Mirko Barišić

Uoči samog kraja aktualne sezone ekskluzivno smo za službenu stranicu kluba porazgovarali s predsjednikom GNK Dinama Mirkom Barišićem. U razgovoru smo se dotaknuli brojnih tema vezanih uz klub na čijem čelu je gospodin Barišić, ali i povijesnih i gospodarskih zbivanja u koje je predsjednik odlično upućen. 

Dinamo kroz povijest

Predsjedniče, možete nam otkriti početak i povijest odnosa Dinamo - Mirko Barišić. Ovo Vam je treći mandat u klubu, a drugi puta ste u Maksimiru u ulozi predsjednika. Bili ste u klubu krajem 60-tih godina, zatim krajem 80-tih i početkom 90- godina kada je nastajala Republika Hrvatska te od 2000.-te godine do danas.

- Službeno sam prvi put u strukture kluba došao 1. veljače 1967. godine, a naravno da sam prije toga pratio Dinamo kao navijač. Nisam cijelo vrijeme od 67. do danas bio u klubu, no u periodu provedenom u Maksimiru zaista sam doživio i bio svjedok svakakvim promjenama: sportskim, političkim kao i društvenim. U svim tim promjenama Dinamo je bio i ostao konstanta te je uvijek bio više od kluba, a mogu to jednostavno i objasniti. Bez ikakvih zločestih namjera mogu reći kako je Dinamo u bivšoj državi nosio atribut hrvatskog kluba i baš smo zbog jedne takve situacije 1972. svi čelni ljudi Dinama morali napustiti klub. U Dinamo sam se vratio 90.-te, opet je to bilo jedno posebno vrijeme i bio sam na čelu tročlanog predsjedništva da bi se u Maksimir vratio 2000. i preuzeo ulogu predsjednika kluba. Za Dinamo je vezano mnogo ljudi i to klub čini respektabilnom društvenom snagom. Dinamo je uvijek bio nešto više od sporta i značio je nešto posebno u društvu; navijati za Dinamo je imalo svoje značenje, a iako se ponekad ta ljubav i privrženost plavoj boji morala skrivati - navijači su osjećali ponos. Iako se danas stvari pokušavaju prikazati drugačije, istraživanje GFK je pokazalo kako Dinamo i danas ima više od milijun i pol ljudi iza sebe i to je nešto što je oduvijek bila konstanta.

Kada smo već krenuli od povijesti, možete li opisati kako ste kao netko blizak klubu proživljavali promjene imena kluba?

- 90-tih godina aktualna su bila previranja oko imena kluba: hoće li se ili neće mijenjati. Zanimljivo je reći kako je i prije nastanka Hrvatske bilo nekih pokušaja da se ime kluba promijeni u Građanski, a isto se početkom devedesetih moglo čuti sa tribina Maksimira, no nikada nije zaživjelo. Sjećam se sastanka kod predsjednika Tuđmana koji je bio veliki ljubitelj sporta, no baš je jako bio za promjenu imena iako su sva istraživanja pokazivala kako to neće dobro sjesti navijačima. Nisam se složio s promjenom imena i manjina nas je otišla iz kluba jer nismo htjeli stajati iza nečega za što smo znali kako nije dobro. Vrijeme je pokazalo da prijatelji kluba i publika nisu dobro prihvatili nova imena i još i danas nosimo "ožiljke" tih promjena. Svakako vrijedi istaknuti kako pokojni predsjednik nikada nije dovodio u sumnju je li Dinamo sljedbenik Građanskog, no on je bio zaljubljen u Croatiju. Isto tako treba biti realan i reći kako je klubu ime Dinamo nametnuto 1945. što je u to vrijeme bio svojevrsni simbol, no obzirom da je klub u narodu prihvaćen kao sljedbenik Građanskog ubrzo je postao nacionalni simbol. Vjerujem da smo dodavanjem prefiksa Građanski u ime kluba, 12.4.2011., jednom zauvijek riješili te priče oko imena i povijesti kluba te odredili ime koje ćemo nositi u budućnosti.

Više od 20 godina ste vodili multinacionalno uspješnu kompaniju kao što je Siemens. Koliko Vam je golemo iskustvo pomoglo u trenutku preuzimanja dužnosti u Dinamu 2000. godine? Kolika je razlika odnosno koliko ima sličnosti u vođenju takvog giganta i nogometnog kluba?

