Najlakše je okriviti suce, ali to nije pravi put

Dinamo je protiv Splita odigrao vrlo dobrih 45 i potom sjajnih drugih 45 minuta te upisao sigurnu pobjedu. Iako su gledatelji mogli vidjeti čak šest pogodaka, odličan nogomet, zanimljivu utakmicu i preokret, nakon utakmice se puno previše pričalo o onima koji uopće ne bi trebali biti u prvom planu - sucima.

Split je vodio 2:0 na poluvremenu, ali Dinamo je igrao dobro. Gosti su se čvrsto postavili, bili gusti u bloku i igrali kao i više-manje sve momčadi na Maksimiru, no razlika je bila to što su - zabijali. Split je stvorio dvije (polu)prilike, realizirao obje i na odmor otišao s velikom prednošću. Ipak, svlačionica Modrih izgledala je na odmoru kao da semafor pokazuje 2:0 za Dinamo. Zašto? Jer su igrali osjećali da igraju dobro, da je pogodak "tu negdje" i da bi stvari lako mogle sjesti na svoje mjesto. Tako je i bilo.

Dinamo je uraganski krenuo u nastavak, "gazio" goste iz Splita i bilo je samo pitanje kada će i koliko zabiti golova. Na koncu su Modri zabili pet, a "pišu" se četiri; više nego dovoljno. I onda, nakon takve utakmice u kojoj su mogli uživati apsolutno svi koji su je gledali, tema nije fantastična utakmica, puno golova, preokret i sve drugo zanimljivo što smo vidjeli na Maksimiru nego - sudac.

Zašto? Zato jer je u četiri kola dosuđeno isto toliko kaznenih udaraca za Dinamo? Pa što? Koji to nije bio? Onaj protiv Cibalije kada je Lučić "počistio" Leku? "Ponadali" su se zlobnici kako nije bio kazneni udarac u Puli, "nabrijani" su čekali konferenciju nakon utakmice, ali umjesto "sipanja bijesa" trener Pamić je mrtvo hladno rekao: "rekao mi je Blagojević da je igrao rukom i tu nema nikakve priče." Drugi kazneni udarac u Puli, onaj kada je Čagalj srušio Rukavinu, baš nitko nije mogao osporiti.

Tako su morali svi još malo pričekati, a kada je pomoćni sudac mahao da je Hrgović srušio Badelja - to je bilo to; dokaz "velike krađe". Je li bilo kontakta Hrgovića i Badelja? Je. Je li Badelj prije došao do lopte, a potom ga Hrgović srušio? Je. Je li to jedan od "glupljih" kaznenih udaraca? Je. Unatoč tome, svejedno je penal. A to što je to četvrti u četiri kola nema ama baš nikakve veze. Što je sudac trebao razmišljati koji je to kazneni udarac za Dinamo? Uostalom, ako protivnici naprave 15 kaznenih udaraca onda ih suci trebaju isto toliko i suditi.

S druge strane, Modrima je, od istog pomoćnog suca, poništen čisti pogodak. Čist ko' suza. Pivarić nije bio u zaleđu kada je dobio loptu u for i poslužio Čopa koji je zabio gol. Bilo je to u 62. minuti kod rezultata 2:2. Složit ćete se, dosta bitan trenutak utakmice za poništiti regularan pogodak. Zašto ga je sudac poništio? Zato jer je vidio zaleđe. U tom trenutku je trepnuo, pogledao prema istoku, lupio mušicu koja mu je letjela oko glave ili tko zna što, ali sigurno nije namjerno pogriješio. I što onda? Zašto svi misle da su suci toliko bolji u svojem poslu od svih nas ostalih i da oni nikada ne mogu pogriješiti? Svi griješimo pa zašto onda i suci ne bi imali pravo na isto.

Ali poanta je da nakon onakve utakmice kakvu su odigrali Dinamo i Split, nakon takve promocije domaće lige i nogometa općenito, tema ne može i ne smije biti "sporni" jedanaesterac; to je nepravedno, nezasluženo, a slobodno možemo reći i zločesto.

