Jovićević: S nestrpljenjem smo dočekali današnje treninge

Igor Jovićević odradio je svoj premijerni dan s prvom momčadi, a u nastavku donosimo kratki razgovor i dojmove trenera.

- Zadovoljan sam. S iščekivanjem i nestrpljenjem dočekali smo današnje treninge i razgovor s igračima. Dijelimo svi te emocije. Ide sve u skladu s planiranim i u skladu s uputama Civilnog stožera kako bismo zadovoljili sve kriterije - da se zdravstveno osiguramo, da su razmaci adekvatni i sve ostalo. Malo je teže tako koncipirati treninge jer postoji vid suradnje gdje igrači trebaju biti blizu, ali prilagođavamo se. Zaželili su se lopte i siguran sam da će to biti svakim danom sve bolje.

Koliko ste upoznati s igračima prve momčadi?

- Znam većinom sve igrače, kroz svakodnevni rad, a uz to svlačionice su nam bile jako blizu. Ono što nisam imao privilegiju je raditi s njima. To je jedan drugi vid suradnje. Naša komunikacija i rad bit će svakim danom sve bolji. Upoznat ćemo se još više, a igrači će usvajati iz dana u dan sve taktičke zahtjeve kroz moju komunikaciju koja je sama po sebi za njih nova. Trebat će malo vremena da se naviknu na gestikulaciju, ton, taktičke upute... Ovo nam je super došlo, da faza adaptacije bude što bezbolnija.

Kako će biti organizirani treninzi u ovoj prvoj fazi?

- Ne smijemo divljati. Moramo biti pragmatični i pametni. Jedno je trčati po nasipu ili po Jarunu, a drugo je raditi na poligonu, tehnički cirkular, vježbu tehnike, primanje lopte ili dinamičku suradnju koja je puno zahtjevnija. Pričajući s Brunom i Arijanom došli smo baš do zaključka da je ovo naoko lagan trening, ali je puno zahtjevnije i teže nego bilo koje trčanje. Moramo dozirati i biti pametni. Igrači također moraju biti iskreni kako se osjećaju iz dana u dan, a mi ćemo ih pratiti.

Igrači za sada treniraju u grupama po pet?

- Radi se u grupama po pet igrača plus trener i fizioterapeut. Moraju biti adekvanti razmaci, pet metara razmaka po horizontali i 40 metara po okomici. Tako se koncipiraju treninzi. Bitno je popuniti pluća, ubaciti loptu u treninge i da se jednostavno uhvate tehničko-taktičke upute što prije.

Ovo su zapravo svojevrsne pripreme igrača, nakon poduže pauze?

- Moramo biti iskreni, ja osobno smatram da sve što su radili kod kuće čak nema veze s nogometom. Dobro je za živčani sustav da su mišići aktivni jer mišići imaju memoriju i brzo se vrate u prvobitni režim. Pomoći ćemo im da što prije uđu u ritam treninga i bitno je da je njihova koncentracija na željenoj razini. Koncentracija daje željeni intenzitet, na nama je da složimo vježbe tako da im bude lakše i da postepeno ulazimo u formu.

Očekujete li i Vi početak prvenstva 30. svibnja, kako se najavljuje?

- Hoće li biti 30. svibnja ili ne, zaista ne znam. Moramo biti socijalno osjetljivi. Jedno je želja za treningom i usavršavanjem, a drugo činjenica da problem još uvijek postoji. U Hrvatskoj se stanje malo stabiliziralo, ali u Europi isto još postoje problemi. Pričao sam s bratom koji živi u Španjolskoj i s nekim prijateljima iz Španjolske - nije im do nogometa. Zaista je problematična situacija i moramo biti svjesni da je zdravlje na prvom mjestu. U skladu s civilnim stožerom te ministrima Berošem i Božinovićem slušat ćemo upute i ponašati se tako da bude za nas bezbolnije i bezbrižnije.

Sigurno je lakše raditi i na kvalitetnim travnjacima?

- Stvarno dugo nisam vidio ovako dobar Hitrec. Navikao sam na onu veliku rupu s lijeve strane gdje se protivnik inače baš i ne snalazi. Ali motivacijski aspekt je jako bitan. Kadetsko igralište, gdje je napravljena promjena na hibrid, donijela je kod igrača jednu dozu želje za treningom. Fenomenalno je za sada, nadam se da će biti i ubuduće.