Konačno je sav trud nagrađen, među četiri smo najbolje momčadi svijeta

Ne može Hrvatska odigrati laganu utakmicu u kojoj će rutinski slaviti. Ne bi to bilo to ako se ne bi odvijala neka drama koja trga živce svim navijačima. Niti utakmica s Rusijom nije bila nikakav izuzetak.

Nekako uspavano smo otvorili susret, igrali u grču, nije to bila ona naša prepoznatljiva pas igra. Kao da to nije bilo dovoljno, Čerišev je pogodio onako kako neće valjda nikad više u životu. Pogodak koji je neodoljivo podsjetio na gol Semiha Senturka iz 2008., čak je lopta ušla na isto mjesto.

Ali tek tada Hrvatska pokazuje od čega je sazdana. Nismo se raspali, nego smo stisli zube i krenuli igrati bolje. Rezultat toga izjednačenje je već do poluvremena nakon sjajne akcije u koprodukciji dva bivša dinamovca – Mandžukića i Kramarića. Prvi je prošao po boku, pogledao dva puta ispod oka i lijevom nogom našao Kramarićevu glavu između pet ruskih braniča.

U drugom poluvremenu na terenu je postojala samo Hrvatska. Rusi su se trudili, ali je Luka Modrić maestralno vodio igru. Sitni vez s lijeva na desno, pa ubačaj, pa ponovno sve ispočetka. Izluđivali smo Ruse posjedom lopte i došli vrlo blizu gola nakon što je Perišić pogodio stativu. Malo je reći da su svi već vidjeli loptu u mreži.

Nažalost, Rusi su se nekako obranili, pa smo završili u novim produžecima. Potpuni preokret tek je uslijedio jer je Modrić ubacio, a Vida reagirao poput pravog golgetera i zabio loptu u mrežu. Nažalost, naše slavlje nije dugo trajalo. Uporni Rusi nisu se predavali i izjednačili su iz prekida udarcem Fernandesa.

U tom trenutku nervoza je bila na vrhuncu, ali po drugi puta naši su pokazali da imaju dovoljno hladnu glavu i prošli su uspješno rulet jedanaesteraca. Završni udarac djelo je Rakitića koji je bio “hladan kao špricer“ i zabio je rutinski loptu u mrežu, kao na treningu.

Time je ostvaren najveći uspjeh našeg nogometa nakon 1998., a imamo šansu i da ga nadmašimo ukoliko prođemo Englesku. Oni su naš možda i najzahtjevniji protivnik dosad (uz Argentinu) i radi se o jakoj ekipu s kojom kroz povijest imamo dobrih i loših rezultata.

Naravno, ovo je drugo vrijeme, zadnji susret odigran je prije osam godina i tu nema nekog smisla raditi usporedbe. Cijela zemlja je slavila i cijela zemlja i dalje slavi, a mi se nadamo da Vatreni neće stati na ovome, nego da idu do samog kraja, do naslova svjetskog prvaka.

Dario Horvat

Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autora i ne odražavaju stav GNK Dinamo. GNK Dinamo se u potpunosti odriče svake odgovornosti koja na bilo koji način može nastati iz ili je na bilo koji način vezana za sadržaj naveden u tekstu, za bilo koje radnje korisnika/posjetitelja uporabom ili zlouporabom sadržaja iz teksta te za bilo kakvu štetu koja može nastati korisniku/posjetitelju ili bilo kojoj trećoj strani u vezi s uporabom ili zlouporabom ovog teksta.