Nakon utakmice u kojoj je Split potpuno "nestao" dobrih pola sata drugog poluvremena okriviti suca je, u najmanju ruku, neozbiljno. "Ubacio nas je u šesnaesterac", kažu... Ne, Dinamo je toliko stisnuo da su dobrih 15 minuta apsolutno svi igrači Splita bili u vlastitih 16 metara. "Nije imao isti kriterij prekršaja" je izjava koju uopće nema niti smisla komentirati jer se sa svake, ali baš svake utakmice može izvaditi par "sumnjivih" prekršaja na sredini terena. Naravno, to mogu oni koji "tako" gledaju utakmicu. Oni koji dođu na stadion "zatrovani", oni koji u svakom prekršaju vide neki "stvarni plan" i oni koji se nakon dosuđenog jedanaesterca odmah primaju za mobitel i "provjeravaju je li stvarno bilo kontakta".

Ako se već ne može promijeniti način na koji neki naši treneri i nogometni službenici jedino mogu opravdati da je netko od njih tu večer zapravo bio bolji, onda ih treba na to natjerati. Ako neće milom onda treba silom; konkretno, po džepu. Tamo svakoga boli... Što mislite zašto Engleski nogometni savez rigorozno kažnjava one rijetke ispade trenera koji napadaju suce nakon utakmice? Jednostavno je: zato jer čuvaju svoj proizvod. Prvenstvo je proizvod koji se prodaje, a tko će ga kupiti ako oni koji ga prodaju - "pljuju" po njemu?

Lakše je napasti suca nego napraviti detaljnu analizu bilo koje utakmice, a posebno one u kojoj ste upisali poraz, no ono što takvi ne razmišljaju jest da tako štete cijelom našeg nogometu pa - i sebi. Konkretno, siguran sam da bi i Split imao barem koju stotinu gledatelja više na sljedećoj utakmici da je nakon utakmice izjava trenera Bašića bila ovakva.

- Bila je ovo odlična utakmica koja je u svakom pogledu opravdala epitet derbija kola. Odlično smo stajali u prvom dijelu i igrali točno kako smo se dogovorili: čvrsto i organizirano u obrani te vrlo konkretni u napadu. Nažalost, u nastavku je Dinamo ipak ubacio u brzinu više, pritisnuo nas i u samo 20-tak minuta pokazao zašto je već sedam godina prvak. Čak smo i tada imali priliku zabiti za 3:3 što bi još jednom zakompliciralo utakmicu, ali Kelava je dobro udarce Rebića i Vitaića. Šteta jer smo osjećali da smo imali priliku, a sigurno nije lijep osjećaj kada vodite 2:0 na poluvremenu i ostanete praznih ruku. Ipak, možemo biti zadovoljni kako smo igrali na Maksimiru, pokazali smo da imamo odličnu momčad i sada s nestrpljenjem čekamo susret protiv Cibalije u kojem idemo na tri boda. Isto tako, Dinamu želim puno sreće protiv Maribora.

Sve dok će ovako zvučati izjave trenera Sunderlanda nakon poraza na Old Trafforda, Villarreala na Nou Campu ili Wolfsburga nakon Westfalena te će lige biti "zdrave". Hoće li tako jednom biti kod nas?  Hoće li treneri nakon utakmice prestati s izjavama tipa "znate da ja nikad ne pričam o sucima, ali ovo večeras..." Iskreno, stvarno se nadam, ali znate što kažu za nadu.

Je li baš tako teško stati pred kamere i mikrofone i reći: "čestitam, večeras su bili bolji". Potom prespavati i dan kasnije napraviti detaljnu analizu, vidjeti gdje se griješilo i raditi da se to više ne ponovi. Zar ne bi to tako trebalo izgledati? Zar nije to posao trenera? Na kraju, zar ne bi tako sve skupa bilo puno zdravije? Od igrača, trenera, medija, sudaca pa sve do gledatelja; cijeli proizvod.

Zašto je to tako? Zašto se kod nas nakon poraza, ne samo u nogometu, okreću na suce?

Jednostavno... Zato što je tako najlakše.

Vedran Attias

FOTO: Marko Lukunić / PIXSELL