Mirko Barišić

Povodom 102. rođendana kluba razgovarali smo s predsjednikom Mirkom Barišićem. U ugodnom razgovoru gospodin Barišić pričao je o bogatoj povijesti Dinama, uspješnoj sadašnjosti te planovima za budućnost.

Kakav je osjećaj biti predsjednik 102-godišnjaka?

Moram priznati da je na današnji, veoma lijep dan izuzetno ugodno biti na čelu kluba. Ponosan sam jer su 102 godine jednog kluba velika vrijednost, a Dinamo je kao neko živo biće koje je kroz svoju bogatu povijest proživljavalo uspone i padove, uspjehe i poraze. Dinamo i njegova povijest nisu samo klub nego puno više od toga. To je povijest okruženja, grada, ljudi, nešto što je, kada je riječ o Europi, zaista rijetkost.

Vi i Dinamo ste godinama, možemo reći desetljećima povezani.

Sada ispada da sam ja ovdje najstariji (smijeh, nap.a.). Kad sam došao u klub 1967. godine bio sam među najmlađima, ali eto, vrijeme radi svoje i sada s radošću gledam na prošlost kluba. Zapravo, ako gledam svoj boravak u klubu, bolje se sjećam nekih detalja iz dalje prošlosti, nego priča od jučer. Nisam u kontinuitetu ovdje pa mi se čini kao da je vrijeme prošlo jako brzo, ali  Dinamova povijest je sigurno povijest koja se ne može zanemariti. Mislim da sam jedini ostao s ovolikim stažom u modrom klubu i na to sam itekako ponosan.

Koje trenutke iz povijesti kluba valja pamtiti?

Dinamo je uvijek bio pojam za veselje i optimizam i sve su njegove uspjehe krasili oduševljenje i entuzijazam. Toga je do danas pomalo nestalo, ali treba imati na umu da je Dinamo dio najpopularnijeg sporta na svijetu. Dinamo je rekorder u osvajanju naslova prvaka i sudjeluje u najprestižnijem natjecanju - Ligi prvaka. Ta statistika samo pokazuje da je Dinamo u samome vrhu kada je riječ o sportu.

No, vratimo se samome pitanju. Neke bih stvari mogao jasno izdvojiti kao najljepše iz povijesti kluba, ali sve što smo prošli od 1911. godine, kada je klub osnovan, dokazuje da je Dinamo oduvijek išao u korak sa svjetskim i europskim trendovima.

Jedan od prijelomnih trenutaka je svakako 1945. godina kada je odlukom državnog vrha ukinut Građanski, čiji je Dinamo sljednik. ''Građanski'' je bilo neutralno ime, ali je zamjerka bila ta što je klub egzistirao kao sportsko društvo u doba NDH. To je zapravo bio novi početak. Klub je opstao i preuzeo sve tipično za Građanski - od boje dresova, igrača, trenera do kompletnog purgerskog štiha. U doba bivše Jugoslavije klub je postao više od nogometa i sporta. Dinamo je bio sinonim za nacionalni ponos, omiljeni klub u Hrvatskoj i u inozemstvu. Sve to je rijetko koji klub imao u svojoj povijesti.

Kada govorimo o navijačima, ali i o jednom takvom nacionalnom simbolu s velikim značenjem to je dokaz da je Dinamo bio netko i nešto. U 102 godine kluba svakako je vrijedno istaknuti 1967. godinu i osvajanje Kupa velesajamskih gradova - natjecanje koje je tada bilo vrijedno kao Liga prvaka danas. Osvajanje tog natjecanja bio je ogroman uspjeh i dokazalo je da Hrvatska ima dobrog predstavnika u  Europi.

Kako je bilo u Dinamu nakon osamostaljenja Hrvatske?

Klub je i tada uspio ostati na nogama i to je još jedna važna činjenica. Nismo više bili jedini klub koji je predstavljao Hrvatsku, postali smo jedan od njih, ali smo dokazali da smo najbolji.

Posljednjih 15 godina kluba statistički je najplodniji period Dinama - u rezultatima, organizacijski, normativno i društveno. Klub je danas u vrhu Europe u svih strukturama, a dokaz tome su priznanja od strane UEFA-e i FIFA-e, a kada vas takve organizacije priznaju onda to ima veliku težinu.

Već dulji niz godina o Dinamu govorimo kao o najstabilnijem klubu na ovim prostorima, pa čak i tijekom krize. Kako vi to komentirate?

Kad je riječ o egzistenciji u sportu i svim ostalim djelatnostima, posebno kada govorimo o krizi, Dinamo se održava na visokom nivou. Klub ima dva glavna izvora o kojima sam odlučuje. Prvi su transferi igrača koji su postigli svjetsku slavu i od kojih je velik dio poniknuo iz nogometne škole Dinama. Drugi je sudjelovanje u Ligi prvaka. Bez toga Dinamo ne bi bio Dinamo i to je definitivno jamac egzistencije kluba. Onaj tko se oslanja na te dvije stavke mora imati strategiju te istovremeno biti jak organizacijski.

Ipak, klubu nije uvijek bilo lako, a upravo ste vi bili ključna figura koja je pomogla Dinamu da prebrodi tešku financijsku situaciju. Kakva su vaša sjećanja na to razdoblje?

