Lee Addy

Ganski branič Lee Addy došao je u Dinamo u posljednjim satima zimskog prijelaznog roka. 22-godišnji branič u svojoj karijeri je već igrao na tri kontinenta te nastupao za reprezentaciju svoje države na Svjetskom prvenstvu, a u prvom razgovoru za službenu stranicu kluba ovaj se simpatični i pričljivi Ganac dotaknuo brojnih tema.

Za početak, reci navijačima kada si počeo igrati nogomet?

Počeo sam sa 6 godina u Accri u svojoj ulici. Kako to obično bude, bio sam najmlađi pa sam na početku branio i čak mi se sviđalo, ali ubrzo sam se pomaknuo malo naprijed, u obranu.

Većina klinaca želi igrati u napadu i zabijati golove.

Zabijao sam ja golove i kao branič (smijeh, nap.a.) Kažem, stvarno mi je uvijek bio gušt igrati u obrani.

Opiši malo kako izgleda život u Gani?

Dosta je drugačije nego ono što sam vidio u Europi. Jako je teško mladim ljudima koji žele biti nogometaši ili se obrazovati. Jednostavno se pred takve, ambiciozne ljude stavlja puno izazova, mora se puno raditi i stalno fokusirati na cilj koji si osoba sama postavi. Ima, kako bih to rekao, puno onih koji te pokušavaju navesti na krivi put pa treba jako paziti čije savjete poslušati. Bez "jake glave" je nemoguće uspjeti.

Sam kažeš da je teško pa reci kakvi su nogometni uvjeti?

Kada se uđe u neki sustav onda je puno lakše. U Gani imamo puno nogometnih akademija u kojima su uvjeti vrlo dobri, a vode ih veliki igrači koji su se vratili u Ganu jer od tamo vuku korijene. Recimo, Marcel Desailly je jedan od tih i njegova akademija je dosta cijenjena te puno pomaže mladim igračima. Tamo se imaju priliku školovati, učiti strane jezike i razvijati kao igrači i osobe.

Imaš li braću, sestre?

Imam tri brata i sestru, a svi žive u Gani. Naravno, novac koji zaradim od nogometa njima omogućava normalan život.

Igrao si u klubu koji u imenu ima "Chelsea" pa reci ima li klub neke veze s onim iz Londona?

Službeno mislim da nema. To je privatni klub, a vlasnik je jako bogati čovjek koji se nada suradnji s jednim od najvećih klubova svijeta. Isto tako se mora naglasiti kako je vlasnik kluba izuzetno dignuo razinu nogometa u Gani, a njegov "Chelsea" je i aktualni prvak.

Kako si iz Gane došao u Europu, u Crvenu Zvezdu?

Igrao sam standardno za svoj klub te tako izborio mjesto u reprezentaciji. Ubrzo sam i tamo postao stalni član prve momčadi te smo krenuli u Angolu na Kup nacija. Tamo smo došli do finala gdje smo izgubili od Egipta, a ja sam odigrao sve utakmice osim one protiv Obale Bjelokosti. Očito su me tamo pratili ljudi iz Zvezde i doveli me u Beograd gdje sam se zadržao godinu i pol.

Kolika je razlika između europskog i afričkog nogometa?

U Africi igrači imaju tehniku, moć i brzinu, ali u Europi je sve oko igrača puno bolje nego u Africi: od igrališta, svlačionica pa do cijele organizacije oko nogometa koja pomaže igračima. Jednostavno je nogomet kao kompletan proizvod bolji, a onda i sama utakmica kao glavni dio izgleda kvalitetnije. Prije sam čitao, a sjećam se i dok sam kao klinac gledao kako su afričke reprezentacije imale nekakvu taktičku neodgovornost, no to već dugo nije slučaj. U Afriku su došli mnogi europski treneri, naši su se educirali i u Africi se igra vrlo dobar nogomet.

Jedan od problema afričkog nogometa su svakako "sumnjivi papiri". Upravo se uz tebe vezao takav jedan slučaj gdje se nagađalo kako nisi rođen 1990. nego čak pet godina ranije. Možeš li to malo objasniti?

Radi se o nekakvoj zabuni koja stoji na internetu i pratit će me cijeloga života, ali ja tu ne mogu ništa (smijeh, nap.a.). U Gani dosta igrača ima isto ime tako da se na internetu pojavio igrač koji ima isto ime, ali je stariji od mene. Odmah su me zvali iz Saveza, riješili smo taj nesporazum, zvali FIFA-u koja je sve istražila, mi smo slali dokumentaciju i sve je riješeno, ali jednostavno je takve stvari nemoguće maknuti s interneta tako da je to ostalo. Kažem, nije bilo nikakvih problema niti sumnji čim smo poslali papire.

Nakon tvog dolaska u Dinamo medijima se proširila priča o tvom nesportskom životu, a kao primjer toga su naveli "slučaj" iz Crvene Zvezde kada se "nisi na vrijeme" vratio s reprezentativnih obaveza. Što je bilo?

Što se tiče mog odlaska u Ganu, otišao sam tamo na poziv reprezentacije jer smo imali utakmicu, a dok sam bio kod kuće je istekla moja viza za Srbiju i nisam se mogao vratiti dok se papiri nisu riješili. Bio sam u kontaktu s ljudima iz kluba i radili smo na problemu, no to je trajalo. Recimo, Srbija nema veleposlanstvo u Gani nego u Nigeriji pa je sve išlo preko njih i jednostavno tu ima dosta papirologije koja se morala riješiti. Sve skupa je trajalo nešto više od mjesec dana i onda sam se vratio; nikakvih problema nije bilo niti je to trajalo tako dugo kako su mediji prenijeli.

