Milan Badelj

Nakon što su igrači Dinama u Varaždinu osigurali i treći ovosezonski trofej, uoči reprezentativnih obaveza i kratke pauze prije početka nove sezone porazgovarali smo s dokapetanom Dinama Milanom Badeljom. Vezni igrač Dinama otkrio je svoje nogometne početke, kako je zadovoljan sezonom iza nas odnosno što očekuje od nove. U ugodnom razgovoru s hrvatskim reprezentativcem pričali smo o njegovom mogućem odlasku iz Dinama te još niz zanimljivih stvari.

S koliko godina si počeo igrati nogometa i kada si došao u Dinamo?

Počeo sam trenirati nogomet sa šest godina u Ponikvama i tamo sam proveo sedam godina. Nakon toga prelazim u Zagreb gdje sam bio tri godine da bi sa 16 godina, kao kadet, došao u Dinamo. Od samih početaka nogometne karijere igrao sam veznog igrača i oduvijek mi je to bilo najbolje. Naravno, bilo je situacija kada sam igrao i neku drugu poziciju, ali uvijek mi je najviše odgovarala ona u sredini terena.

Kojeg bi trenera najviše izdvojio iz te svoje ranije faze? Koji je najviše utjecao na tvoj igrački razvoj?

Teško mi je izdvojiti jednoga jer me treniralo puno trenera i svaki od njih me je nešto naučio te sam svima zahvalan. Što se tiče mog dolaska u Dinamo u kadete pa do odlaska u seniore - izdvojio bih Željka Adžića te Stjepana Deverića i Sretena Ćuka koji su me trenirali u Lokomotivi. Ako bih nekoga morao odabrati onda ti to bila njih trojica jer su mi zaista puno pomogli u toj fazi između kadeta i juniora pa do igranja seniorskog nogometa. 

Prije nego što si počeo seniorsku karijeru u Dinamu odradio si sezonu u Lokomotivi. Koliko ti je to značilo u razvoju?

To je bilo sjajno iskustvo i neopisivo mi je pomoglo u karijeri. Nekoliko nas je otišlo na posudbu u Lokomotivu gdje su bili Mujčin, Jozić i nekoliko starijih dečki koji su nam puno pomogli u razvoju. Tada smo igrali treću ligu gdje smo izborili ulazak u drugu, a onda sam se vratio u Dinamo. Sve u svemu, posudba u Lokomotivu jako mi je pomogla u karijeri.

Kada si debitirao za Dinamo? Kakav je to bio osjećaj?

Debitirao sam službeno prije tri godine protiv Linfielda u drugom poluvremenu kada sam ušao u igru. Na koncu smo dobili 2:0, a osjećaj je bio sjajan. U trenutku kada sam ušao na teren osjećao sam se kao najsretniji čovjek na svijetu jer sam ispunio svoj dječački san - istrčati na teren za prvu momčad Dinama.

Kakav je osjećaj dečku koji je rođen u Zagrebu nositi kapetansku traku Modrih?

Za mene nema veće časti od toga. Naravno, isto koliko je čast i neopisiva privilegija - toliko je i golema obaveza; kako na terenu tako i van njega. Nikada neću zaboraviti kada sam kod Krune Jurčića u prijateljskoj utakmici u Slavoniji prvi puta nosio kapetansku traku.

Kako bi ocijenio sezonu iza nas? Osvojena je trostruka kruna - Superkup, prvenstvo i Kup dok se u Europi prošlo u skupine Europske lige.

Svi zaboravljaju taj Superkup koji smo osvojili na početku sezone. Ukupno gledano, mislim da je sezona bila uspješna. Naravno, kod nas se sve gleda kroz Europu, ali kada se podvuče crta - i tamo smo napravili dobar rezultat. Normalno da mi je žao što nismo prošli dalje, ali mislim da je sezona više bila uspješna nego neuspješna. Uzeli smo tri domaća trofeja, pobjegli Hajduku 17 bodova, osvojili Kup i Superkup i moramo biti zadovoljni.

Koji su ti bili najbolji trenuci u protekloj sezoni, a što bi promijenio?

Najbolje su bile 2:0 pobjede protiv Villarreala i Hajduka u Maksimiru. Protiv Villarreala smo iznenadili sve i upisala pobjedu protiv sjajne momčadi, a derbi na Maksimiru bio je vrlo bitan u raspletu za naslov prvaka. Tom smo pobjedom praktički izbacili Hajduk iz utrke i kasnijim smo pobjedama samo povećavali prednost. Najgori trenutak? Svakako utakmica protiv PAOK-a i ispadanje od Sheriffa nakon jedanaesteraca.

Koliko se teško motivirati u utakmicama HNL-a gdje je postoji očigledna razlika u kvaliteti u odnosu na većinu suparnika? Što misliš o sustavu natjecanja?

Teško se motivirati najviše zbog toga što nema gledatelja. Nas u hrvatskom prvenstvu dosta izvlači razlika u kvaliteti u odnosu na druge momčadi. Čak i kada ne odigramo najbolje što možemo, netko od igrača zahvaljujući individualnoj kvaliteti presudi u našu korist. Općenito mislim da je kvaliteta naše lige dosta razvodnjena i liga 16, po meni, nije pravo rješenje. Ove sezone smo mi pobjeđivali i kada smo igrali loše odnosno kad nas stvarno nije išlo što dovoljno govori o našoj, ali i kvaliteti suparnika. Smatram kako bi liga 10 bilo najbolje rješenje s kojim bi gledatelji bili zadovoljni iako nije ni liga 12 loša ideja. U ligi 10 bila bi četiri derbija, ali i više utakmica s Rijekom, Slavenom i sličnim momčadima. Bez podcjenjivanja ikoga mislim da bi tako i prva i druga liga bile kvalitetnije, zanimljivije i samim time privlačnije gledateljima. 

