Juventus još nije pobijedio plave u Zagrebu

Igrali oni u Koturaškoj ili u Maksimiru, zvali se Građanski ili Dinamo, jedno je bilo jasno: Juventus ih nije mogao pobijediti. A, i onaj jedan jedini put kad su Torinesi bili nadomak slavlja na zagrebačkom travnjaku, uslijedili su – incidenti i prekid utakmice. Dakako, ovakva je statistika pomalo varljiva i teško ju je uspoređivati s današnjim nogometom i globalnim kretanjima u profesionalnom sportu. 

Prvi dolazak Juventina u Zagreb datira iz 9. svibnja 1926. u godini kad su osvojili svoj drugi naslov talijanskoga prvaka. U dva dana sučelili su se u prijateljskim utakmicama protiv tadašnjih ljutih gradskih rivala – HAŠK-a i Građanskog. U subotu su Torinesi nadigrali HAŠK sa 5:2 da bi dan kasnije u iskričavoj utakmici protiv Građanskog odigrali 1:1. No, utakmica je prekinuta četiri minute prije kraja zbog incidenata koji su uslijedili nakon jedanaesterca dosuđenog u korist Zagrepčana. Juventus je još od prvoga poluvremena vodio 1:0 pogotkom Ferenca Hirzera da bi u 80. minuti Stjepan Pasinek izjednačio s bijele točke. No, kazneni je udarac, prema kazivanjima tadašnjih izvjestitelja, bio samo povod za incidente. Juventusovi su se nogometaši, kako su navodili svjedoci, dan ranije neprimjereno ponašali prema zagrebačkim hazenašicama. U to je vrijeme hazena, kao preteča današnjeg rukometa, bila iznimno popularan sport, a talijanski su nogometaši zadirkivali, neugodno dobacivali i s primjetnom dozom vulgarnosti pristupali zagrebačkim sportašicama što je izazvalo revolt građana. Nezadovoljstvo je eruptiralo na samome igralištu dan kasnije. Talijani su u svojim medijima isticali da su igrači Građanskog fizički napali Juventusova braniča i vezista Marija Ferrera i Jozsefa Violu za vrijeme utakmice, zagrebački su nogometaši, pak, tvrdili suprotno, da su oni bili žrtve grubih nasrtaja gostujućih igrača. Kako god, uslijedio je opći metež na samome travnjaku, a “primirju” nisu pomogli niti gledatelji. Pedesetak je izgrednika utrčalo na travnja nastojeći “dijeliti pravdu”. Na kraju je pravda sustigla njih: svih 50 privela je policija. Talijanski su mediji kasnije navodili da su i Građanski i tadašnji Nogometni savez Jugoslavije poslali službenu ispriku Juventusu.

ZAGREB, 9. 5. 1926.

Prijateljska utakmica

GRADJANSKI – JUVENTUS 1:1

(prekid u 86. minuti)

GRADJANSKI: Mihelčič, Mantler, Remec, Hitrec, Ivančić, Artl, Abraham, Pasinek, D. Babić, Vragović, Giller

JUVENTUS: Sclavi, Allemandi, Ferrero, Paniati, Meneghetti, Viola, Munerati, Pastore, Rosetta, Hirzer, Torriani

STRIJELCI: 0:1 Hirzer, 1:1 Pasinek (80. - 11m)

Incidenti u prvoj zagrebačkoj utakmici isprovocirali su prekid odnosa Juventusa i s Građanskim i sa samim Savezom. Trebalo je cijelo desetljeće za “pomirbenu misiju”. Novi je prijateljski dvoboj zakazan za 27. lipnja u – Beogradu. Juventus je upravo tih dana imao dogovorenu prijateljsku utakmicu protiv BSK-a, a pritom je, također na stadionu u Beogradu, odigrao pomirbenu utakmicu s Građanskim. Plavi su pobijedili Talijane pogotkom Augusta Lešnika u 85. minuti. Već tjedan dana kasnije, 4. srpnja, dogovorili su i utakmicu u – Zagrebu. Bila je to uvjerljiva pobjeda purgera sa 3:0. Mrežu je načeo Austrijanac Rudolf Chmelicek krajem prvoga dijela, a u samoj završnici utakmice Zagrepčani su još dvaput zatresli mrežu, prvo je vratar Ugo Amoretti u gužvi skrenuo loptu u vlastitu mrežu, a potom je i Lešnik “poželio” još jednom zabiti Talijanima, kao i tjedan ranije u Beogradu...

ZAGREB, 4. 7. 1937.

Prijateljska utakmica

GRADJANSKI – JUVENTUS 3:0

GRADJANSKI: Glaser, Hügl, Belošević, Jazbinšek, Pogačnik, Kokotović, Medarić, Antolković (40. Chmelicek), Lešnik, Živković, Pleše

JUVENTUS: Amoretti, Foni, Varglien I, Depetrini, Monti, Varglien II, De Filippis, Tomasi, Gabetto (77. Cason), Borel, Santhia (Menti)

STRIJELCI: 1:0 Chmelicek (43.), 2:0 Amoretti (85. ag), 3:0 Lešnik (87.)