- Dugo sam, 23 godine, bio u Siemensu i iskustvo koje sam stekao i donio sa sobom u Dinamo bilo je ogromno. Siemens je multinacionalno uspješna kompanija i ja sam, mogu tako reći, ispunio svoj životni cilj kada sam tamo stekao ime, poslovno se razvio i na tom planu postigao mnoge uspjehe. Bio sam vrlo uspješan direktor Siemensa i rekao bih, u tim krugovima, poznat, no to se niti izdaleka ne može usporediti s ugledom i pritiskom koji dođe kada stanete na čelo jednog narodnog kluba. To je potpuno druga dimenzija, velika čast koju sam uvijek s poštovanjem obavljao, a radi se o vrlo odgovornom poslu. S druge strane, koliko god ti poslovi bili različiti ipak imaju jednu zajednički točku jer danas su europski klubovi respektabilne gospodarske organizacije.

O današnjem Dinamu

Gdje je Dinamo danas u odnosu na europske klubove koje ste spomenuli? Organizacijski, financijski i igrački.

- Ja sam, naravno, po tom pitanju subjektivan, ali Dinamo je za hrvatske relacije jedna uzorna organizacija koja ima svoju piramidu rukovođenja, svoj profil i postala je samostalan subjekt koji može sam odlučivati o svojoj sudbini. Kada je riječ o nogometnim rezultatima i svim ostalim pokazateljima - Dinamo je najuspješniji hrvatski nogometni klub. Klub je gospodarski odlično ustrojen u odnosu na klubove cijele Europe s kojima se mi uspoređujemo i to bez obzira na činjenicu što smo zakinuti u nečemu što je za sport vrlo bitno: nemamo kupca našeg proizvoda - gledatelje. Ako za primjer uzmemo predstave, izložbe i općenito kulturu koja ima podršku jer je važna za ljude - isto je sa sportom. Zapravo je nevjerojatno koliko klub dobro posluje i sam sebe održava bez te, za ostale svjetske klubove, najbitnije stavke. Za razliku od klubova na zapadu s kojima smo mi igrački i organizacijski al pari mi nemamo publiku koja kupuje ulaznice. Svi respektabilniji europski klubovi od 25 do 50 posto budžeta pune prihodima od prodanih ulaznica, a Dinamu ta stavka iznosi nula. Mi se danas moramo boriti za svoju publiku što je raritet jer ne možemo govoriti o padu interesa za nogometom u Europi. Situacija u Hrvatskoj je takva kakva jest i nije korektno što se kada je riječ o praznim tribinama stalno taj problem spočitava Dinamu. Postoji trenutno neki bojkot dijela navijača, no situacija s gledateljima nije novost i tu treba biti iskren. Pravi razlog tome je društvena klima u kojoj vlada depresija i osim rijetkih iznimaka nema prave posjete na sportskim, kulturnim i ostalim priredbama kojima je cilj zabavljati i uveseljavati publiku. Ljudi su pali u depresiju i trebat će vremena kako bi se iz nje izašlo, a ako se sjetimo latinske poslovice "zdrav duh u zdravom tijelu" onda treba početi od sporta kako bi i tijelo ozdravilo.

Iako je to golemo priznanje i dokaz uspješnog rada i politike, koliko je Dinamu zapravo otežavajuća okolnost što je toliko ispred konkurencije u Hrvatskoj?

- Dinamo je sigurno za nekoliko koraka odskočio od hrvatske lige i uvjerljivo je naš najbolji klub, a već sam rekao kako zbog manjka gledatelja imamo potpuno drugačiji budžet od europskih klubova. Činjenica jest da mi po igračkoj kvaliteti i sportskim rezultatima nemamo pravog sportskog protivnika u Hrvatskoj, no to je samo još jedan dokaz kvalitetnog i planskog rada. Htio bih još nešto razjasniti. Naime, stalno nam se spočitava da trošimo novac poreznih obveznika što jednostavno nije točno i htio bih to razjasniti.  Novac poreznih obveznika najviše se plasira u stadion koji nije dinamovo nego je gradsko vlasništvo. Dapače, došli smo u situaciju kada trošimo i vlastiti novac na održavanje stadiona; čak i više nego što dobijemo iz proračuna. Mi smo ponosni što je klub u situaciji gdje se isključivo može financirati iz sredstava primljenih za transfere igrača, ali ulaganja u gradsku, a ne vlastitu imovinu zaista nemaju gospodarskog smisla. Znači mi ne samo da trošimo vlastiti novac na nešto što nije naše nego s druge strane trpimo i posljedice tog nekomfornog stadiona jer je to svakako jedan od ključnih razloga što nemamo gledatelja. Teško je govoriti o gledateljima i punim tribinama uz ovakve uvjete. Svaka europska metropola danas uz kazalište i koncertnu dvoranu posjetiteljima nudi i pravu nogometnu arenu koju Zagreb nema. Ja se sjećam kada je u prošlosti stadion u Maksimiru bio proglašen jedan od ljepših u Europi, a danas smo doživjeli da ga posprdno zovu "ruglo na kraju grada".