Posebno je teško naći motiv u proljetnom dijelu prvenstva kada je pitanje prvaka dobrim dijelom već riješeno.

Zaista nije lako igrati ovaj dio sezone gdje uglavnom već imamo prednost i samo je povećavamo. S druge strane u Dinamo postoji golemi pritisak jer 15 pobjeda ne znači ništa ukoliko se izgubi samo jedna utakmica; iako su i porazi sasvim normalan i sastavni dio sporta. Odmah se piše o nekoj krizi, pale se alarmi i analizira se "gdje se to pogriješilo?". Naravno da smo mi kvalitetniji i tih par poraza godišnje jesu iznenađenje, ali ne postoji momčad na svijetu koja sve pobjeđuje. Barcelona, Manchester i Real Madrid nekoliko puta godišnje izgube od momčadi od kojih ako gledamo kvalitetu ne bi trebali, no to je sport. Kada se tako nešto dogodi nama - onda je to šok i sve što smo napravili dobro više ne valja.

Što nedostaje Dinamu za ostvarenje svih europskih snova navijača?

Već sam rekao, malo sreće; jednostavno malo sreće kod ždrijeba ili kod neke stative da lopta završi u mreži... Takve neke sitnice. Ipak, treba priznati i da smo si dosta krivi i sami jer mislim da moramo bolje igrati doma; jednostavno moramo doma dobivati momčadi koje su lošije ili slične kvalitete kao mi. Ne samo da moramo doma dobiti Sheriff nego i momčadi s kojima smo al pari kao što su Club Brugge, PAOK, Anderlecht, Red Bull Salzburg i slične. Mi nijednu tu momčad nismo dobili doma, a neke smo dobili u gostima. S druge strane, doma smo dobili Villarreal što stvarno nema nekog smisla. Na koncu smo ove godine skoro prošli, a nismo doma dobili ni PAOK ni Brugge. Da smo ove godine doma osvojili pet bodova u skupini Europske lige, recimo s jednom pobjedom protiv PAOK-a ili Bruggea i s dva remija, prošli bi dalje. Ne... Mi dobijemo Villarreal, fulamo svašta protiv Bruggea pa ih dobijemo tamo i na koncu izgubimo od PAOK-a. Doma moramo pobjeđivati - tu leži ključ uspjeha.

Što misliš o sljedećoj europskoj sezoni? Može li Dinamo iskoristiti status nositelja i dogurati dalje nego inače?

Mi ne spadamo u rang najvećih klubova kojima uopće nije bitno s kime igraju odnosno koga im ždrijeb donese; mi ipak ovisimo u protivniku. Mislim da ova momčad, uz malo sreće kod ždrijeba, ima kvalitetu i može ući u Ligu prvaka. Mislili smo da smo prošle godine imali lagan put, a ove godine se poklopilo nekoliko rezultata i trebalo bi nam biti još lakše. Kažem, mi ćemo dati sve od sebe za taj golemi uspjeh, no treba nam i malo sreće. Naravno, nije sve do sreće i ne smiju nam se događati kiksevi kao ispadanje od Sheriffa ili da ne dobijemo Pjunik i slično; takve momčadi moramo pobjeđivati.

Što se pak tiče tvoje igre, zabio si manje golova nego sezonu prije, no dojam je kako si igrački itekako napredovao.

Da, statistički gledano sam ove sezone zabio manje golova nego prošle, ali cijela momčad je manje zabila. Uostalom, moj glavni posao nije zabijanje pogodaka tako da nije niti realno kroz tu brojku gledati i suditi o sezoni. Mislim da sam na osobnoj razini itekako napredovao, poboljšao svoju igru u oba pravca i mogu biti zadovoljan. Naravno da mogu bolje i na meni je dalje raditi i razvijati se kao igrač.

Što misliš da su ti glavne mane odnosno na čemu bi još trebao raditi?

Mislim da trebam poraditi na svemu. Sve što imam - mogu i moram dovesti na viši nivo. Relativno sam mlad i uz kvalitetan rad preda mnom je još nekoliko godina razvijanja. Svakako bih trebao poraditi na duelu i promjenu ritma u trku, a onda i sve ostalo: pas, udarac, dribling i sve što postoji.; jednostavno sve želim dignuti na razinu više.

Dosta se piše o tvojoj želji za odlaskom iz Dinama. Kako ti gledaš na to?

Nije to baš tako kako se prezentira u javnosti. Prije par mjeseci mi je postavljeno pitanje "bi li volio otići i okušati se negdje drugdje?" na što sam odgovorio potvrdno, ali to ne znači kako mi nije dobro u Dinamu ili kako svom silom želim otići. Ukoliko dođe ponuda koja bi zadovoljila ambicije kluba i mene onda se ne bih žalio da odem, ali nije sada da forsiram odlazak; doma sam i ništa mi ne fali u Dinamu.  

Za reprezentaciju si debitirao protiv Walesa u Osijeku, no tvoje vrijeme tek dolazi.

Velika je čast uopće biti tamo i čekam svoju priliku te se osjećam privilegirano što sam uopće u kadru. Konkurencija u veznom redu je zaista velika, a ja se nadam prilici koju vjerujem kako ću iskoristiti na najbolji mogući način. Što se tiče kvalifikacija, pred nama je utakmica protiv Gruzije u kojoj idemo po pobjedu. Mislim da smo bolja momčad od njih i da uz pravu predstavu možemo do tri boda.