Na današnji dan 5.06.

5.6.1938.

Završnog su dana zabili pet golova u gostima, ali to ipak nije bilo dovoljno za obranu naslova prvaka. Nogometaši Gradjanskog svladali su beogradski BASK u gostima sa 5-2, ali na kraju su ostali kratki za jedan bod što je značilo da su “prepustili” pokal prvaka. No, pokal je ipak ostao u Zagrebu: svoj prvi naslov prvaka osvojio je gradski susjed HAŠK. Zanimljivo je da su HAŠK i beogradski BSK na kraju imali jednak broj bodova uz istovjetnu razliku pogodaka, plus 10: HAŠK 40:20, a BSK 45:25. Po današnjim bi pravilima, primjerice, prvak bio BSK jer je postigao više golova od HAŠK-a. No, tada je u slučaju istog broja bodova odlučivao gol-količnik. Broj postignutih pogodaka dijelio se s brojem primljenih. U takvoj je računici HAŠK imao količnik 2,00, a BSK 1,8 što je značilo da su Zagrepčani osvojili pokal. U dvoboju zadnjega kola BSK je odigrao 2-2 u gostima protiv Ljubljane, dok je HAŠK svladao beogradsko Jedinstvo sa 4-0. Gradjanski je, pak, protiv BASK-a igrao bez svojega udarnog napadača Augusta Lešnika, ali purgeri su ipak zabili čak pet golova. Domaći su, međutim, dvaput vodili: prvo je Ratomir Čabrić zabio za 1-0 u 20. minuti, izjednačio je Zvonimir Cimermančić u 29. da bi Mladen Sarić u 33. ponovno doveo BASK u vodstvo. Purgeri su sve riješili sredinom drugoga dijela kad su u samo 10 minuta zabili čak četiri gola: izjednačio je Franjo Mara Wölfl u 62., a potom su mrežu redom tresli i Miroslav Meho Brozović u 64., Branko Pleše u 72. i Cimermančić u 74. minuti.

5.6.1960.

Nogometni spektakl, nesmiljena “borba strijelaca”, čak pet golova u prvom poluvremenu, sedam ukupno, repriza dojmljivog finala kupa od 10 dama ranije i – žestoka borba za naslov prvaka... U takvom je ozračju odigran maksimirski derbi u kojem je Dinamo svladao Partizan sa 4-3, i to samo 10 dana nakon što su plavi, također u neizvjesnoj utakmici bogatoj pogocima, svladali istoga suparnika u finalu Kupa u Beogradu s 3-2. U novom su se, zagrebačkom okršaju, nadmetala dva nogometna velikana, dvojica velemajstora – Dinamov Dražan Jerković i Partizanov Milan Galić. Kad god bi jedan od njih zatresao mrežu, isto bi učinio i drugi na suprotnoj strani terena. Tako je, primjerice, Galić doveo Partizan u vodstvo u osmoj minuti, a Jerković izjednačio praktički čim su plavi krenuli s centra lansiravši loptu u gol nakon udarca Luke Lipošinovića. I opet je Galić u 16. minuti doveo Beograđane u novo vodstvo i opet je Jerković brzopotezno izjednačio efektnim volejem osam minuta kasnije! Potkraj prvoga dijela Jerkoviću je “dosadilo” sustizati rezultat pa je ovaj put odlučio plave dovesti u vodstvo: u 43. je minuti zabio za 3-2. Štoviše, u tim je dvjema utakmicama u razmaku od 10 dana Jerković zabio Partizanu čak pet golova. Doduše, crno-bijeli su u zagrebačkom dvoboju od 56. minute igrali s desetoricom jer je Mihalj Mesaroš slomio ruku, a trener je još u prvom dijelu iskoristio mogućnost jedine zamjene. Franjo Gašpert u 77. je silovitim udarcem povisio vodstvo plavih. Minutu prije kraja Lazar Radović smanjio je na 4-3. Ovom pobjedom Dinamo je ostao u utrci za naslovom prvaka i dvostrukom krunom. Dva kola prije kraja na vrhu je bila Crvena zvezda s bodom više od Zagrepčana koji su, pak, trećeplasiranom Partizanu pobjegli na dva boda razlike. Plavi su slavili i u preostalim dvjema utakmicama, ali uspješna je bila i Crvena zvezda koja je, dakle, osvojila naslov s bodom više od doprvaka Dinama.

5.6.1963.

