Kako god gledali - Dinamo igra sve bolje

Dinamo je u proljetnom dijelu prvenstva dodatno povećao svoju prednost ispred pratnje i kroz šest utakmica i isto toliko pobjeda napravio veliki korak prema sedmom uzastopnom naslovu prvaka. Ono što je (pod)jednako bitno jest da Dinamo igra zaista dobro.

Prije 40-tak dana Dinamo je u Puli otvorio proljetni dio sezone. Utakmica je završila remijem, kao i uzvrat u Maksimiru, a nije dugo trebalo da se pojave priče o "uobičajenom proljetnom odrađivanju posla". Ipak, vrijeme je pokazalo kako je Istra 1961 zapravo vrlo dobra momčad u sjajnoj formi i koja je od 18 mogućih proljetnih bodova kroz četiri pobjede i dva remija (na Poljudu i Stanovima) osvojila čak 14, a Dinamo ekipa koja se iz utakmice u utakmicu diže i igra sve bolje.

Dinamo je u šest prvenstvenih utakmica upisao isto toliko pobjeda, a obzirom da je jedna od njih bio i derbi s Hajdukom - prednost na ljestvici osjetno se povećala. Modri su u proljetni dio prvenstva ušli sa šest bodova prednosti da bi šest kola kasnije ona iznosila teško dostižnih 13 bodova i Dinamo već ima jednu ruku na novom, sedmom uzastopnom naslovu prvaka.

Osim što su Modri nizali pobjede (pod)jednako je bitno što su, točno kako je trener Ante Čačić nekoliko puta i istaknuo, iz utakmice u utakmicu igrali sve bolje. Iako se nižepotpisani ne slaže s takvom "šturom analizom", činjenica jest da (posebno u Hrvatskoj) ocjena kvaliteta same igre uvelike ovisi o konačnom rezultatu pa će tako Dinamo "odigrati bolje" ukoliko dobije 4:0 nego 1:0. Ponovno je to subjektivno razmišljanje, no smatram kako je puno bitniji pokazatelj koliko je Dinamo ili bilo koja druga ekipa stvorila prilika nego koliko je zapravo pretvorila u pogodak.

Dakako, nitko ne živi od stvaranja prilika i bitno je dobivati utakmice, no u situaciji u kojoj se nalazi Dinamo gdje sigurno vodi na ljestvici i gdje je osvajanje novog naslova zapravo tek pitanje formalnosti - itekako je bitno što Dinamo ima igru koja ima "glavu i rep". Nije svejedno niti nebitno što je Dinamo u šest utakmica zabio nekoliko golova iz prekida, segmenta igre koji je kronični problem Modrih. Nije nebitno što je Dinamo protiv Hajduka više od sat vremena bio u rezultatskom zaostatku, a igrači nisu gubili formaciju niti počeli nekontrolirano napucavati loptu prema naprijed.

Visoki pritisak je karakteristika koja krasi velike, najveće momčadi i proporcionalno kvaliteti mogućnosti igranja istoga uvelike ovisi i doseg ekipe. Barcelona, najbolja momčad na svijetu, do savršenstva je razradila visoki pritisak i u velikom postotku slučajeva nakon gubitka lopte posjed vraća u sljedećih nekoliko sekundi. Kod Modrih se to vrijeme sve više i više smanjuje. Odličan pokazatelj je da se na prste jedne ruke mogu nabrojati akcije u kojima je Hajduk u 90 minuta uspio spojiti više od deset dodavanja. Takvi pokazatelji su itekako bitni; barem bi trebali biti.

Isto je Dinamo sjajno radio u susretu protiv Slaven Belupa gdje su odmah po gubitku lopte ekipno i na polovici protivnika pritiskali i tjerali na izbijanje lopte koju su mirno na centru primali stoperi Modrih, vraćali u "vatru" i održavali pritisak. Nije nebitno niti kako je Dinamo na istoj utakmici nakon 2:0 vodstva na poluvremenu u drugom dijelu planirano smirio igru i mirno kontrolirao susret.

Trener Čačić naglasio je kako Dinamo u domaćem prvenstvu mora sam sebi zadavati ciljeve i iste koristiti kao poticaj za napredak i točno to Modri i rade. Mogli su Modri tražiti protiv Slavena treći pogodak i igrati "kao da je 0:0" i vjerojatnije jest da bi konačan ishod bio 3:0 nego 2:1, no to nije bio cilj. Cilj je poboljšavati momčad i trenirati za Europu. Dok bi "bezglavo" jurišanje novog pogotka u 9 od 10 domaćih utakmica zapravo i donijelo novi pogodak i uvjerljiviju pobjedu u europskim utakmicama bi isti pristup vjerojatno u istom omjeru završio primanjem pogotka. Dobro svi znamo da nije isto završi li utakmica 3:0 ili 3:1; sjetite se samo Malmöa i koliko je Šveđanima značio pogodak iz Maksimira.

Dinamo nijednu utakmicu nije počeo u istom sastavu i baš je ta rotacija odnosno činjenica što malo koji igrač ima "zacementirano" mjesto u momčadi jedan od spomenutih dodatnih poticaja. S jedne strane igrači nemaju sigurno mjesto u prvih jedanaest, no s druge - nitko nema niti sigurno mjesto van sastava. Naravno, ova druga perspektiva je ona iz koje bi svi igrači trebali gledati na rotacije; to je "sportski pogled". Pogled po kojemu svi imaju šansu kroz treninge se izboriti za svoje "mjesto pod suncem".

Možemo i pojednostavniti sve i reći kako su Modri u šest utakmica upisali šest pobjeda i osvojili svih 18 bodova. Modri su u tih šest utakmica primili tek jedan pogodak i to onaj kojeg je u derbiju zabio Ante Vukušić dok su u isto vrijeme zabili čak 16 odnosno 2,6 po utakmici.

Nema što, zaista impresivno, no mislim da je (puno) bitnije što je Dinamo prodorima po boku stvorio niz prilika, zabijao golove iz prekida odnosno udaraca iz daljine, igrao odličan visoki pritisak i brzo vraćao posjed lopte te svih 90 minuta sustavno "lomio" protivnika. To su "prave" stvari.

Kako god gledali - Dinamo jednostavno igra sve bolje.

Foto: Željko Lukunić / PIXSELL

Vedran Attias