Na današnji dan 20.06.

Na današnji dan...

20.6.1926.

Gradjanski – BGŠK Bjelovar 11-0 (finale ZNP-a)

Čak 11 postignutih golova i samo – dvojica strijelaca. Zanimljiva je bila golgeterska statistika u okršaju za pobjednika Zagrebačkoga nogometnog podsaveza. Sučelila su se tadašnja dva imenjaka: zagrebački i bjelovarski Gradjanski pri čemu su purgeri pobijedili sa 11-0. U Zagrebu je gostovala tada poznata bjelovarska nogometna družina koju su kibici, sukladno službenom nazivu BGŠK, Bjelovarski građanski športski klub, od milja po kratici nazivali “popularna begeška”. Gotovo nestvarno zvuči podatak da su, dakle, svih 11 golova postigla samo dvojica strijelaca. Posebno je raspoložen bio zagrebački Austrijanac Franz Mantler, kojeg su mediji rado nazivali prilagođenom izvedenicom imena, Franjo Mantler. Gostima je zabio čak sedam (!) golova. Preostala četiri postigao je Dragutin Vragović. Tadašnji je sustav podrazumijevao da pobjednik 1. A razreda ZNP-a, momčad zagrebačkog Gradjanskog, razigrava protiv prvaka provincije ZNP-a, bjelovarskog BGŠK-a.

20.6.1937.

Gradjanski – Genoa 0-3 (Mitropa kup, 1. kolo, uzvrat)

Bio je to svojevrsni “aero-nogometni” spektakl. Neposredno prije početka utakmice igralište Gradjanskog u Koturaškoj ulici nadlijetao je zrakoplov. Kružio je nad terenom, pritom spuštao visinu, a kad se primaknuo na tridesetak metara, prolomio se zaglušujući pljesak 15.000 gledatelja na tribinama. Zagrebački dopisnik beogradskog Vremena, Kosta Domazetović, iz aviona je ispustio loptu koja je pala u šesnaestercu na južnoj strani gola, na prostor neposredno uz današnju Vukovarsku ulicu. Cijeli je ovaj uvodni hepening organizirao beogradski dnevnik Vreme i uz ovakve je, atraktivne prizore, počeo nogometni okršaj u kojem su se sučelili Gradjanski i Genoa. Bio je to uzvratni dvoboj 1. kola Srednjoeuropskog, Mitropa kupa. U prvom ogledu u Genovi domaći su pobijedili sa 3-1 dok su sad, tjedan kasnije, 20. lipnja, Talijani slavili i u Zagrebu, i to s još uvjerljivijih 3-0. Već u šestoj minuti Pietro Pastorino poslao je loptu na lijevu stranu, a Alfredo Marchionneschi u naletu poluvolejem, i to leđima okrenut golu desetak metara s lijeve strane, spretno prebacio preko glave i efektno pogodio mrežu. U 12. je Urugvajac Carlos Servetti neometan primio loptu u kaznenom prostoru i bez poteškoća postigao drugi gol. Purgeri su se mogli nakratko vratiti u igru, ali Ivica Medarić silovitim je udarcem sa 20 metara uzdrmao gredu. Priču je dvije minute prije kraja prvoga poluvremena zaključio Cesare Augusto Fasanelli tako što je ukrao loptu braničima Gradjanskog i zabio pogodak snažnim udarcem od vratnice u gol. Gradjanski je bio bolji u drugom dijelu, stvarao prilike, ali nije imao svoj dan. Purgeri su na kraju pljeskom ispratili igrače Genoe.

20.6.1955.

došao novi trener Bogdan Cuvaj

Dan nakon što je klupu maksimirskoga kluba napustio trener Ivan Oskar Jazbinšek, na njegovo je mjesto uskočio poznati sportski djelatnik Bogdan Cuvaj, raniji trener Concordije, Lokomotive, Metalca... Bilo je to, doduše, doba svojevrsne smjene generacija, Cuvaj je ostao tek nešto dulje od godinu dana, a ostaje zapažen po tome da su u njegovo vrijeme na neki način promovirani kasniji maksimirski velikani Dražan Jerković i Željko Matuš.

