Na današnji dan 12.05.

Na današnji dan... 

12.5.1940.

Bila je to sezona u kojoj su purgeri bili „dvostruki prvak“. Nakon formiranja „Hrvatske sportske sloge“ hrvatski klubovi privremeno su se izdvojili iz jugoslavenske lige i, zajedno sa slovenskim momčadima, kranuli u zasebno natjecanje. Ubrzo je ipak uslijedio dogovor sa Savezom pa je u međuvremenu Hrvatsko-slovenska liga ipak postala prednatjecanje, odnosno kvalifikacijska skupina za prvenstvo Jugoslavije. Gradjanski je bio pobjednik ove lige što mu je, zajedno s još dva kluba iz „top tri“, osiguralo plasman u završnicu jugoslavenskoga prvenstva. U drugom od predviđenih 10 kola završnice državnoga prvenstva purgeri su slavili protiv Hajduka u Splitu s 2-0. Ta je pobjeda, nakon domaćeg poraza protiv beogradskog BSK-a s 3-2, vratila plave u igru za naslov kojeg su na kraju i osvojili. Strijelci u Splitu bili su Franjo Mara Wölfl i August Lešnik. Vratar Gradjanskog, Franjo Glaser, u drugom je dijelu, pri vodstvu plavih s 2-0, obranio 11-erac Hajdukovu napadaču Leu Lemešiću.

12.5.1951.

U prijateljskoj utakmici u Birminghamu maksimirski su nogometaši, pod vodstvom trenera Bernarda Hügla, pobijedili Birmingham City s 2-0. Engleski nogometni savez u svibnju je organizirao niz nogometnih utakmica kao dio šire kulturne priredbe “Festival of Britain”. Druga od tri Dinamove utakmice, nakon poćetnog poraza protiv Fulhama, bila je u Birminghamu. Pogotke su postigli Dionizije Dvornić u 64. minuti nakon što se s lijevoga krila sjurio u kazneni prostor i precizno pogodio dok je na 2-0 povisio Željko Čajkovski u 80. Prethodno je Franjo Mara Wölfl namučio domaću obranu pri čemu su izbijali loptu s gol-crte da bi se kasnije ispriječila i vratnica.

12.5.1963.

Dinamo je uvjerljivim porazom protiv Novog Sada čak sa 0-3, i to na maksimirskom travnjaku, izgubio ritam u borbi za naslov prvaka. Mrežu je načeo Ilija Belić, a potom Josip Pirmajer dodao još dva gola za visoku pobjedu gostiju. Na vrhu ljestvice izmjenjivali su se Dinamo i beogradski Partizan, a kako su crno-bijeli u tom kolu svladali Sarajevo na svom terenu s 2-0, to je značilo da su se tri kola prije kraja natjecanja odvojili na prvom mjestu s dva boda više od Zagrepčana. Prije utakmice protiv Novog Sada ozlijedio se Željko Matuš, a još od ranije su izvan pogona bili i Dražan Jerković, Slaven Zambata, Vlatko Marković i Mirko Braun. Uz takav niz ozljeda bilo je teško izdržati utrku s Partizanom.

12.5.1965.

Efektnom igrom i pobjedom protiv Crvene zvezde na beogradskoj Marakani s 2-0 maksimirski su nogometaši izborili plasman u finale Kupa. Slaven Zambata već je u 19. minuti zatresao mrežu domaćih, a blistavu izvedbu Zagrepčana “začinio” je i Rudolf Belin koji je u 40. minuti iz slobodnoga udarca uzdrmao vratnicu. Na 2-0 povisio je Stjepan Lamza u 64. Zanimljivo je da su oba pogotka primili – različiti vratari. Prvo je na Zvezdinim vratima bio Ratomir Dujković primiviši gol za 0-1, da bi ga u 57. minuti zamijenio bivši maksimirski čuvar mreže Mirko Stojanović koji je u ubrzo potom kapitulirao za konačnih 0-2. Zagrepčani su kasnije u finalu svladali titogradsku Budućnost i osvojili pokal pobjednika Kupa.

12.5.1976.

U dvoboju zadnjega kola u skupini plavi su svladali svojega imenjaka, Dinamo iz Tirane, s 2-1 i plasirali se u finale Balkanskoga kupa. Strijelci su bili Zlatko Kranjčar i Mario Bonić dok je gol za goste zabio Ilir Përnaska. Dinamo je u dvjema finalnim utakmicama, igranima u lipnju 1977. godine, bio bolji od rumunjskog Sportula iz Bukurešta.

12.5.1996.

Tadašnja je Croatia u dvoboju zadnjega kola svladala Zagreb u Kranjčevićevoj s 3-1 i tako u napetoj završnici u “foto finišu” osvojila naslov prvaka s jednakim brojem bodova kao i doprvak Hajduk. Zagrebovu je mrežu načeo Igor Cvitanović već u prvoj minuti da bi u 36. svojim drugim golom, ovaj put iz 11-erca, povisio prednost. Danijel Štefulj u 39. je zabio i treći pogodak plavih da bi Dražen Biškup u 69. smanjio na 1-3.

12.5.2007.

Dvaput je zatresao mrežu i – postao rekorder. Maksimirski “carioca” Eduardo da Silva u dvoboju predzadnjega prvenstvenog kola prestigao je dotadašnjeg rekordera Gorana Vlaovića po broju postignutih pogodaka u jednoj sezoni Prve HNL. Valović je 1993/’94., također u dresu maksimirskoga kluba, zabio 29 golova što je bio rekord lige sve do maestralne Eduardove sezone. U gradskom okršaju u Kranjčevićevoj plavi su vodili s 2-0 golovima Josipa Tadića i Dine Drpića nakon čega je Eduardo dodao još dva za končanih 4-0. Popularni je Dudu i prije dvoboja protiv Zagreba izjednačio Vlaovićev učinak pa je njegov prvi gol u toj utakmici, za 3-0, značio je da je postao i samostalni rekorder. Kako je i u sljedećoj utakmici u zadnjem prvenstvenom kolu bio junak derbija protiv Hajduka zabivši hat-trick u pobjedi plavih s 3-0, Eduardo je sezonu zaključio sa 34 postignuta gola, i to uz prosjek veći od jednoga gola po utakmici. Ta 34 pogotka postigao je u 32 nastupa. Dodamo li tome i dvoboje u hrvatskom Kupu, Superkupu i europskim natjecanjima u toj sezoni, Eduardo je u ukupno 47 službenih  nastupa zabio upravo toliko, 47 golova.

12.5.2012.

Remijem protiv Splita, 0-0, maksimirski su nogometaši zaključili sezonu i proslavili sedmi uzastopni naslov prvaka. Pokal su matematički osigurali znatno ranije, a dvobojem protiv Splićana zaokružili su uspješnu sezonu osvojivši dvostruku krunu. Natjecanje su završili sa 21 bodom prednosti u odnosu na doprvaka Hajduk.