Mladen Ramljak čvrsta poveznica Dinama i Feyenoorda

   Nezaboravni Mladen Ramljak jedini je igrač koji je nosio dres Dinama i Feyenoorda, a Austrijanac Richard Kohn, popularni Dombi, jedini trener koji je vodio i purgerski klub i družinu iz Rotterdama.

   Kohn je preuzeo zagrebački Gradjanski u studenom 1924. godine nakon što je došao iz berlinske Herthe, vodio ga je do kraja 1925. i to su zapravo bili njegovi trenerski počeci. U Feyenoord je došao u kasnijoj fazi karijere, trenirao ga je u dva je navrata, od 1935. do 1939. te od 1951. do 1956. Ostao je zapažen i kao trener Bayerna, a u dva je navrata vodio i Barcelonu.

  Ipak, najčvršća je poveznica Dinama i Feyenoorda naš nekadašnji proslavljeni branič Mladen Ramljak koji je s oba kluba osvojio – europski trofej! S Dinamom je 1967. dohvatio pokal Kupa velesajamskih gradova, kasniji Kup Uefa, odnosno Europa ligu. U dresu Feyenoorda je, pak, 1974. godine osvojio Kup Uefa, i to samo pola godine nakon što je u Rotterdam došao upravo iz Dinama.

   Bio je jedan od ključara Dinamove povijesne europske sezone. Protiv Juventusa je igrao stopera, Eintrachtove je jurišnike zaustavljao u ulozi libera, Leedsove je trenere namučio suzbijajući svaki nasrtaj Engleza prema vratima Zlatka Škorića... Ponikao je u maksimirskoj nogometnoj školi, ali unatoč izraženom talentu morao je pričekati da mu prolaz razmaknu „stari“ rutineri Vlatko Marković i Atko Kasumović. Prvi je put na travnjak uskočio u studenom 1962. u gostima protiv Novog Sada kad ga je trener Milan Antolković uvrstio u početnih 11 umjesto ozlijeđenoga Markovića. Plavi su pobijedili s 2:1. Suigrači, novinari pa i navijači prisjećaju se da je Ramljak u tim svojim početnim nastupima izgledao pomalo uplašeno, pa čak i drhtavo dodajući da je izgledao kao da se „trese na sjevernom polu“. Vremenom je, dakako, trema nestajala, a Ramljak jačao samopouzdanje i postajao sve čvršći stup Dinamove obrane. U početku je, istina, šetao od jedne do druge pozicije, ovisno o potrebi. Znao je, primjerice, osvanuti i u ulozi lijevoga beka. Kasnije se „smjestio“ u središtu obrambenoga reda, bilo kao stoper ili libero.

   Kod Domagoja Kapetanovića i Vlade Zajeca, znamenitih trenera u Dinamovoj školi, Ramljak je također uskakao s klupe, a paradoks je da je u to vrijeme znao ordinirati i na mjestu – desnoga krila. Silom prilika, što zbog ozljeda suigrača, a što zbog svoje nogometne svestranosti, još je od juniorskih dana krpao gotovo sve pozicije u momčadi. Ne samo da je „zatvorio dijagonalu“ od lijevoga beka do desnoga krila već je čak igrao i u veznom redu.

  U početku su ga suigrači od milja zvali „Škombra“, ali kad se pretvorio u jednoga od najčvršćih oslonaca momčadi, od „Škombre“ je, da se poigramo riječima, postao – Hombre.

  Njegov su igrački profil novinari tada opisali kao igrača koji idealno sintetizira fizičke kvalitete, inteligenciju i tehničku izrađenost:

 „Glavom igra nenadmašno. Stilski i točno. Podsjeća na englesku školu, suigračima lopte dijeli glavom takvom preciznošću kojom podsjeća na jednog Ivana Oskara Jazbinšeka ili Ivicu Horvata. Hladnokrvan je, ponekad riskantno smion, ali praktičan. Rješava elegantnom jednostavnošću najteže situacije. Čvrst, dobar tehničar s dobrim pregledom.“

  Jedino su mu zamjerali pomanjkanje koncentracije u završnici utakmica. Iako je, dakle, podsjećao na Jazbinšeka i Horvata, slavne prethodnike koji su ga kasnije i trenirali u Dinamu, uzor mu je bio Tomislav Crnković. Ali, Crnković iz zadnje faze svoje karijere kad je igrao u sredini obrane, a ne na mjestu lijevoga beka.

  „Volio bih igrati kao Crnković. Pravi centarhalf, brz, visok, oštar, šmeker“, govorio je tada Ramljak.

   Rođen je 1. srpnja 1945. godine u Zagrebu, a prvi put je na nogometni teren došao u ljeto 1957. Afirmirao se u Dinamovom juniorskom pogonu. U maksimirskom je klubu proveo dojmljivih 12 sezona, a za to su vrijeme plavi bili finalisti Kupa velesajamskih gradova 1963., četiri godine kasnije i osvojili to natjecanje, a pritom osvajali jugoslavenski Kup 1963., 1965. i 1969. godine. Ramljak je u Dinamovu dresu odigrao 523 utakmice.

  Karijeru je nastavio u popularnom Feyenoordu u kojem je proveo četiri pune sezone i pritom osvojio nizozemsko prvenstvo i Kup Uefa 1974.

  Nažalost, tragično je preminuo 13. rujna 1978. od posljedica prometne nesreće nedaleko Novske. Bile su mu tek 33 godine. U spomen na svojega proslavljenog i nikad prežaljenog nogometaša Dinamo od 2003. godine organizira tradicionalni omladinski turnir „Mladen Ramljak“ na kojem sudjeluju ponajbolji klubovi svijeta.

   A, upravo je Feyenoord osvajač zadnja dva izdanja turnira. Prošle su godine u finalu svladali domaćina Dinamo s 2:1, a godinu ranije u završnoj utakmici nadvisili Real Madrid s 2:0.