20.6.1989.

došao trener Josip Kuže

Josip Kuže otvorio je svoj prvi od dva maksimirska mandata. Uskočio je umjesto Rudolfa Belina i Zdenka Kobešćaka koji su u tandemu priveli sezonu kraju nakon odlaska Josipa Skoblara. Momčad su vodili u zadnjih mjesec i pol dana u sezoni, u završnih sedam prvenstvenih utakmica. Plavi su natjecanje završili na petom mjestu. Kuže je u svojoj inauguralnoj sezoni bio doprvak s plavima. Otišao je nakon osmog kola i maksimirskog posrtaja protiv Osijeka u svojoj drugoj natjecateljskoj godini na maksimirskoj klupi. Bilo je to između dvije utakmice protiv Atalante u 1. kola Kupa Uefa.

20.6.1998.

Hrvatska – Japan 1-0 (SP u Francuskoj)

Vrućina i sparina u kojoj je bilo teško čak sjediti i gledati, a kamoli igrati... U takvom je ambijentu Hrvatska nastavila svoj pohod ka svjetskoj bronci. Nakon pobjede protiv Jamajke s 3-1 na otvaranju natjecanja, “vatreni” su u svom drugom nastupu na završnom turniru, protiv Japana u Nantesu, uspjeli ugurati loptu u mrežu, pobijediti s 1-0, i tako kolo prije kraja osigurati prolaz u sljedeći krug. Doduše, Dražen Ladić još je u prvom dijelu bravuroznom reakcijom uspio spriječiti naoko siguran pogodak Japanaca. Odlučujući je gol postigao Davor Šuker u 77. minuti. Aljoša Asanović zavrnuo je s lijeve strane, a Šuker u padu “na drugoj vratnici” uspio poslati loptu u mrežu. Šuker je i nedugo prije toga bio nadomak pogotku: sa 17 je metara pokušao lobom svladati istrčalog vratara, ali loptu je zaustavila greda. Ovom je prilikom izostao kapetan Zvonimir Boban koji se prethodno ozlijedio na treningu. U ovoj su utakmici nastupila petorica tada aktualnih igrača maksimirskoga kluba: Dražen Ladić, Robert Prosinečki, Dario Šimić, Silvio Marić i Krunoslav Jurčić. Uz njih su zaigrala još četvorica koji su u karijeri nastupali za Dinamo: Davor Šuker, Zvonimir Soldo, Goran Vlaović i Mario Stanić.

20.6.2008.

Hrvatska – Turska 1-1 () (EP u Austriji i Švicarskoj)

Utakmica koju bismo i danas najradije zaboravili... Još nam je u glavi sekvenca u kojoj turski napadač Semih Şentürk, valjda niti sam ne znajući kako, u trećoj minuti sučeve nadoknade produžetka (!) trese mrežu. I odvaja Hrvatsku od polufinala Europskoga prvenstva... U jedva stotinjak sekundi hrvatski su navijači pregrmjeli emotivni “roller-coaster” od euforije do konsternacije. Ivan Klasnić na samome je izmaku produžetka, u 119. minuti utakmice u Beču, nakon sjajne asistencije Luke Modrića iz okreta s desne strane, glavom na “prvoj vratnici” uspio ugurati loptu u mrežu za, činilo se, pobjedu Hrvatske s 1-0 i siguran prolaz u polufinale. No, Şentürkova egzekucija, izjednačenje koje valjda ni neki igrači na terenu nisu stigli ni vidjeti niti odmah shvatiti što se događa, vratio je “kotač na početak”. Međutim, sad su, uoči izvođenja jedanaesteraca, Turci bili u apsolutnoj psihološkoj prednosti za razliku od šokiranih Hrvata. Tako je i bilo: sva trojica turskih izvođača uspješno su zabili s bijele točke, dok su od četvorice Hrvata čak trojica bili neprecizni... I danas žalimo za brojnim propuštenim prilikama u onih 120 minuta igre u kojima je Hrvatska bila osjetno bolja i stvarala šanse. Uostalom, Ivica Olić je nakon Modrićeve asistencije u prvom dijelu s tri metra pogodio gredu. Za Hrvatsku su u toj utakmici nastupila sedmorica igrača koji su u karijeri igrali za Dinamo: Luka Modrić, Vedran Ćorluka, Robert Kovač, Josip Šimunić, Danijel Pranjić, Ivica Olić i Niko Kranjčar.