Nije ugodno gledati, ali nema alternative

Nakon četvrtog poraza u skupini Lige prvaka polako svima postaje jasno kako Modri jednostavno nisu dorasli najboljim momčadima Europe,no treba gledati pozitivno, a prvih 45 minuta u Parizu svakako je takvo i bilo; zalog je za budućnost. Bila je to igra koja jasno pokazuje kako Modri u najelitnijem natjecanju nisu gledatelj već - učenik.

Naravno da nije ugodno gledati kako Dinamo gubi utakmice. Posebno kada se radi o klubu koji je naviknuo navijače isključivo na trofeje i sigurne pobjede stoga je logično da porazi, pa čak i oni u Ligi prvaka, ne "sjedaju" dobro onima koji vole zagrebački klub. Dodamo li četiri poraza u isto toliko utakmica činjenicu kako se radi o utakmicama u kojima protivnici nakon 60-70 minuta vade i odmaraju najbolje igrače, a i dalje sigurno i mirno upisuju bodove onda je jasno kako je to samo sol na ranu. Ukratko, Dinamo i njegovi navijači u tih šest utakmica skupine shvate kako se osjećaju ostale hrvatske momčadi kada igraju protiv Dinama.

Ipak, nema alternative. Ulazak u Ligu prvaka klubu osigurava poslovanje na trenutnoj razini i omogućuje zadržavanje,ili bolje rečeno odgađa prodaju, najboljih igrača. Uđe li Dinamo u Ligu prvaka može si priuštiti, primjerice, prodati samo jednog igrača i tako zatvoriti financijsku konstrukciju. Konkretno, ove sezone je taj "jedan" bio Milan Badelj dok bi u slučaju ne ulaska uz tadašnjeg kapetana otišlo još nekoliko igrača kako bi se namakla sredstva. Sviđalo se to nekima ili ne, to su činjenice i tako funkcionira današnji nogomet.

Ulazak u Europsku ligu je uspjeh jer to je drugo i jedino preostalo europsko natjecanje, no naglasak je na "drugo".  Po ničemu se Europska liga ne može mjeriti s Ligom prvaka i to su činjenice. Cijela organizacija, medijski interes, kvaliteta nogometa, promocija grada i države te, na koncu, financijski kolač - sve to je u Ligi prvaka svijet za sebe. Stoga je jasno kako je neprocjenjivo biti dio odabrane 32 momčadi, dio elite. Unatoč tome što Dinamo gubi utakmice, napredovati i stići nivo koji je potreban za igranje važn(ij)e uloge u Ligi prvaka se može postići samo - igranjem u Ligi prvaka. Koliko god to ponekad bilo teško gledati.

Da stvari budu gore, razlika između Dinama i PSG-a će sljedeće godine biti još veća. Naime, dok će Dinamo "prirodno" napredovati, mladi igrači se razvijati i dobivenim iskustvom biti kvalitetniji, PSG će rasti na "steroidima". Već sljedeće godine će u Pariz sletjeti novi "Ibrahimovići i Silve", uložit će se novih par stotina milijuna eura i francuski klub će imati još veće apetite. Ukratko, oni će prodati najlošije igrače i dovesti nove koji će biti među najboljima; potpuno suprotno od Dinama koji je primoran prodati najbolje, a onda u vlastitim rezervama tražiti i stvarati njihove zamjene. Logično, te zamjene sigurno nisu bolje od onih koji su otišli; barem ne u tom trenutku.

I to je realnost. Današnji nogomet, pa ako hoćete i sport, se temelji na novcu. Koliko je košarkaških ili rukometnih klubova složilo dobru momčad koja se potom u par dana raspala zbog odlaska sponzora? Sport je posao, i to vrlo unosan posao i nema (pre)više ljubavi; sviđalo se to navijačima ili ne. Novac je taj koji pokreće klubove i stoga ne treba čuditi omjer Modrih u Ligi prvaka kao niti onaj Cedevite u Euroligi, CO Zagreb u Velux Ligi prvaka ili malonogometaša Splita protiv Barcelone. Zamislite samo toliko spominjani Medveščak u NHL-u i kako bi to izgledalo. Zapravo, bolje nemojte.

Kažem, nije ugodno gledati, a vjerojatno niti igrati protiv toliko bržih, jačih,uigranih odnosno jednostavno boljih momčadi i igrača. Ali to je vrh. Liga prvaka je vrh od kojega nema bolje. Liga prvaka su Federer i čoković, Bryant i Lebron, Oveckhin i Crosby. Najbolji od najboljih.

Dinamo je tu, u tom društvu; ako hoćete, u play-offu NBA ili NHL lige ili u šesnaestini finala Grand slama i - nije to mala stvar niti lako. Za nešto dalje, za nešto više treba puno rada, truda, strpljenja i vremena; jedina druga mogućnost je puno - novca.

Modri su protiv iste momčadi bili bolji u Parizu nego u Zagrebu, vjerojatno će isto biti i protiv Porta kao i Kijeva. Ipak, za jedan mali korak naprijed, a biti 45 minuta u egalu s Portom umjesto 35 to svakako jest, treba puno rada. Dinamo ih radi, Dinamo se diže, ali to je mukotrpan i dugačak proces.

Proces kojeg nije uvijek ugodno gledati, ali jednostavno nema alternative. Ne može se iz osnovne škole na fakultet.

FOTO: Marko Lukunić/PIXSELL

Vedran Attias