Nakon San Sira plavi slavili i na Upton Parku

  Prvo su slavili na San Siru, a mjesec dana kasnije i na Upton Parku... Dinamo je na proljeće 1988. godine zablistao u dvjema uzastopnim međunarodnim prijateljskim utakmicama. Upravo na današnji dan, 10. svibnja 1988. godine, mjesec dana nakon pobjede protiv Milana na San Siru s 2:1, maksimirski su nogometaši gostovali u Londonu kod West Ham Uniteda. I opet pobijedili. Ovaj put čak sa 4:1.

  Organizatori su pozvali Dinamo kako bi uveličao oproštajnu utakmicu: popularni vezist Geoff Pike opraštao se od „čekićara“ nakon 14 godina igranja u klubu. U  nogometnoj priredbi organiziranoj u Pikeovu čast Dinamo je, dakle, pobijedio domaće sa 4:1. A, Englezi su utakmicu najavili u dovitljivoj igri riječi: Pikea su prigodno opisali „West Ham's midfield dynamo“.

  Zanimljiv je, zapravo, redoslijed purgerskih gostovanja u Londonu: prvo kod West Hama pa kod Fulhama pa opet West Hama pa ponovno Fulhama... Kasnije su uslijedili Arsenal, Tottenham i ponovno Arsenal.

  Gradjanski je u studenom 1936. godine gostovao kod West Hama pri čemu su „čekićari“ pobijedili 1:0. Plavi su 1951. otišli na noge Fulhamu u dvoboju povodom manifestacije „Festival of Britain“ i domaći su pobijedili s 3:1. Nakon Dinamova slavlja na Pikeovu oproštaju 1988. plavi su sljedeći put u London svratili 2002. godine, opet u goste Fulhamu, koji ih je u uzvratu 2. kola Kupa Uefe svladao s 2:1 i prošao dalje.

   Kako god, Pikeov oproštaj ostao je zapamćen po dopadljivom nogometu i mnoštvu prilika na objema stranama. Prvo je Haris Škoro u jednoj akciji dvaput zagrijao dlanove domaćega vratara Toma McAlistera. Nešto kasnije je Stewart Robson glavom lansirao loptu u gredu, a na samom izmaku prvoga dijela sudac poništio efektan gol Zvonimira Bobana iz slobodnog udarca u rašlje. S obzirom na to da je dosudio indirektan udarac, Boban nije smio pucati izravno prema vratima...

  Domaći su i u najavi podsjetili da je Boban nekoliko mjeseci ranije u Čileu bio među najboljim igračima Svjetskog prvenstva mladih reprezentacija. U West Hamu se, pak, samo za ovu priliku jednokratno reaktivirao i tada 40-godišnji Frank Lampard. Riječ je, dakako, o Lampardu starijem, dok je njegov kasnije planetarno popularan sin Frank Lampard junior tek bio daroviti 10-godišnjak. U West Hamu je tada igrao i nadolazeća zvijezda, kasniji reprezentativac Paul Ince.

  Kako god, imenjaci Mustafa Arslanović i Mustafa Agić doveli su plave u vodstvo 2:0 golovima u 48. i 54. minuti. Arslanović je loptu poslao od grede u mrežu, a efektan je bio i Agićev plotun sa 20 metara. Smanjio je Paul Goddard u 56. minuti. Zanimljivo je da je Goddard u to vrijeme bio igrač Newcastle Uniteda, a samo je za ovu revijalnu priliku vraćen u svoju staru momčad. Štoviše, samo četiri dana ranije taj je isti Goddard igrao – protiv West Hama. I pobijedio. Newcastle je u prvenstvenoj utakmici slavio s 2:1. Priču su zaključili Dražen Besek nakon Škorinhe asistencije u 61. i Agić svojim novim pogotkom u 80. minuti. Agićev je četvrti gol, uz novi efektan snažan šut, popraćen gromkim pljeskom domaćih navijača.

  O utakmici je nadahnuto pisao i naš nikad zaboravljeni novinarski umjetnik Zvonimir Amigo Magdić:

  “Plavi su igrali. Kako? Kontinentalno. Onako kako ne leži Englezima: duhovito, nadahnuto, iznenadno, kombinatorno, solistički (Boban i Škoro) i jednostavno, razbili su ‘Mighty of Ham’.“

  Poseban je prostor posvetio Bobanovu poništenom pogotku iz slobodnoga udarca:

  “A, gol? Da, onaj poništeni, nakon čudesnog ‘suhog lista’ Bobana koji je zajedno sa Škorom bio junak večeri. Publika ih je odmah uzela pod svoje. Čuo sam: Tko je devet, tko je deset! Ten, nine... Who are they... Tko su oni... Slobodnjak. Pa, 18 s desna, malo koso. Boban se zaletio i varkom tijela već u zaletu poslao i ‘zid’ koji se nakostriješio i ispriječio na desno, vratara na desno, a onda drhtaj lopte, koja visi i odlazi u  mrežu na drugoj strani. Grmljavina. Pljesak. I – muk. Je li moguće. Gol nije priznat. Možda Zvonin gol golova. To je ‘eurovizija’! Kakav indirekt! Ali, neka im bude.”

  U izvješću s utakmice domaći su mediji ponudili i zanimljiv “štiklec”:

   “Pri odlasku sa stadiona čula se jeka jednoga navijača koji je, zapravo, iznio mišljenje većine: 'A, da njihovoj desetki ponudimo 10.000 funti tjedno da igra za nas sljedeće sezone?“

  Desetka je u toj utakmici bio – Haris Škoro.

London, 10. svibnja 1988.

Prijateljska

West Ham United – Dinamo 1:4

Boleyn Ground; Upton Park

West Ham United: McAlister (46. Parkes), Potts, Dicks (46. Lampard), Pike (55. Ince), Hilton, Gale (75. Strodder), Ward, Parris, Dickens (46. Goddard), Cottee (72. Cross), Robson (56. Keen)

Trener: John Lyall

Dinamo: Ibrahimović, Preljević, Lulić (46. Besek), Arslanović, Kasalo, Lesjak, Pavličić, Munjaković (46. Ištvanić), Z. Boban, Škoro, Agić

Trener: Miroslav Blažević

Sudac: Danny Vickers (Engleska), Gledatelja: 4.444

Strijelci: 0:1 Arslanović (48.), 0:2 Agić (53.), 1:2 Goddard (56.), 1:3 Besek (61.), 1:4 Agić (80.)