Na današnji dan 14.07.

Na današnji dan...

14.7.1929.

Gradjanski – Jugoslavija Beograd 2-0 (liga)

Dragutin Braco Babić i Slavin Cindrić torpedirali su mrežu staroga rivala, beogradske Jugoslavije, što je značilo da se purgerska družina ipak donekle oporavila nakon nešto slabijega ulaska u doigravanje za prvaka. Gradjanski je bio drugi u prvenstvu Zagrebačkoga nogometnog podsaveza, iza HAŠK-a, nakon čega je plasman u doigravanje za državnoga prvaka tražio preko kvalifikacija u kojima je u dvjema utakmicama bio bolji od Primorja iz Ljubljane. No, na startu doigravanja u 1. ih je kolu pobijedio gradski suparnik HAŠK. Plavi su se uspjeli “osoviti na noge” svladavši beogradsku Jugoslaviju s 2-0. Bila je to sezona u kojoj su purgeri branili naslov prvaka osvojen godinu ranije, ali u nastavku natjecanja ipak nisu mogli pratiti ritam. Pokal je kasnije pripao Hajduku koji je time osvojio jedan od ukupno dva svoja naslova u doba Kraljevine Jugoslavije. U okršaju protiv Jugoslavije na igralištu u Koturaškoj mrežu je već u osmoj minuti načeo Braco Babić iskoristivši visoku loptu nakon ubačaja Rudolfa Kralja. Priču je zaključio Cindrić u 73. nakon što ga je spretno proigrao Emil Perška.

14.7.2009.

Pyunik – Dinamo 0-0 (LP, 2. pretkolo, prva utakmica)

Prvi nastup u novoj sezoni i “lagano” rulanje prema novoformiranoj Europa ligi. Ovdje je, doduše, bila riječ o 2. pretkolu Lige prvaka, ali plavi su u nastavku natjecanja ipak preselili u skupinu Europa lige koja je baš toga ljeta promijenila i format dotadašnjega Kupa Uefa, a i sam naziv natjecanja. Dinamov je suparnik, dakle, na otvaranju natjecateljske godine bio armenski Pyunik, a taj je premijerni dvoboj u Erevanu odigran bez pogodaka. Plavi su tjedan kasnije u Zagrebu pobijedili s 3-0 i uvjerljivo izborili plasman u sljedeće pretkolo. Zagrepčani su u Erevanu, pak, predstavili tada nove, moderne rezervne dresove zlatne boje, no sama je igra silom (ne)prilika bila pomalo “suzdržana”. Glavni je razlog, dakako, taj što je dvoboj odigran  na plus 40 stupnjeva Celzija... Zagrepčani su igrali bez ozlijeđenoga Roberta Kovača, a iako nisu silovito lomili suparničku obranu, ipak je najbolji igrač utakmice bio domaći vratar Edvard Hovhannisyan. Pokušavali su tadašnji novi maksimirski napadač Dimitrios Papadopoulos, Milan Badelj, Mario Mandžukić, dvaput Sammir... No, ili bi lopta prohujala uza samu vratnicu ili bi se ispriječio Hovhannisyan koji je jednom bekendirao i snažan Sammirov volej sa sedam metara.