Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
Slabost i kriza favorita i(li) uzlet i renesansa suparnika? Uobičajeno pitanje kakvo se među nogometnim kibicima javlja nakon svakog iznenađujućeg rezultata, kad god nominalni favorit izgubi bod(ove), pogotovo na svom terenu, aktualno je i nakon subotnje maksimirske pobjede Šibenika protiv Dinama s 2:1. I jasno je da je odgovor obično negdje između.
I sam je maksimirski trener Zoran Mamić još u uvertiri dvoboja istaknuo svojevrsnu (polu)krizu svoje momčadi. No, zanimljivo je u cijeloj priči pogledati može li rezultat ove maksimirske utakmice sugerirati i nešto drugo? Recimo, potvrdu sjajnog rada šibenskoga kluba. I Dinamov je trener u najavi, nimalo kurtoazno, istaknuo da Šibenik igra lijep, brz nogomet i da je momčad s odličnim pojedincima što su gosti kasnije i potvrdili.
Često je u našem javnom prostoru znala osvanuti tvrdnja da “bez jakih suparnika i bez jake lige nema niti jakog Dinama”. Prihvatimo li ovu tezu, kakav je zaključak ako znamo da je Dinamo ponovno prezimio u Europi i pokazao da je jak i u takvoj konkurenciji? Možemo li možda zaključiti da je Dinamo jak jer je jaka i liga? Je li, dakle, ovdje doista riječ isključivo o slabijem Dinamovu izdanju ili je u pitanju i kvalitativni rast samih suparnika, a time i lige?
Na stranu Dinamov “dio krivnje” za subotnji rezultat, od mogućega ležernijeg pristupa, možda plaćanja danka žestokom ritmu, nužnom rotiranju momčadi koja je silom (ne)prilika prvi put istrčala u ovakvom sastavu i brojnim “pratećim“ problemima poput izostanaka s treninga zbog ozljeda i viroze koji su upravo prošloga tjedna zahvatili Maksimir... Međutim, inzistiranje na tezi da je ishod subotnje utakmice isključiva posljedica Dinamovih slabosti značilo bi i “otimanje” uspjeha suparniku i negiranje napornoga rada nedvojbeno darovite šibenske momčadi.
Istina je da većina tih utakmica u znatnoj mjeri ovisi o raspoloženju Dinamovih igrača na terenu koji i sami u najavama nerijetko znaju istaknuti: “Uvažavamo suparnika, ali ipak će najviše ovisiti o nama, budemo li mi pravi ne trebamo strahovati za rezultat.” Dinamo ove subote “nije bio pravi”, ali činjenica da je Šibenik znao iskoristiti takvo malo popuštanje gasa maksimirske momčadi, odigrati nekoliko dopadljivih poteza i pobijediti uz dva atraktivna gola, zaslužuju pljesak i naklon.
Munjevita tranzicija, brzopotezni kontranapad Šibenčana u kojem su blistavu dionicu predstavili i asistent Emir Sahiti furioznim prodorom i Deni Jurić, strijelac za 2:1 silovitim udarcem iz prve u punom trku, tek su detalj koji pokazuje ljepotu nogometa. Uostalom, to vrijedi i za Sahitijev precizni pogodak s više od 20 metara u kut, vrijedi i za Jurićevu minijaturu i okret između dvojice čuvara u kaznenom prostoru. Sve se to naslonilo na ranije dopadljive izvedbe upravo ovoga dvojica, ali i njihovih suigrača. Nisu li se, naposljetku, sjajnim potezima i efektnim golovima predstavili i samo četiri dana ranije nadigravši Lokomotivu, nije li Šibenik unatoč tijesnom porazu vrlo dobro odigrao i u gostima u Osijeku i potom protiv Hajduka na Šubićevcu?
Jasno je da je teško očekivati da u takvom ritmu igraju cijelu sezonu, ali ovakvi bljeskovi i razdoblja vrlo dobre forme u kojoj se zrcali i individualna kvaliteta darovitih i silno motiviranih mladih šibenskih igrača veliki su plus samoj ligi.
Da nije riječ o jednokratnom, “ad hoc” rezultatu, pokazuju i neke ranije izvedbe kao kad su, primjerice, jesenas pobijedili Hajduk na Poljudu, a potom na svom Šubićevcu svladali i Rijeku. Između tih dviju utakmica pokazali su čvrst gard dočekavši Dinamo koji je tad slavio s 2:0.
I zato valja stisnuti ruku Šibenčanima na sjajnoj izvedbi i pobjedi, neovisno o analizama u kojem je omjeru taj rezultat posljedica šibenske lucidnosti, a koliko Dinamovih slabosti i (ne)kvalitete.
