Kup velesajamskih gradova 1963. godine

Međunarodno nogometno natjecanje klubova predstavnika europskih država ''Kup velesajamskih gradova'' nastalo je 1955. godine. Inicijator Kupa bio je tadašnji potpredsjednik UEFA-e Ernst Thommen koji je okupio predstavnike deset europskih velesajamskih gradova (Barcelona, Basel, Birmingham, Frankfurt, Kopenhagen, Laussane, Leipzig, London, Milano i Zagreb) te predložio organiziranje natjecanja. Posljednje izdanje odigrano je u sezoni 1970./71., a Kup je nakon toga ukinut zbog nastanka Kupa UEFA. Iako je Kup UEFA ''naslijedio'' Kup velesajamskih gradova, UEFA se ne smatra nasljednikom tog natjecanja.

Najveći uspjeh Dinama svakako je osvajanja Kupa velesajamskih gradova u sezoni 1966./67. kada je ukupnim rezultatom 2-0 slavio u finalu nad Leeds Unitedom. Međutim, malo je onih koji znaju da je Dinamo i nekoliko godina prije, točnije u sezoni 1962./1963., ostvario veliki uspjeh, drugo mjesto u već spomenutom natjecanju. U prvo kolo Kupa velesajamskih gradova ušle su 32 momčadi među kojima su bili i neki veliki europski klubovi poput Barcelone, Bayerna, Porta, Celtica, Evertona, Crvene Zvezde, Rome i Valencije.

Dinamo se na početku Kupa susreo s portugalskim Portom. U prvoj utakmici rezultat je bio 2:1 za Dinamo, dok su drugi susret odigrali bez pogodaka. Ukupnim rezultatom 2-1 zagrebačka momčad plasirala se uz preostalih 15 klubova u drugi krug. Nakon što je uspješno svladao Porto, Dinamo je za suparnika dobio Belgijce R. Union Saint-Gilloise. Prvi susret hrvatske i belgijske momčadi završio je s 2-1 za Dinamo, da bi u drugoj utakmici Saint-Gilloise izjednačio razultat. Dinamo je u utakmici doigravanja ipak uspio izvući pobjedu te tako ušao u osminu finala.

Budući da je Dinamo u ovoj fazi natjecanja uz Bayern, Crvenu Zvezdu, Romu i Valenciju konkurirao za naslov prvaka u Kupu, najzanimljiviji dio tek slijedi. Nakon izvlačenja parova osmine finala, Dinamo se morao suočiti s jednim od težih protivnika – minhenskim Bayernom.  Iako je favorit bio poznat, momčad Milana Antolkovića dobila je krila već u prvom susretu i pred njemačkom publikom slavila nad Bayernom s 4-1. Za ovu veliku pobjedu najzaslužniji su bili Zambata (2 pogotka), Jerković i Kobešćak. U uzvratnoj utakmici nije bilo pogodaka pa je tako Dinamo bavarskoj momčadi nanio najteži poraz u povijesti europskih kupova.

Već tada se naveliko slavio uspjeh Dinama, ali momčad se istovremeno pripremala za polufinalnu utakmicu s mađarskim nogometnim klubom Ferencváros. Iako je u prvom susretu slavio s minimalnih 1-0, Dinamo je u drugoj utakmici polufinala povećao prednost te se ukupnim rezultatom 3-1 plasirao u finale Kupa. Pred momčadi Dinama tada je ostala samo utakmica finala protiv španjolske Valencije.

Za Dinamo su 12. 6. 1963. godine na maksimirski teren u prvoj finalnoj utakmici istrčale mnoge tadašnje nogometne zvijezde. Trener Antolković za početnu jedanaestoricu odabrao je Škorića, Belina, Brauna, Biscama, Markovića, Perušića, Kobešćaka, Zambatu, Kneza, Matuša i Lamzu. Iako je zagrebački klub poveo već u 14. minuti pogotkom Zambate, u drugom poluvremenu rezultat su preokrenuli Waldo i Urtiaga. Dinamo do sudačkog zvižduka za kraj utakmice više nije uspio postići pogodak, Valencija je slavila s 2-1, a slična situacija ponovila se i u uzvratnoj utakmici. Točno dva tjedna nakon prvog susreta, na Valencijinom stadionu Luis Casanova okupilo se 55 tisuća gledatelja, što je bilo više u usporedbi s maksimirskih 40 tisuća. Španjolskom klubu je osim domaćeg terena i navijača u korist išla i prednost iz prve utakmice. Prvi golovi uslijedili su tek u drugom poluvremenu, ali nažalost na štetu Dinama. Mano je postigao pogodak za 1-0 u 68. minuti, a Nunez je samo deset minuta kasnije povećao prednost Španjolaca na 2-0. Za momčad Dinama nije bilo spasa, ukupni rezultat već tada je bio 4-1 za Valenciju i šanse za preokret bile su gotovo nikakve. Bez obzira na poraz u finalu '62. Dinamo je postao cijenjen klub, međutim tek 1967. godine dokazao je svoju pravu kvalitetu.

Šezdesetih godina Dinamo je bio poznat upravo po legendarnim igračima što je kasnije i dokazao osvojiviši '67. Kup velesajamskih gradova. Povodom stotog rođendana Dinama, svoje mjestu u kalendaru za 2011. godinu između 50 legendi kluba zaslužili su svakako i legende tog razdoblja trener Milan Antolković, Zlatko Škorić, Branko Zebec, Vlatko Marković, Rudolf Belin, Željko Matuš, Dražan Jerković, Stjepan Lamza te Slaven Zambata.

Dinamo se uz Barcelonu, Valenciju, Romu, Leeds United, Newcastle United, Arsenal i Real Zaragozu upisao na listu pobjednika Kupa velesajamskih gradova, a time je postao jedini hrvatski klub koji je osvojio neki europski trofej.

Iva Cigrovskij