Najveća pobjeda hrvatskog klupskog nogometa

Bilo je i ranije velikih uspjeha Dinama, Hajduka, pa i Rijeke, ali ništa se ne može mjeriti s ovim sinoć i 16.09.2015 ulazi u sve sportske almanahe kao najveća pobjeda našeg klupskog nogometa ikad. Za razliku od starih romantičarskih vremena, nogomet danas potpuno je drugačiji sport. Jaz između malih i velikih širine je Grand Canyona, Liga prvaka najelitnije je sportsko natjecanje u svijetu i moraš biti sretan ako uopće sudjeluješ. I onda dođe Arsenal, ekipa s budžetom od 450 milijuna eura (informacija koju je vodstvo Dinama dobilo u neformalnom druženju uz finger food i čašu vina) i Dinamo s budžetom od 20 milijuna ih podere, čak i relativno uvjerljivo.

Ne zaboravimo, hrvatski Pirlo Ćorić imao je mrtvaca svih mrtvaca na kraju i još jednu šansu ranije, a i Soudani je pogodio stativu. Savršenu utakmicu odigrali su naši dečki, čvrsto iza, pa na kontre, a Dinamov napad nije šala, svaka obrana može nastradati. Posebno mi se svidjelo postavljanje Antolića na centar, jer on je miran na lopti, tehnički potkovan i sjajno je vodio igru (nešto slično Modrićevoj ulozi u Realu).

Uz njega bio je sjajno raspoloženi pit bull Ademi koji je demolirao vezni red londonskih gostiju. Tu je utakmica dobivena, jer Arsenal gradi igru pasom kroz sredinu, nisu baš ekipa koja igra na ubačaje, a upravo su na to bili prisiljeni. No. za mene je igrač utakmice Eduardo. Portugalski golman napokon je pokazao zašto je doveden u Maksimir, skinuo je nekoliko teških lopti, izlazio dobro na centaršut i sjajno ispucavao lopte. Iako je bio sklon kiksevima, sada je pokazao zašto ima skoro 40 nastupa za Portugal, te zašto je svojedobno vrijedio više od 10 milijuna eura, što je za golmana ozbiljna brojka.

Osmijeh od uha do uha pojavi se sam od sebe kada pročitam razne upise po forumima, Facebooku itd gdje su „znalci“ uplaćivali velike sume na Arsenal, pritom se rugajući epitetima “ne za mlađe od 18”, “kanta za napucavanje” i slično. Sada neka životare do plaće dok će kladionice jučerašnji dan slaviti kao praznik. Kritičarima je ovaj trijumf posebno teško pao, jer kako prodavati svoju demagogiju u trenutku dok je Dinamo po koeficijentu ove godine najbolji klub Europe?

Kako pljuvati Upravu kluba koji nije poražen u svim natjecanjima od 27.11.2014?

Dinamo je nakon toga nanizao Celtic, kompletan HNL i Kup bez poraza, te prošao Folu, Molde, Skenderbeu i Arsenal. Navijački dekor bio je poseban. 18 700 gledatelja konstanto je navijalo, bez ijednog ružnog povika, bez baklji i vrijeđanja. Huligani koji se bore protiv Uprave kluba nikome nisu nedostajali. Nitko ih više ne doživljava, neka gledaju futsal i zaobilaze Maksimir u širokom luku.

Zagreb ponovno diše uz Dinamo i red bi bio da se svi kritičari sada povuku u svoje rupe, a svi novinari koji blate najtrofejniji hrvatski klub (nećemo biti kao neki koji govore da su najveći na svojim službenim stranicama) neka utihnu. Slijedi Poljud, samo sjena nekadašnjeg derbija, a danas isključivo neugodna zadaća za Dinamo između dva europska ispita. 

Dario Horvat

Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autora i ne odražavaju stav GNK Dinamo. GNK Dinamo se u potpunosti odriče svake odgovornosti koja na bilo koji način može nastati iz ili je na bilo koji način vezana za sadržaj naveden u tekstu, za bilo koje radnje korisnika/posjetitelja uporabom ili zlouporabom sadržaja iz teksta te za bilo kakvu štetu koja može nastati korisniku/posjetitelju ili bilo kojoj trećoj strani u vezi s uporabom ili zlouporabom ovog teksta.