Dinamo je šest godina zaredom prvak države, igra brojne europske utakmice, skupine Europske lige i upisuje pobjede protiv velikih klubova kao što su Ajax, Sparta Prag ili Villarreal. Obzirom na navedene uvjete i okruženje u kojem klub živi - ima li Dinamo uopće realno pravo tražiti više?

- Moram priznati da je Dinamo za prilike i prostor u kojima djeluje - malo čudo. Već sam rekao kako Dinamo nema jednu od najbitnijih stavki u proračunu, a unatoč tome ostvaruje objektivno sjajne rezultate. Biti šest puta zaredom najbolja momčad svoje države zaista jest  uspjeh vrijedan pljeska, ali u Hrvatskoj se čak i to gleda u negativnom kontekstu. Upravo to iživljavanje dijela medija koji nam stalno spočitavaju sportske i gospodarske uspjehe jasno pokazuje kako uz sve ljude koji desetljećima vole i žive uz ovaj klub postoje i oni koji ga ne mogu smisliti. Dinamo se uvijek u posljednjih 50 godina hrvao sa žestokim neprijateljima, a iako mnogi to neće priznati - ista situacija je i danas. U nekim strukturama Dinamo se želi izbrisati i uništiti. Svježa mi je naša proslava 100 godina koju ću uzeti kao primjer. Tu se iz sportskog prešlo u kulturološko područje pa se ocjenjuje kakvoća ili ja bih rekao kvaliteta priredbe koja je po svim objektivnim pokazateljima bila sjajna. Ide se u političko područje pa se govori o tome koja je politička krema bila odnosno nije i isto se radi za sportaše: zašto  jedan ili dvojica nisu došli i slično. To sve skupa govori o žilavom i vrlo neprijateljskom stavu struktura koje ne žele dobro Dinamu. Isti ti koji žele osporiti hrvatsku državu žele uništiti i Dinamo i nije to nikakvo naše busanje u prsa te ćemo, ukoliko to bude potrebno, danas - sutra u javnost izaći s imenima. Mi branimo stečevinu, kvalitetu koja je kroz 100 godina postojanja pokazala što i kako radi te kome pripada i ne bi bilo dobro da ti glasovi koji koriste djecu koja ni sama ne zna što hoće uspiju u naumu. Ako netko ima časne namjere neka slobodno dođe i iznese svoj plan i program, no oni koji nemaju čistu savjest reći što misle i koje su njihove namjere - bolje neka ništa niti ne govore.

O stadionu u Maksimiru

Nekoliko puta ste spomenuli stadion u Maksimiru. Koje je Vaše stajalište po tom pitanju odnosno bi li klub prihvatio ideju da se stadion gradi negdje drugdje?

- Maksimir je poklon zagrebačke nadbiskupije odnosno nadbiskupa Bauera i po kanonskom pravu se nije mogao pokloniti besplatno nego je simbolična cijena najamnine bila 1 kruna godišnje. U ugovoru jasno piše da stadion isključivo mora biti na uporabu zagrebačkoj omladini kako bi se bavila sportom, a posebno nogometom i kao takav ne smije biti namijenjen za bilo kakvu drugu svrhu. Ako bismo poštovali tu moralnu definiciju iz ugovora onda se ne bi smjelo niti razmišljati o trgovačkim centrima, stambenim zgrada ili parkiralištima. S druge strane, bit ću iskren i reći kako se bojim da za vrijeme mog života neće biti ništa od novog stadiona u Maksimiru. Dinamo će se svim silama boriti da se održi u Maksimiru, a koja generacija će imati sreću istrčati i zaigrati na novom stadionu - teško je reći.