Prvi Juventusov dolazak na natjecateljsku utakmicu u Zagreb datira od 20. svibnja 1962. godine kad su gostovali u skupini tadašnjega Srednoeuropskog, odnosno Mitropa kupa. U skupni su još bili mađarski Ferencvaros i predstavnik tadašnje Čehoslovačke, Spartak Hradec Kralove. Svih šest dvoboja u skupini Dinamo je odigrao u svibnju i lipnju 1962. godine, dakle u predvečerje sezone u kojoj je upisao jedan od najvećih uspjeha u klupskoj povijesti – plasman u prvo od svoja dva finala Kupa velesajamskih gradova. Tadašnji sustav natjecanja u Mitropa kupu podrazumijevao je da dva suparnika u skupini odmah odigraju obje međusobne utakmice, dakle u dva uzastopna kola, u razmaku od tjedan dana. Dinamo i Juventus sučelili su se već na početku. Juve je u Torinu pobijedio sa 4:1, a Dinamo slavio u Zagrebu sa 2:1. Mitropa kup imao je još jednu specifičnost: klubovi su imali mogućnost angažirati jednokratna pojačanja, dakle igrače koji bi zaigrali u statusu gosta. Tako su, primjerice, u Torinu za plave zaigrale tadašnje nogometne zvijezde Ivica Osim iz sarajevskog Željezničara te Pave Garov i Zagrepčanin Zlatko Papec iz Hajduka. Garov je čak bio strijelac Dinamova gola u Torinu za vodstvo 1:0. U uzvratu u Zagrebu sastav plavih bio je znatno drukčiji. Umjesto spomenute trojice zaigrali su Osječanin Nikola Rudić, tada igrač Novog Sada, te tadašnji član Rijeke Marijan Brnčić, koji je kasnije prešao u Trešnjevku, a potom i u Dinamo s kojim je i osvojio pokal Kupa velesajamskih gradova 1967. Upravo je Rudić bio strijelac za vodstvo 1:0 praktički na otvaranju utakmice, ubrzo je potom izjednačio Gino Stacchini da bi pobjedu plavima za konačnih 2:1 osigurao Ivica Cvitković u 19. minuti. Dinamo je na kraju bio i pobjednik skupine, ispred Spartaka, Juventusa i Ferencvarosa, a u polufinalu ga je zaustavila Bologna.

ZAGREB, 20. 5. 1962.

MITROPA KUP, skupina 1

DINAMO – JUVENTUS 2:1

Stadion Maksimir

DINAMO: Irović, Šikić, Braun, Belin, Brnčić, Šantek, Cvitković, Rudić, Perušić, Ribić, Lipošinović

Trener: Milan Antolković

JUVENTUS: Anzolin, Garzena, Bozzao, G. Bercellino, B. Sarti, Leoncini, Stacchini, H. Rosa, Calvanese, B. Mazzia, Stivanello

Trener: Carlo Parola

SUDAC: Gyula Balla (Hungary/Mađarska)

STRIJELCI: 1:0 Rudić (4.), 1:1 Stacchini (6.), 2:1 Cvitković (19.)

Tri pogotka u mrežu snažnoga Juventusa koji je tih dana lovio (i ulovio!) naslov prvaka Italije, potvrda sjajne izvedbe plavih od tri tjedna ranije iz Torina, povratak Rudolfa Belina s maestralnim slobodnim udarcima, sjajne taktičke “mjere” trenera Branka Zebeca, plasman u polufinale, a potom i osvajanje pokala... I sve to bez prvoga strijelca, ozlijeđenoga Slavena Zambate. Tako je izgledao Dinamo 1967. godine u nezaboravnim okršajima protiv Juventusa. Plavi su furioznom igrom i u velikom stilu nadigrali Talijane u četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova, i to tri tjedna nakon što zadivili u prvom dvoboju u Torinu. Tada je bilo “samo” 2:2 uz dva pogotka Hrvoja Jukića, ali talijanski su mediji i nakon tog remija pisali tonom koji Juventusu nije davao velike izglede u uzvratu: “Stacchini je spasio u Torinu, što li će biti u Zagrebu?” A, u Zagrebu su trebale jedva četiri minute za prvi pogodak. Brnčić je tutnjao lijevom stranom, ubacio pred vrata, a Marijan Novak glavom zabio za vodstvo. Dalekometni plotun Zlatka Mesića za 2:0 u 67. minuti i posebna poslastica – Belinov slobodni udarac za konačnih 3:0 – mamili su gromki pljesak zadivljene zagrebačke publike. Upravo je Belin bio poseban mamac Zagrepčanima. Nedugo ranije vratio se sa služenja vojnog roka i mnogi su pohitali vidjeti njegovu “poslasticu” – efektne slobodne udarce. Protiv Juventusa imao je priliku dvaput, oba puta u drugom poluvremenu: prvo je loptu, malo iskosa s lijeve strane, lansirao malo pored stative, ali desetak minuta kasnije mreža se zanjihala. Opalio je preko živoga zida, a lopta u blagom, naglo skraćenom padu klizila iznad vratara Roberta Anzolina za konačnih 3-0. Plavi su potom u polufinalu spektakularnim preokretom u uzvratu svladali njemački Eintracht Frankfurt, a potom u finalu engleski Leeds United. Zanimljivo, nakon ovoga poraza Juventusov prvi sljedeći suparnik u europskim natjecanjima bio je grčki Olympiacos, a predvodio ga je jedan od najboljih trenera zagrebačkog kluba svih vremena, Mađar Marton Bukovi. Juventus je svladao Grke u 1. kolu Kupa prvaka 1967. U Pireju je bilo 0-0, u Torinu 2-0.

ZAGREB, 19. travnja 1967.

Kup velesajamskih gradova, četvrtfinale, druga utakmica

DINAMO – JUVENTUS 3:0

Stadion Maksimir

DINAMO: Škorić, Cvek, Brnčić, Mesić, Belin, Ramljak, Novak, Jukić, Gutzmirtl, Lamza, Rora

Trener: Branko Zebec

JUVENTUS: Anzolin, Gori, Leoncini, Bercellino, Castano, Sarti, Stacchini, Del Sol, Zigoni, Chinesinho, Menichelli

Trener: Heriberto Herrera

SUDAC: Paul Schiller (Austria/Austrija)

STRIJELCI: 1:0 Novak (4.), 2:0 Mesić (67.), 3:0 Belin (73.)