EUROPSKA SCENA
Uostalom, Dinamo je svoje “slabosti i (ne)kvalitetu” pokazao i na europskoj sceni gdje je uvjerljivo osvojio prvo mjesto u skupini Europa lige, srušio povijesni rekord po broju minuta bez primljenoga gola, dočekao proljeće na europskoj sceni... Dinamova je momčad u rezultatskom smislu zadržala osnovne ciljeve nametnute uoči svake sezone: plasman u skupinu Uefinog natjecanja i lov na dvostruku krunu na domaćoj sceni.
U ovome trenutku Dinamo i dalje slijedi svoje stare standarde iako je vidljivo da još nije dohvatio ritam kakav je imao na samome izmaku jesenske polusezone. Prvenstvena je stanka osvanula upravo u vrijeme kad je maksimirska momčad bila u naponu forme, kad je u zadnjih sedam utakmica upisala šest pobjeda od čega tri u Europa ligi, dvije u prvenstvu i jednu u Kupu uz ukupnu gol-razliku 21:4.
Jasno je da momčad još uvijek traži pravi ritam u čvrstoj nadi da će sve sjesti na mjesto do prve utakmice šesnaestine finala Europa lige protiv ruskog Krasnodara u gostima 18. veljače.
PRVENSTVO HRVATSKE
U međuvremenu je i samo prvenstvo dobilo dašak neizvjesnosti, vodeći Dinamo i prvi pratitelj Osijek bodovno su izjednačeni na vrhu ljestvice što je, uostalom, i na tragu toliko priželjkivane jake lige. Uostalom, snagu samoga natjecanja ilustrira i podatak da se u povijesti HT Prve lige, kao niti u povijesti bivše jugoslavenske lige, još nije “poklopilo” da u istom kolu na svom terenu izgube i Dinamo i Hajduk i Rijeka... A, dogodilo se upravo ovoga vikenda.
Kako god, Dinamo je u ovome trenutku, na polovici sezone, u napadačkom dijelu najuspješniji u zadnjih 11 godina. Plavi su postigli 48 pogodaka, a takva otvorena igra, s više rizika, rezultirala je i time da je maksimirska momčad zabila 16 golova više nego, primjerice, pretprošle ili 13 više nego prošle sezone u istom broju utakmica. Na takvoj je platformi, dakako, i primila više golova. Lani u ovo doba je, pak, Dinamo imao jedan poraz manje nego sad.
Plavi su, nadalje, u zadnjih 10 godina, analiziramo li opus u prvih 18 utakmica, najbolji bili u sezoni 2014/’15. kad su dohvatili 46 bodova. I tada je, baš kao i sad, na klupi sjedio trener Zoran Mamić. Ovaj je put učinak istovjetan kao i u 18 kola u sezoni 2008/’09. I tada su plavi upisali 12 pobjeda te po tri remija i poraza, a prvi pratitelj Hajduk imao bod zaostatka. Na kraju su Zagrepčani osvojili naslov prvaka sa šest bodova prednosti.
Uostalom, samo smo u zadnjih dvadesetak dana i u “ligama petice” mogli naići na iznenađujuće rezultate i posrtaje favorita. Levante je iznenadio Real u Madridu, Sheffield United je slavio u gostima kod Manchester Uniteda, Paris Saint Germain je poražen kod Lorienta, a Metz slavio u Lyonu, Leipzig je izgubio u Mainzu, Bayern ispao u Kupu u Kielu, a Real u gostima kod Alcoyana, također u Kupu... A, hoće li subotnji poraz protiv nadahnutih Šibenčana ostaviti traga na Dinamo u nastavku sezone ili će biti tek kratkotrajna prepreka na putu, pokazat će vrijeme.
U međuvremenu bismo mogli zaviriti u neke zanimljive crtice kakve je ponudila subotnja pobjeda Šibenika. Iskusni šibenski branič Gordon Schildenfeld u svojoj je karijeri u dva mandata nastupao za Dinamo, a jednako tako i u dva za Šibenik. I pritom se može pohvaliti da je u oba svoja mandata u momčadi sa Šubićevca, i kao 21-godišnjak ujesen 2006. i sad u povratničkoj sezoni, uspio pobijediti Dinamo, oba puta s 2:1. Nadalje, i maksimirski kapetan Arijan Ademi također se svojedobno kao igrač Šibenika osladio pobjedom protiv plavih, u svibnju 2009. slavio je na Šubićevcu također s 2:1. Bio je to Ademijev predzadnji nastup u dresu šibenskoga kluba prije dolaska u Dinamo.