Sezona 2010./2011. je na samome kraju. Dinamo je već osvojio prvenstvo te igra u finalu Kupa. Kako biste ocijenili sezonu i koja su Vaša očekivanja od iduće?

- Kada šest puta zaredom osvojite naslov prvaka onda to već postane uobičajeno i velika obveza. Pred nama je sada novi cilj, a to je finale Kupa gdje ja vjerujem kako imamo igru i kvalitetu doći do novog trofeja. Nakon toga nas čeka nova sezona i europski izazovi, a glavno materijalno pitanje jest ući u skupine europskog natjecanja; radilo se tu o Ligi prvaka ili Europskoj ligi. Naravno, bio bih sretan kada bismo ušli u Ligu prvaka, ali bit ću realan i reći kako bih bio zadovoljan ako bismo ušli u skupine Europske lige. Što se tiče domaćih ciljeva, Dinamo je svojim rezultatima sam sebi stavio odgovornost da uvijek ide po titule i isto će biti u sezoni koja je pred nama. Imamo veliku želju i vjerujem da uz postojeći kadar igrača i nove talente koji neprestano dolaze iz omladinske škole možemo i sljedeće sezone potvrditi titule koje su nas već razmazile.

O odnosu sa Zdravkom Mamićem

Često se po medijima provlači pitanje Vašeg odnosa sa Zdravkom Mamićem. Kako biste u par crta okarakterizirali vaš odnos?

Zdravka poznajem isključivo kroz Dinamo i kada sam 2000. preuzeo ulogu predsjednika kluba on nije bio u Dinamu, ali sam nakon otprilike dvije godine inzistirao na njegovom dolasku. Zašto? Razlog je jednostavan: upoznao sam mladog i uspješnog čovjeka koji je imao silnu energiju i snažnu emotivnu vezu prema Dinamu. On je tada, a i danas 24 sata na raspolaganju Dinamu i to je ono što se broji. Naravno, nitko nije idealan pa tako i on ima svojih problema, ali kada govorimo o piramidi upravljanja on bi, po meni, uvijek trebao ostati na čelu jer to znači kako će Dinamu biti dobro; to je ono najbitnije. Svi mi odlazimo, a ja iz srca želim da on tada preuzme ulogu predsjednika kluba.

Skupština Vam je u veljači povjerila novi mandat na mjestu predsjednika. Koji su Vam ciljevi i izazovi u predstojećim godinama?

- Moj glavni izazov jest čuvati i skrbiti da upravljačka stabilnost kluba ostane netaknuta. To sam naučio u Siemensu: čim nema upravljačke piramide koja je jasno posložena u tom slučaju nema niti dobrih rezultata u ostalim segmentima. Također, posebno mi je drago što posljednjih godina iz naše omladinske škole dolaze sjajni igrači i svakako nam je cilj, u najmanju ruku, nastaviti jednako kvalitetno. Naravno, financijska stabilnost koju danas imamo, ali i koja se u današnje vrijeme vrlo lako poremeti jest vrlo bitna, a veliki cilj je dan kada ćemo ozarena lica i s ponosom moći reći kako smo vratili publiku na stadion.

Rekli ste sami kako ste dugo vezani uz Dinamo. Recite koji su Vam trenuci ostali posebno upečatljivi?

- Ima mnogo iskustava koje pamtim, ali svakako bih istaknuo 1968. kada smo došli u Buenos Aires i igrali pred 80 tisuća ljudi od kojih je dosta bilo naših navijača. Dinamo je purgerski klub, ali Hrvata ima svugdje po svijetu i taj doček u Argentini je zaista bio nezaboravan. Također, golema sreća kada smo 1967. osvojili Kup Velesajmskih gradova nešto je što je vrlo teško opisati riječima. Što se pak tiče novijeg doba, pobjede nad velikim klubovima kao što su Ajax ili Villarreal ostaju u vječnom sjećanju.

O slici Dinama u svijetu

Kakav je odnos i dojam europskih čelnika o Dinamu odnosno kako predsjednici stranih klubova gledaju na Dinamo?

