Na današnji dan 1924. godine otvoreno igralište Gradjanskog

U medijima bi periodično, unutar nekoliko godina, znao osvanuti naslov: „Načelniče, kad će taj stadion“. Početkom 1920-ih godina, kad se zagrebački Gradjanski profilirao u klub visoke europske klase, i dalje je postojao problem – igrališta.

U zanosu i na krilima sjajnih nastupa purgerskoga kluba, koji je u to doba još bio svojevrsni „gradski nomad“ bez adekvatnoga terena koji bi pratio njegove uspjehe, navijači su željeli platformu na kojoj bi plavi napokon mogli stvoriti pristojan dom. Ideja je napokon zaživjela 1924. godine. Sama je inicijativa za gradnjom klupskog doma niknula godinu ranije nakon veličanstvene turneje u Španjolskoj gdje su plavi svladali veliku Barcelonu. Novo je igralište otvoreno na današnji dan, 19. listopada 1924. godine, na prostoru između Koturaške i Kupske ulice, istom onom na kojemu se danas nalazi zgrada HEP-a. 

Izgrađeno je pod pokroviteljstvom tadašnjega gradonačelnika Vjekoslava Heinzela. Svečanosti je prisustvovao vođa hrvatskoga naroda, predsjednik Hrvatske seljačke stranke, Stjepan Radić, i pritom održao prigodni govor.

Na samom je otvorenju u revijalnoj utakmici Gradjanski svladao svojega tadašnjeg jakog rivala, sarajevski SAŠK, s 2:1. Upravo su se ove dvije momčadi sučelile godinu ranije u finalnim dvobojima za državnog prvaka u prvom povijesnom prvenstvu u Kraljevini SHS.

Gradsko je poglavarstvo otkupilo zemljište i potom ga, odlukom od 20. svibnja 1923., predalo Gradjanskom uz tada minimalni, simboličan najam. U prosincu 1923. su, prema planovima arhitekta Đure Kastla, krenuli radovi koji su ubrzo potom naprasno prekinuti zbog velike poplave. Izlijevanjem rijeke Save poplavljeno je i zemljište novog igrališta. 

Pola godine nakon toga klub je osnovao Radni odbor s ciljem što bržega završetka gradnje igrališta. Odmah su utemeljili Konzorcij za izgradnju igrališta čime su osigurali sredstva za cijeli projekt. Novac su pribavili iz privatnih izvora, ali i zahvaljujući svojim poslovnim vezama. Redovita je izgradnja nastavljena 19. lipnja 1924., a svečano otvorenje održano je točno četiri mjeseca kasnije. Sve do tada klub je nastupao u statusu „nomada“: unajmio bi igralište i potom za vlasnika izdvojio 10 posto ukupnog prihoda. Momčad je s igralištem dobila osnovne uvjete za rad, ali kasnije su platili danak tome: klub se za gradnju igrališta zadužio preko svojih mogućnosti zbog čega je sedam godina kasnije bio pred stečajem.

Purgeri su, prije preseljenja u Koturašku, imali jedan naslov prvaka iz 1923. godine, a na novom su zdanju, sve do selidbe na maksimirski travnjak 1948. godine, upisali još šest pokala kad su većinu utakmica u statusu domaćina igrali upravo na tom igralištu.