Luis Ibanez

Dinamo na pripremama u Austriji igra odlično i Modri s nestrpljenjem čekaju početak nove sezone i utakmice s bugarskim prvakom u 2. pretkolu Lige prvaka. Jedan od igrača koji igra sjajno i uživa na terenu jest Argentinac Luis Ibanez, igrač koji čvrsto drži svoju poziciju na lijevom krilu. O planovima za sezonu ispred nas, uspjesima u Dinamu, Ligi prvaka te mnogim drugim temama Lučo priča za službenu stranicu kluba.

Kako se osjećaš i kako bi ocijenio pripreme koje se bliže kraju?

Super treniramo i fizički se svi igrači osjećaju odlično. Novi kondicijski trener Ivan Štefanić je stvarno pravi stručnjak koji ima golemo znanje i želju pa je užitak raditi s njim. Naravno, tu je i glavni trener kojeg sad već bolje znamo i sve skupa ide bolje nego na početku.

Dinamo je igrao dvije pripremne utakmice, protiv Dynamo Kijeva i Spartak Moskve, te je u obje dominirao i izgledao odlično.

Bile su to prave dvije provjere i možemo biti jako zadovoljni. Odlično smo igrali protiv Dynamo Kijeva i Spartaka, a drugo poluvrijeme protiv Rusa je stvarno bilo sjajno. Dominirali smo, stvarali prilike i vidi se da dobro radimo, a ako tako nastavimo možemo i ove sezone doći daleko.

Jedna od glavnih snaga Dinama je lijeva strana na kojoj se ti i Pivarić odlično nadopunjujete.

Naravno da mi je jako drago što dobro igramo. Što reći? Odlično se nadopunjujem s njim u igri, kada on krene naprijed ja zatvorim iza i obrnuto tako da sve to skupa jako dobro funkcionira. Uostalom, ja sam igrao bočnu poziciju i znam kako je teško kada dođu dva igrača na tebe pa se zato vraćam i pomažem mu. Isto tako, on se odlično ubacuje u napadačkim zadacima i vjerujem kako ćemo jednako kvalitetno nastaviti i kada počnu službene utakmice.

U Dinamu si četiri godine i uglavnom su te treneri "gurali" na beka, a sada si došao do željene pozicije i igraš na krilu.

Da (smijeh, nap.a.). Imam veliko povjerenje i podršku trenera koji mi je rekao da me vidi na krilu i to jako puno znači; kako na treninzima tako i na utakmicama. Kada igrač ima povjerenje trenera to je potpuno drugačiji osjećaj i lakše je igrati na terenu nego kada postoji pritisak. Naravno, ne pada mi napamet opuštanje jer nisam takav po karakteru, a u Dinamu je tako jako konkurencija na svim pozicijama koja nas sve skupa tjera da uvijek dajemo sve od sebe i stalno napredujemo. Na koncu, to je odlično za cijelu momčad i klub. U svakom slučaju, odlično se osjećam na toj ofenzivnoj poziciji koju sam igrao kao klinac u Argentini.

Kada si već spomenuo Argentinu i mlađe kategorije, Boca Juniors ima sjajnu omladinsku školu i redovito osvaja brojne međunarodne turnire, a ti si bio dio jedne od boljih generacija toga kluba.

Dok sam tamo igrao smo jako puno putovali i osvajali gotovo sve turnire na koje smo došli; generacija 87' i 88' godište bila je jedna od najboljih. Sjećam se, prvi turnir smo išli igrati kada smo imali 10 godina, a u sljedećim godinama smo igrali  šest turnira u Španjolskoj od kojih smo četiri puta bili prvaci i dva puta finalisti, u Parizu smo u finalu izgubili od Corinthiasa dok je meni posebno drag turnir u Maleziji. Naime, u finalu smo igrali protiv Manchester Uniteda i dobili smo 1:0, a ja sam bio strijelac pobjedničkog gola; sjećam se kao danas, zabio sam ga desnom nogom. U Kini smo također igrali i ispali u polufinalu od PSV-a, a u Njemačkoj nas je u istoj fazi izbacio Sao Paulo. Sretnije sjećanje je ono iz Amsterdama gdje smo u finalu dobili Ajax. Igrali smo i u Meksiku turnire... Ma igrali smo 4-5 turnira godišnje i redovito bili među najboljima, a znam da smo uvijek dali sve da osvojimo baš svaki od njih.

Na svim tim silnim turnirima si zapeo za oko brojnim europskim klubovima i čak bio na posudbi u Austriji.

Sa 16 godina smo igrali turnir u Njemačkoj kada sam dobio poziv LASK-a iz Linza i tri mjeseca trenirao s prvom momčadi, a igrao za drugu. Nakon toga su me htjeli otkupiti, ali je Boca tražila preveliku odštetu pa sam se vratio u Argentinu i ostao sve do dolaska u Dinamo i Zagreb.

Vratimo se u sadašnjost i Zagreb. Možeš li usporediti Dinamo danas i prije godinu dana?

Sigurno smo bolji jer je momčad ostala ista odnosno došao je tek Duje Čop.  Odlično je za momčad što smo par godina skupa jer se bolje znamo i razumijemo na terenu, a to je jako dobro i puno smo uigraniji. Uostalom, iza nas je odlična sezona, još bolje pripreme i s puno samopouzdanja idemo prema novim izazovima.

