljepši trenutak svakako je kad smo pobijedili Hajduk. Iako ja nisam igrao, osjećao sam se kao da sam igrao i to mi je bio daleko najljepši trenutak u Dinamu do sada. Nadam se da će mi jednog dana ulazak u Ligu prvaka biti jos ljepši trenutak. -

Iako mnogi ne znaju previše o tom dijelu karijere, Breza je jedno vrijeme igrao i futsal, za one koji ne znaju, mali nogomet.

- To je bilo u vrijeme dok sam bio u Austriji u toj dosta slaboj ligi. Imao sam dobru statistiku, postizao sam golove, ali htio sam jošviše. Budući da sam osjećao da mogu još više dati od sebe odlučio sam se okušati u malom nogometu. Nakon igranja za Marof u prvoj malonogometnoj ligi dobio sam poziv za mladu malonogometnu reprezentaciju i išao sam na neslužbeno europsko prvenstvou Italiji. -

Slobodno vrijeme najradije provodi s momčadskim kolegama i svojom suprugom. Ono što ga ne veseli previše činjenica je da si ne može priuštiti neke ''slatke'' sitnice.

- S ostalim igračima često odem na kavu, a sa suprugom volim prošetati po gradu i odvesti ju u slastičarnicu. Jedini problem je taj što ona smije jesti kolače, a ja ne smijem jer se moram paziti. – rekao nam je Brezovec kroz smijeh, a osim pitanja o igri, slobodnom vremenu i igračkoj karijeri, pitali smo ga i kako podnosi odvojenost od članova obitelji koji ne žive u Zagrebu. - Moja obitelj uglavnom dolazi tri puta tjedno u Zagreb. Ja ovdje uživam i stvarno sam sretan. Imam dosta rodbine ovdje i zato što prije nisam mogao biti previše s njima sada svako slobodno vrijeme koristim da ih posjetim i da se družim s njima. -

Brezovcu odgovara način na koji modri strateg Vahid Halilhodžić vodi ovu mladu perspektivnu momčad i zbog toga je vrlo zadovoljan u Dinamu.

- Ovdje je svaki trening kao utakmica, u svaki trening se ulazi jako profesionalno i maksimalno. Trener uvijek zna pogoditi na čemu treba poraditi i što nedostaje, a na nama je da dajemo sve od sebe. Ovdje se nalazi 24 igrača koji mogu u svakom trenutku uskočiti u ekipu u slučaju da je potrebno, a velika konkurencija jako je dobra za veliki klub. U manjem klubu ipak je stanje drugačije, nema toliko konkurencije i sve je mirnije. Kad je jaka konkurencija kao u Dinamu, igrači uvijek moraju biti vrhunski i u top formi. - rekao je Breza za kraj našeg razgovora.