Ne bi bilo loše da nikada ne zaborave taj osjećaj

Dinamo je u posljednjem kolu Lige prvaka doživio težak poraz. Kako god da je završila utakmica protiv Lyona Modri bi bili zadnja momčad skupine D, a obzirom na snagu francuske momčadi poraz nije iznenađenje, no način na koji su Modri poraženi te na koncu i rezultat - svakako su veliki udarac.

Dugo pratim Dinamo, ali iskreno se ne sjećam kada sam se osjećao kao sinoć. Sjajno je dojam većine na stadionu nakon utakmice opisao Arijan Ademi kada je rekao "nikada se nisam osjećao ovako nemoćno." I zaista, Modri su bili potpuno nemoćni promatrači utakmice u kojoj je isključivo jedna momčad odlučivala o tome koliki će biti konačan rezultat. Igrači Dinama imali su jednak utjecaj na rezultat kao i gledatelji na istočnoj tribini.

Dinamo je 40 minuta bio ravnopravna momčad, a nakon što je Kovačić zabio pogodak činilo se kao da su igrači Lyona rekli "dobro, sad idemo igrati za ozbiljno". Pritisak koji su Francuzi napravili na Dinamo u posljednjih pet minuta prvog dijela donio im je izjednačenje, a na opću žalost svih kojima je plava boja pri srcu - drugo poluvrijeme izgledalo je još gore.

Bilo je očito kako su Francuzi na odmoru saznali da Real vodi u Amsterdamu i rekli "ajmo mi nakantati Dinamo i ostvariti nemoguće". Nažalost, napravili su to s izuzetnom lakoćom. Gosti su nevjerojatnom lako dolazili u prilike i nemilosrdno "trpali" nemoćnog Kelavu. Dinamo je u šest minuta primio tri pogotka, Francuzi su nanjušili "krv", ušli su Lisandro i Ederson i Lyon je ostvario pobjedu koja im je trebala. Zapravo, poveli su gosti golemih 7:1 odnosno "jedan više od potrebnog" i stali.

Teško je zapravo reći je li bilo teže gledati dok su Francuzi zabijali golove ili je više boljelo kada su lako čuvali loptu i dodavali se posljednjih 15-tak minuta te čekali kraj; kao da se radi o utakmici Kupa protiv niželigaša, a ne onoj Lige prvaka.

Tko je kriv? Rekli bismo očekivano cijenu je "platio", danas već bivši, trener Krunoslav Jurčić, no glavni krivci su igrači. Naravno da trener snosi odgovornost za rezultat i njega je najlakše i maknuti, no rijetko na treningu - nije Jurčić niti bilo koji drugi trener taj koji igra. Na koncu, igrači su ti koji igraju na terenu. Dinamo je imao igrača manje i praktički nikakav rezultatski motiv dok su s druge strane igrači Lyona shvatili kako u rukama imaju prolaz u osminu finala Lige prvaka, no što je previše - previše je. Što se dogodilo? Kako je moguće da je u nastavku igrala samo jedna momčad koja je, da joj je trebalo, mogla zabiti još šest golova? Bilo je i takvih komentara nakon utakmice: "dobro da Lyonu nije trebalo deset golova razlike".

Veliki dio zasluga svakako treba ići Lyonu koji je, treba to realno priznati, "megamomčad" za Modre. Lakoća kojom Gourcuff pronalazi suigrače u šansama, Lovren izlazi kao pobjednik u duelima, Cissokho prolazi i centrira te, na koncu, Gomis i Lisandro zabijaju golove zaista je impresivna. Uostalom, Lyon je zabio gotovo sve svoje šanse, a svi znamo u kakvoj je Kelava formi što sve skupa dovoljno govori o kvaliteti Francuza. Možemo tome dodati i već spomenuti golemi motiv obzirom na vodstvo Reala, ali sve to zbrojeno ne može opravdati ovako težak poraz.

Svatko od nas ima boljih i lošijih dana na poslu pa se tako može i nogometašima koji, kao i svi mi, samo rade svoj posao ponekada "progledati kroz prste" i razumjeti da im "nije išlo", ali za sve postoji granica. U Maksimiru su gledatelji nakon 7:1 krenuli kući s komentarom "Lyonu i meni je dosta, a Dinamo tako i tako nitko ništa ne pita ". Treba li se tome što dodati? Ipak, svi mi snosimo odgovornost za posao koji radimo, a kada je taj posao nogomet koji prate milijuni navijača onda je ona samo još veća. Sveti grb Dinama koji nose na dresu koji sa sobom nosi toliko privilegija nosi i - odgovornost.

Jedan težak poraz sigurno neće izbrisati sve što su igrači dobro napravili ove godine i konačna ocjena godine na izmaku "debelo" je u pozitivi, no dojam koji su igrači ostavili protiv Lyona zaista nije lako izbrisati i(li) zaboraviti.

Zapravo, možda ne bi bilo loše kada igrači nikada ne bi zaboravili kako su se osjećali 7.12.2011. oko 23 sata. Ne ponovilo se...

Photo: Igor Kralj / Pixsell

Vedran Attias