Našem Petru Bručiću želimo sretan “okrugli”, 70. rođendan

U igračkim je danima bio popularni bek, krilo, zadnji vezni, defenzivac, kreator... Niz nastavite sami i što god dopišete zasigurno nećete pogriješiti. Gdje god da ste se okrenuli na terenu ugledali biste njega u neposrednoj blizini. Tako je otprilike izgledao nogometni opus Petra Bručića, maksimirskog univerzalca koji je bio jedan od ključara Dinamova puta do naslova prvaka 1982. godine. Ove srijede, 28. lipnja, naš Petar Bručić navršio je “okrugli”, 70. rođendan i njegov GNK Dinamo ovom mu prilikom od srca želi sretan rođendan.

U svoje je doba bio jedan od glavnih sastojaka u Dinamovu “igračkom koktelu”, nerijetko je bio rješenje za naoko nerješive jednadžbe... Ozlijedio se Milivoj Bračun? Pa, tko će na mjesto desnoga beka? Nema problema: Petar Bručić. Ozlijedio se Zvjezdan Cvetković? Pa, tko će na mjesto lijevoga beka? Nema problema: Petar Bručić. Tko će u ulogu zadnjeg veznog, krila, tko će biti prvi blok u razgradnji suparničkih akcija, tko će biti u izvorištu naših napada? Nema problema: Petar Bručić.

U plavom je dresu proveo sedam sezona, odigrao ukupno 388 utakmica, potpisao naslov prvaka 1982. kao i onaj (ne)priznati pokal tri godine ranije iz famoznog “slučaja Tomić” kad je Dinamu sudskom odlukom pripao trofej, ali mu nije upisan u arhivu Saveza. Pritom je dodao i pokal pobjednika Kupa 1980.

Bručić je bio jedna od najvažnijih karika u nezaboravnim Dinamovim sezonama, u lovu na pokale u smiraju sedamdesetih i početkom osamdesetih godina.

Samo za ilustraciju, maksimirski je trener Miroslav Ćiro Blažević prije dolaska Crvene zvezde silom (ne)prilika povukao Bručića iz njegove uobičajene pozicije u ulogu lijevoga beka uslijed ozljede Zvjezdana Cvetkovića. Bilo je to nezaboravno proljeće 1982. kad su u plavome dresu gattusovskom izdržljivošću i neumornom trkom plijenili i Bručić i Džemal Mustedanagić. Uostalom, i tadašnji je izbornik reprezentacije, Rajko Mitić, nakon Dinamovih velikih 3:0 protiv Zvezde posebno istaknuo: “Bručić i Zajec istog su trenutka po preuzimanju lopte nezadrživo jurišali na suparnički gol i uključivali se u napadačke akcije.”

Uostalom, već je u sljedećoj utakmici Dinamo svladao Hajduk u Splitu s 2:1, a mrežu je načeo Zajec već u šestoj minuti nakon – Bručićeva ubačaja s lijeve strane.

Plavi su ubrzo potom na svom terenu pobijedili i Sarajevo s 3:2 u utakmici u kojoj je opet Bručić “krpao rupe”. Ovaj je put, za razliku od dvoboja protiv Zvezde kad je uskočio na mjesto lijevoga beka, popunio prazninu na suprotnoj, desnoj strani, zbog izostanka kartoniranoga Bračuna.

Dinamo je naslov proslavio pobjedom protiv sarajevskog Željezničara tri kola prije kraja. Iako je još uvijek postojala “luda teorija” po kojoj bi mogli propustiti naslov prvaka, u praksi je bilo jasno da su tom utakmicom Zagrepčani osigurali vrh. Dinamo je slavio s dva brzopotezna pogotka Snješka Cerina i Zlatka Cice Kranjčara. U 70. je minuti Bručić u kaznenom prostoru s lijeve strane zavrnuo loptu kroz gužvu u petercu na „drugu vratnicu“ gdje ju dočekao Cerin i poslao u mrežu.

U redove plavih došao je 1975. kao 22-godišnjak iz vinkovačkog Dinama, današnje Cibalije. Odmah po osvojenom naslovu Bručić je 1982. preselio u bečki Rapid i već se u svojoj prvoj sezoni sa zelenima zavijorio na vrhu ljestvice austrijskog prvenstva. U pet bečkih godina gdje je u Rapidu igrao uz Kranjčara, i to pod paskom trenera Otte Barića, potpisao je dva naslova prvaka, četiri Kupa i plasman u finale tadašnjeg Uefina Kupa pobjednika kupova.