Dan kad su plavi izborili svoje prvo europsko finale. U uzvratnom okršaju polufinala Kupa velesajamskih gradova, kasnijega Kupa Uefe odnosno Europa lige, Dinamo je svladao mađarski Ferencvaros s 2-1, time potvrdio pobjedu iz prvoga dvoboja i rezultatski uvjerljivo uskočio u finale. Kasnije je u dvjema finalnim utakmicama bolja bila Valencia, u velikoj mjeri i zbog ozljeda Dražana Jerkovića i Slavena Zambate. Plavi su u prvom polufinalnom dvoboju u Budimpešti pobijedili s 1-0 pogotkom Stjepana Lamze pet minuta prije kraja. U uzvratu u Maksimiru mađarski je napadač Mate Fenyvesi u 27. minuti „poništio“ Dinamovu prednost silovitim i iznenadnim udarcem sa 25 metara. Ali, sjajan Zambatin okret i dribling uz snažan šut u rašlje u 60. minuti približili su plave finalu. Pobjedu je osigurao Zdenko Kobešćak u 75. minuti tako što je natrčao na odbijenu loptu i zakucao je u mrežu. Prethodno je Vlatko Marković lansirao “projektil” sa 30 metara, vratar Laszlo Aczel odbio loptu, a Kobešćak dovršio posao.

5.6.1966.

Deset golova u gradskom derbiju! Spektakularnu su utakmicu na maksimirskom travnjaku odigrali Dinamo i Trešnjevka iako je na tribinama bilo tek 3.000 gledatelja. Plavi su pobijedili sa 6-4, ali su i nakon toga ostali drugi na ljestvici s nedostižnih devet bodova zaostatka za Vojvodinom dva kola prije kraja natjecanja. Mrežu je načeo Josip Gutzmirtl u 18. minuti volejem s ruba kaznenoga prostora, da bi samo 10 minuta kasnije Ivan Pavlica izjednačio u kontranapadu. Pet minuta prije kraja prvoga dijela Gutzmirtl je iskoristio pogrešno dodavanje gostujućih braniča i ponovno doveo plave u vodstvo da bi u 55. zaokružio hat-trick iskoristivši sjajnu povratnu loptu Slavena Zambate. Uslijedilo je šest golova u 24 minute! Prvo je Stjepan Lamza u 65. pobjegao obrani, prevario vratara Marka Bilića i zabio za 4-1. Samo minutu kasnije Pavle Garov iznenadio je udarcem s gotovo 30 metara. “Petardu” je zaokružio Krasnodar Rora kad je u 70. minuti presjekao loptu, izbio sam pred vratara i bez poteškoća plasirao loptu u gol za 5-2 da bi četiri minute kasnije ponovno zabio, ovaj put nakon Lamzina ubačaja. Priču je zaključio Zoran Brajković golovima u 77. minuti kad se lopta odbila od vratnice u mrežu i 79. iz 11-erca dosuđenog nakon starta Mladena Ramljaka.

5.6.1994.

Goran Vlaović je premašio, a Igor Cvitanović postigao hat trick. I obojica u istoj utakmici. U dvoboju 32. prvenstvenog kola tadašnja je Croatia svladala Dubrovnik čak sa 8-2 pri čemu je Vlaović četiri puta tresao mrežu. Štoviše, u toj su sezoni Vlaović i Cvitanović u Prvoj HNL zajedno zabili 56 (!) golova: Vlaović 29, Cvitanović 27. Samo za usporedbu: Cvitanović je s ovim učinkom bio tek drugi strijelac prvenstva, a tih 27 golova bilo bi mu dovoljno za naslov prvog topnika lige u svim ostalim sezonama Prve HNL osim 2006/’07. kad je “nestvarni” Eduardo da Silva postigao 34 gola. Zanimljivo je da je u ovoj utakmici Dubrovnik čak uspio i izjednačiti. Plavi su vodili golovima Cvitanovića u 3. i Vlaovića u 27. minuti, a goste su privremeno “u igru vratili” Dubravko Zrilić u 33. i Ante Crnčević u 53. minuti. No, u zadnjih je pola sata uslijedila nesmiljena “kanonada” kad su mrežu tresli Cvitanović u 60. pa Vlaović u 69. i 75., Ivan Cvjetković u 88., potom Vlaović iz 11-erca u 89. i Cvitanović u 90. minuti. Unatoč toj pobjedi plavi su bili daleko od naslova, nalazili su se na trećem mjestu sa četiri boda manje od Hajduka i bodom manje od Zagreba. Bila je to zadnja sezona u kojoj je pobjeda donosila dva, a ne tri boda. Prvak je na kraju bio Hajduk s bodom više od Zagreba i dva više od maksimirske momčadi.

5.6.1999.

Hrvatska je reprezentacija u kvalifikacijskoj utakmici za Europsko prvenstvo u Belgiji i Nizozemskoj odigrala 1-1 protiv Makedonije u Skopju. Hrvati su vodili 1-0 pogotkom Davora Šukera u 19., a izjednačio je Gjorgji Hristov devet minuta prije kraja. Za Hrvatsku su tom prilikom nastupila četvorica tada aktualnih igrača maksimirskoga kluba: Dražen Ladić, Goran Jurić, Daniel Šarić i Igor Bišćan. Štoviše, bio je ovo Bišćanov prvi nastup u dresu reprezentacije.