Konkurencija u HNL-u je pregažena

Godina je pri kraju, natjecateljski dio je završen do proljeća, pa je vrijeme podvući crtu. Stara fraza “bilo je uspona i padova“ zapravo savršeno odgovara.

U rezultatskom smislu prvi dio godine nije bio uspješan jer je Rijeka nakon 11 Dinamovih titula uzela naslov prvaka, a potom i duplu krunu. Na to se nadovezao i europski neuspjeh i ispadanje od Skenderbeua.

Rekao bih da se tako nešto po zakonu velikih brojeva moralo dogoditi prije ili kasnije. Nemoguće je baš svake godine sve osvajati kod kuće i još biti uspješan u Europi. Ali koliko je Dinamo jak i prilagodljiv pokazuje razdoblje koje je uslijedilo nakon toga.

Jesenski dio HNL-a odigran je u “šestoj brzini“ i konkurencija je doslovno pregažena. Hajduk je na 12, Osijek na 14, a Rijeka na 15 bodova minusa.

Stoga možemo reći da je sve brzo sanirano, ali podsjetimo se po mjesecima kako je to izgledalo.

Počelo je obećavajuće na pripremama u siječnju i veljači kada je Dinamo pobjeđivao redom Triglav, Dnjipro, Lubin, Žilinu, Sileks i Brest, te remizirao sa Zoryom i Slovanom iz Bratisave.

Prvenstvo je nastavljeno pobjedama nad Slavenom, Cibalijom, Interom, Splitom i Istrom. Treba znati da je tada Rijeka bila vodeća na tablici jer je prenijela bodove iz prošle kalendarske godine.

U travnju pamtimo fantastične Soudanijeve škarice na Rujevici u posljednjim trenucima susreta kao i iznenađujući poraz od Hajduka na Maksimiru nakon čak devet godina.

Nažalost, tu je već utrka za naslovom bila izgubljena iako je Dinamo nanizao pobjede nad Interom, Splitom, Istrom, Osijekom, ali i Rijekom 5:2 u zadnjem kolu. U već spomenutom finalu Kupa nakon toga Rijeka je bila bolja.

Uslijedile su ljetne pripreme na kojima je Dinamo bio sjajan, a i novo prvenstvo otvoreno je s dvije pobjede prije remija s Osijekom.

U kolovozu je izbačen Odds u Europi, a pobijeđeni su u HNL-u i Rijeka i Hajduk. Nažalost, dojam sjajnih igara pokvario je Skenderbeu i dva remija uz ispadanje zbog gola u gostima.

U rujnu su ostvarene nove tri prvenstvene pobjede uz jedan remi s Istrom. U listopadu je Dinamo remizirao s Osijekom i Hajdukom, ali i pobijedio Rijeku te se dodatno odvojio na vrhu.

Prošli mjesec donio je ponovno tri prvenstvene pobjede i jedan remi kao i plasman u polufinale Kupa.

U aktualnom mjesecu ostvarene su čiste tri pobjede, prednost je zadržana i u klubu može biti puno razloga za zadovoljstvo.

Osim velike bodovne prednosti dobitak je i etabliranje mnogih mladih igrača. Odlazak Juniora Fernandesa brzo je kompenzirao sjajni Dani Olmo koji je postao standardan član prve postave. Mladi Španjolac sve je impresionirao svojom trkom i zalaganjem, kao i izvrsnim tehničkim znanjem.

Nikola Moro također je napredovao, a Arijan Ademi uspješno se vratio nakon dvije godine pauze kao da se radilo o dva tjedna.

Angelo Henriquez pronašao je staru formu koja ga je krasila u prvoj sezoni, a Filip Benković konačno se riješio ozljeda i bez sumnje spada u najbolje mlade braniče u Europi. Livaković je siguran na golu, a o Soudaniju ne treba posebno pričati jer već godinama zasluženo nosi epitet najboljeg igrača lige.

Slijedi kratka pauza nakon koje opet kreću pripreme. Biti će, kao i uvijek, prometa u rubrici transfera, ali momčad je već sad dobro posložena i treneru Cvitanoviću predstoje slatke brige.

Dario Horvat

Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autora i ne odražavaju stav GNK Dinamo. GNK Dinamo se u potpunosti odriče svake odgovornosti koja na bilo koji način može nastati iz ili je na bilo koji način vezana za sadržaj naveden u tekstu, za bilo koje radnje korisnika/posjetitelja uporabom ili zlouporabom sadržaja iz teksta te za bilo kakvu štetu koja može nastati korisniku/posjetitelju ili bilo kojoj trećoj strani u vezi s uporabom ili zlouporabom ovog teksta.