Da, 2000. godine bilo je uistinu teško stanje u klubu. Te godine bili smo u velikim dugovima, a ja tada možda i nisam bio svjestan kompletne situacije. Veliku je ulogu odigrala moja tvrtka koja je bila glavni sponzor kluba. To su bili veliki novci za saniranje dugova, ali to je bila garancija i kamen temeljac za daljnji opstanak kluba. Da smo tada otišli u stečaj ili bankrot, bilo bi teško vratiti se.

No, uspjeli smo, i to je najbitnije. Preživjeli smo brodolom, a organizacija koja je tada spasila klub ostala je ispravna do danas. Doveli smo i nove kadrove jer nije lako držati kvalitetu i biti u vrhu europskog nogometa.

Možete li usporediti Ligu prvaka danas i onu kakva se igrala do prije desetak godina?

Današnja Liga prvaka i ondašnja europska natjecanja nisu iste kvalitete. Liga prvaka danas je natjecanje na razini svjetskih i europskih prvenstava, a mi u njoj sudjelujemo. Najbitnije je to što prema Ligi prvaka uvijek idemo imperativno jer je to garancija našeg opstanka i mi trebamo tu financijsku nagradu. Vjerujem da ćemo uspjeti i ove godine bez obzira na sve poteškoće. Mi želimo naše gledatelje i naše navijače jer ako dovedemo najbolje nogometne ''subjekte'' u Zagreb, moramo imati i adekvatnu publiku. Ponosan sam na činjenicu da je Dinamo, bez obzira na sve teškoće, najgledaniji hrvatski nogometni klub u Europi. Naravno, govorim o Ligi prvaka.

Kakav je odnos države prema hrvatskom sportu, posebno nogometu? Dinamo je tu, nažalost, puno puta prozivan nepravedno i bez argumenata. Kako komentirate takvu, u najmanju ruku, čudnu situaciju za jedan uspješan klub?

Hrvatska ne ''živi'' u skladu s onim načelima i vrijednostima na kojima je stvorena, danas kao rijetko tko rušimo sve vrijednosti, a tu mislim i na sport. Kada bismo mogli izmjeriti, nikad nitko nije bio toliko napadan, posebno službeno putem medija, kao Dinamo. To više nije napad nego faza mržnje i netrpeljivosti gdje se sve dobro zaboravlja. Mi opstajemo, držimo se naše krilatice ''nema predaje'' jer čim se predaš - gotov si.

Kako gledate na iznimno hvaljenu i uspješnu Dinamovu nogometnu školu?

Naša je škola jedna od šest najboljih u Europi.  Direktor škole Romeo Jozak i njezini kadrovi vrsni su stručnjaci pozivani na razne seminare, predavanja i edukacije, priznati su od najviših organizacija UEFA-e i FIFA-e. Naše selekcije, od pionira pa do juniora, su kralježnica hrvatske nogometne reprezentacije koja je  godinama među deset najboljih na svijetu, a sada je čak četvrta. Čak 70 posto naše reprezentacije su igrači Dinama, ponikli iz naše škole ili bivši igrači.

Hrvatskoj treba izvoz, kao i investicije, a preslikano na Dinamo - mi smo najveći izvoz. Što su to nego investicije kad igrate Ligu prvaka? Sve se to na kraju reinvestira u Hrvatskoj. Naša škola je temelj i tako će uvijek biti tretirana.

Dinamo u Europskoj uniji?

Teško je prognozirati kako ćemo držati kvalitetu i imati sredstva kad uđemo u Europsku uniju, radit ćemo na tome da klub preuzme netko tko će ga uzeti kao svoje dijete, a dok smo mi tu neće biti prepušten ulici niti politici.

Kada govorimo o stadionu, ali i daljnjim uspjesima kluba, što priželjkujete u budućnosti Modrog kluba?

Dinamo je zaslužio modernu nogometnu arenu, ali moja generacija i ja mislimo da Zagreb neće to doživjeti. Mi svoja sredstva reinvestiramo i kad se ljudi nepromišljeno pitaju ''gdje je taj novac?'', oni zapravo tada površno pričaju o ozbiljnim temama. Mi držimo stadion, naša su sredstva uložena u stadion. Puno više svojih sredstava uložimo u državnu imovinu nego što dobijemo od grada, iako smo gradski stadion.

Životna potreba kluba je da igramo Ligu prvaka. Ona je sportski prestiž, a trebaju nam i materijalna sredstva, radi se o 12 milijuna eura i ta suma je garancija egzistencije. Moja želja je skromna - igrati Ligu prvaka. Sve drugo treba pripremiti za taj cilj, a to nije lako. Morate prodavati igrače, a opet se morate boriti u kvalifikacijama. Treba imati viziju i strategiju. Želja za idući, 103. rođendan je Liga prvaka, naslov u prvenstvu i ostalo.

Zagovaram i želim, ne samo za godišnjice, da održimo kompaktnost u rukovođenju, upravljanju, sportskoj domeni - to je garancija svega. Moramo biti efikasni u zajedništvu, radi opstanka koji je civilizacijska vrijednost. To Dinamo ima, mora njegovati i ne smije izgubiti. 

FOTO: Goran Stanzl / PIXSELL