- Mi smo uvijek doživjeli samo prekrasne stvari i imam lijepe uspomene. Recimo, predsjednik Šahtara gospodin Rinat Ahmetov zvao me na otvaranje njihovog novog stadiona, Donbass Arene. Kada smo pak početkom ove sezone igrali u Mađarskoj onda je na utakmicu došao predsjednik mađarske Vlade gospodin Viktor Orban i pitao me: "Dinamo je za nas europski klub i mi u Mađarskoj ga respektiramo i cijenimo pa koji je onda razlog što je u Hrvatskoj takav odnos prema Dinamu?" I nije to jedini primjer... Isto smo doživljavali u Bremenu gdje klub vodi jedan od vodećih bankara "Deutsche bank" ili u Rusiji i Ukrajini gdje su nas svi doživljavali kao gospodski klub; isto je bilo u Milanu gdje smo bili gosti gospodina Silvija Berlusconija. Uvijek su nam sa respektom govorili da smo mi u uvjetima u kojima živimo i radimo postigli nešto što je daleko iznad objektivnih mogućnosti i na to sam jako ponosan.

Možete li prokomentirati aktualnu situaciju vezano uz gospodina Vahida Halilhodžića?

Odgovorio bih vam na ovo pitanje i kao Predsjednik kluba i kao Predsjednik Izvršnog odbora kluba koji je u ponedjeljak 9.5.2011. na svojoj sjednici zauzeo stav vezan uz gospodina Halilhodžića i on glasi:  Izvršni odbor Dinama ovlastio je Upravu kluba da zaštiti interese Dinama u novonastaloj situaciji te će Uprava kluba na idućoj sjednici  izvijestiti nas u Izvršnom odboru o poduzetim radnjama vezano za spomenuti predmet. 

O gospodarskoj situaciji i EU

Nakon niza sportskih pitanja, a obzirom na Vašu karijeru u gospodarstvu, zanimljivo bi bilo čuti Vaše mišljenje o aktualnoj gospodarskoj situaciji u Hrvatskoj.

- Kada je nastajala hrvatska država onda sam i ja, kao čelnik Siemensa, na neki način bio jedan od sudionika stvaranja hrvatskog gospodarstva. Smatram kako mi činjenica što smo došli do brojke od 1200 zaposlenika i stotine milijuna eura prihoda daje za pravo nešto reći. Mi smo imali peh ili kako već to hoćete nazvati da ljudi koji su došli u gospodarstvo, odnosno oni koji su bili blizu politici, prije svega nisu na odgovarajući način odgovorili kvalitetom, a još više svojim moralom. Njihov odgovor i reakcija nisu bili u skladu s etikom i moralom onoga što je u tom trenutku bilo najbolje za Hrvatsku i hrvatski narod. Tu mi na bazi svojih resursa nismo povukli poteze koje smo morali napraviti i posljedice toga su strašne i nepopravljive. Recimo, da smo u gospodarstvu u tim počecima naše države pokazali moral i čestitost koju smo pokazali u ratu - gdje bi nam danas bio kraj? To je gruba istina, ali mi smo se, gospodarski gledano, sami upropastili.

Koje je Vaše razmišljanje o ulasku Hrvatske u Europsku uniju odnosno hoće li nam to pomoći riješiti aktualne probleme?

- Europska unija neće za nas riješiti ništa što mi samo moramo riješiti; to su zablude i ljudima treba jasno reći. Bojim se da neki dijelovi politike pokušavaju riješiti probleme motom "brigo moja prijeđi na drugoga". Europska unija danas ima mnogo problema, ali ima neke vrijednosti kojima se mi moramo prikloniti; čak i dok nismo dio Europske unije morali bismo usvojiti društvene vrijednosti. Sami proces našeg ulaska u Europsku uniju, po meni, jest pogibeljan i kriv. Naš problem je što ne prepoznajemo moral, etiku i čestitost i nikako da nam dođe skupina ljudi koja to ima, cijeni i zna primijeniti za dobrobit gospodarstva i tako cijele države.

Za kraj smo sačuvali pitanje vezano uz Vašu suprugu. Poznato je kako gospođa Božica Barišić s Vama ide na sve utakmice i pripreme te je postala dio Modre obitelji. Možete li otkriti tko je veći navijač odnosno tko emotivnije proživljava (ne)uspjehe kluba?

Mi smo valjda jedinstveni par u Hrvatskoj gdje smo oboje zaista pravi članovi velike Dinamove obitelji. Imam sreću što mi ona daje podršku u svim mojim odlukama, putuje sa mnom i nitko sretniji od nas u slučaju dobrih rezultata. Također, u onim rijetkim situacijama neuspjeha ljepše je kada imate s nekim podijeliti tugu.