Prvi od izazove koje si spomenuo jest bugarski prvak - Ludogorec. Kako gledaš utakmice 2. pretkola Lige prvaka u kojima Dinamo nema pravo na "krivi korak"?

Gledao sam neke njihove snimke i sigurno je da su dobri ako su prvaci svoje države; posebno zbog toga što im je ovo bila premijerna sezona u prvoj ligi. Ipak, naši ciljevi se znaju, prošle sezone smo igrali Ligu prvaka i želimo isto napraviti i ove godine. Imamo super ekipu, visoko smo motivirani i želimo još jednom igrati u društvu najboljih klubova Europe i biti bolji nego u prvom nastupu. Ako ćemo igrati kao na pripremama onda nam sigurno neće biti tako teško kao što trener Ludogoreca govori kroz medije, no jasno je da moramo biti ozbiljni i dati sve od sebe.

Karte za utakmicu protiv Ludogoreca se prodaju po iznimno popularnim cijenama od 1 i 10 kuna pa se očekuje popunjen stadion. Koliko to znači igračima?

To je odličan potez kluba jer nema ljepše stvari za igrača nego izaći pred pune tribine. U Argentini nisam igrao puno utakmica za prvu momčad Boce, no u svakoj je stadion bio potpuno pun; 65 tisuća ljudi. To je doživljaj i na terenu se jako osjeti kada je stadion pun i kada su tribine uz nas. Bilo bi krasno da publika dođe i, kao i prošle godine, pomogne da dođemo do Lige prvaka. Tako niske cijene su sjajne za navijače; u Argentini kada Boca igra protiv kluba iz četvrte lige nema karte jeftinije od 100 kuna, a ima jako puno siromašnih ljudi koji danima rade samo kako bi skupili novac za kartu. Kažem, san svakog igrača je igrati pred punim tribinama i vjerujem da će Maksimir biti pun.

Već si usporedio Dinama danas i onaj od prošloga ljeta, a možeš li usporediti Luisa Ibaneza danas i prije četiri godine kada si došao u Dinamo? Koliko si napredovao i što još trebaš popraviti?

Puno sam napredovao, a rekao bih najviše u glavi odnosno u psihičkom smislu. Kada sam došao u Zagreb sam bio vrlo mlad, mogao bih čak reći klinac, a sljedeći tjedan ću navršiti 24 godine i ipak drugačije gledam i razmišljam. Isto tako, nije isto razmišljanje igrača koji iza sebe ima četiri naslova prvaka, puno europskih utakmica u Europskoj ligi i Ligi prvaka te u domaćem prvenstvu i nekoga tko nema iskustva. Puno mi je lakše sada igrati, više razmišljam na terenu i ne žurim se toliko kao prije kada sam ponekad znao nepotrebno gurati prema naprijed i izgubiti loptu. Što želim popraviti? Ma sve... Igrač se razvija do negdje 28-29 godina i tek ulaskom u 30-tu postaje, možemo to tako reći, "gotov igrač". Želio bih popraviti udarac, centaršut, igru u obrani i napadu... Kažem, jednostavno bih želio u svemu biti bolji i zato naporno treniram svaki dan. Čak bih želio popraviti i skok igru, no to i nije baš lako s obzirom na visinu od 170 centimetara, ali se trudim (smijeh, nap.a.).

U Hrvatskoj si već četiri godine i dobio si državljanstvo, no još nemaš pravo igrati za reprezentaciju. Bi li htio nastupati za Hrvatsku? Možda u kvalifikacijama, a potom i na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. godine.

Moram čekati još godinu dana kao bih dobio pravo igranja za Hrvatsku. Što reći? Kada sam gledao Europsko prvenstvo sam dobio želju odmah igrati, a ne čekati još neke dozvole, ali takva su pravila. Naravno da bih htio igrati za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu; to je ipak najveće natjecanje i kad bih dobio priliku braniti boje Hrvatske u Brazilu dao bih sve od sebe za što bolji rezultat.

U Zagrebu si se odlično snašao, a sada ti u goste dolazi i obitelj.

Zagreb je prekrasan grad i mislim da mi nigdje na svijetu neće biti kao ovdje. Sve je blizu, autom stignem za 15-20 minuta, grad ima sve moguće sadržaje i odličan je za život; rekao bih, taman. Osim toga, jako je siguran što mi je jako bitno. Da, dolaze mi mama i sestra prvi put u goste i jako sam sretan zbog toga. Zapravo, ovo je prvi put da mama leti avionom i odmah će biti oko 13-14 sati u zraku. Vjerujem da će joj biti drago doći i napokon vidjeti gdje je to živim i igram.

Odlično si se snašao u Zagrebu, a kakva je bila prilagodba na europski nogomet?

Puno je drukčiji nogomet nego u Argentini gdje je igra više individualna i svaki igrač ima dosta prostora voditi loptu i slično. U Europi je pak protivnički igrač uvijek blizu, ako primanje nije savršeno već je lopta izgubljena, a sama igra je taktički puno zahtjevnija.