Nakon Zvezde si otišao u Kinu. Kakav je tamo nogomet u odnosu na europski i onaj u Gani?

Dodavanje, otkrivanje i trčanje - to je nogometni jezik u cijelom svijetu. Naravno, razlikuje se od države do države, ali uglavnom se sve svodi na isto. U Kini je drugačije zbog kulture, pristupu sportu općenito, ali i vremenske razlike koja mi je jako smetala jer se nisam mogao čuti s obitelji; kada sam ja budan oni bi spavali i obrnuto. Što se tiče Kineza i njihove lige, jako napreduju, ulažu puno novca, vrijedni su i mislim da će biti samo sve bolji i bolji. Pitanje je samo trenutka kada će se to vidjeti i na rezultatu reprezentacije.

Jesi li religiozan?

Što se tiče moje vjeroispovijesti, dijelom sam kršćanin, a dijelom musliman. Poštujem sve vjere i cijenim svakoga.

Koja je bila prva misao kada si čuo za poziv Dinama?

Bio sam jako sretan što ću se vratiti u Europu što nije lagano kada se jednom ode u Kinu, a ime Dinamo sam čuo puno puta dok sam igrao u Zvezdi. Radi se o velikom klubu koji ima dobru momčad, ambiciozan je i sretan sam što sam ovdje.

Koje su ti najjače, a koje najlošije igračke karakteristike?

Ne volim baš govoriti niti o jednome niti o drugome (smijeh,nap.a.) Ako baš moram onda bih svakako kao prednost istaknuo što mogu igrati s obje noge, brz sam i borben. Najlošije? Još sam mlad i mogu u svemu biti bolji te sam siguran da ću u Dinamu napredovati i biti sve bolji igrač.

Na kojoj poziciji se najbolje osjećaš?

Na stoperu, a kao druga opcija je lijevi bočni. Najčešće igram stopera i tu se najbolje snalazim, ali igrao sam u karijeri i beka odnosno zadnjeg veznog. Ma samo dok momčad pobjeđuje i ja igram - mogu igrati bilo gdje.

Znaš da je Dinamo sedam godina zaredom prvak, da je godinama igrao Europsku ligu, a posljednje dvije Ligu prvaka? Svjestan si da su očekivanja u klubu velika.

Naravno da znam. Rekao sam već kako znam da dolazim u veliki klub i sretan sam zbog toga. Znao sam što me čeka kada sam dolazio, želim raditi i napredovati te sa suigračima ostvariti još bolje rezultate. Naravno, nogomet nije individualan nego momčadski sport, ali ako svi napredujemo i dajemo sve od sebe onda ćemo svi skupa biti sretni.

Bio si na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi, ali si propustio nedavno završeni Kup nacija. Vjeruješ li da ćeš se kroz Dinamo vratiti u reprezentaciju?

Naravno da se nadam tome, vjerujem u svoje kvalitete pa iako je konkurencija u Gani jaka - vjerujem da ću igrama u Dinamu izboriti mjesto u reprezentaciji. Kada nisam u reprezentaciji svejedno sam uz njih, navijam za svoju državu i pratim utakmice. Izbornik je taj koji bira, ponekad mora isprobati i druge igrače, a na meni je naporno raditi te tako ponovno skrenuti pozornost na sebe. Naravno da je to bilo teže kada sam igrao u Kini pa sam i zato jako sretan i motiviran što sam došao u Dinamo.

Znaš li nešto o Hrvatskoj i Zagrebu?

Igrao sam u Srbiji pa znam o bivšoj državi, Jugoslaviji i ratu, ali ne baš previše. Što se tiče Zagreba, zasada se samo vozim na relaciji hotel - stadion i to sam bio tek par puta, ali po ovome što sam vidio se čini jako čist i lijep grad. Isto taku mi svi kažu da je siguran što mi je jako drago.

Došao si u vrijeme kada pada snijega više nego nekoliko posljednjih godina zajedno. Ne trebaš se plašiti da je cijele godine tako hladno.

Da, znao sam da ovdje ima snijega i rekli su mi da nije baš inače ovako kao ovih dana (smijeh, nap.a.) Iskreno, jako volim kišu. Volim kada pada i volim igrati po kiši. Što se tiče snijega, lijepo je gledati kako pada, fini je zrak onda, ali ne volim igrati po snijegu tako da mi je drago što su rekli da bi nakon ovog tjedna ipak trebao prestati.

Je li znaš neke hrvatske igrače?

Znam Roberta Prosinečkog koji me trenirao i koji je odličan trener, ali i igrač. Gledao sam neke njegove filmiće na internetu iz igračkih dana i oduševio se. Isto tako znam Davora Šukera, sjećam se njegovih golova u Francuskoj i općenito njegovih slavlja; to sam nekako zapamtio. Kada malo razmislim, on je stvarno zabijao jako puno golova.

Kako stojiš s hrvatskim jezikom?

Znam nešto malo. Više razumijem nego što pričam, ali poboljšavam se. Sada već dosta razumijem, a znam pričati neke osnove. Težak je jezik, ali učim - zaključio je novi igrač Dinama na tečnom engleskom te na istom takvom hrvatskom pozdravio i krenuo na novi trening.