Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Dinamo danas broji 65243 članova i prijatelja kluba
Učlani se | Modri pogled
Novogodišnja želja: Neka sljedeća bude (barem malo) bolja od prošle
Na kraju godine uvijek se gleda u proteklih 360-tak dana i što je bilo planirano za tu godinu odnosno što je od toga ostvareno. Dinamo je tako u siječnju godine na isteku krenuo s pripremama za nastavak sezone, a pred momčad su bila stavljena tri cilja: osvajanje prvenstva, osvajanje Kupa i plasman u play-off Lige prvaka. Modri ne samo da su ostvarili te ciljeve nego – i više.
Dinamo je 2012-tu počeo u Međugorju gdje je ekipa, s danas bivšim trenerom Antom Čačićem, krenula s pripremama. Sve je počelo prijateljskom utakmicom u Čitluku, preko Portugala i Rovinja Dinamo se vratio u Zagreb i krenuo u nastavak sezone. Nešto manje od godinu dana kasnije, pod vodstvom Krunoslava Jurčića, godina je završila remijem u 6. kolu Lige prvaka s Dynamo Kijevom. Što se sve događalo u periodu između? Teško da bi sve stalo u film Petera Jacksona (naravno trilogiju), a kamoli u nekoliko odlomaka, ali idemo probrati ono najbitnije.
U tih 11 mjeseci Modri su odradili bezbroj vježbi, više od 300 treninga, odigrali više od 50 utakmica i u njima ostvarili skoro sve što se od njih tražilo; točnije, u sezoni 11./12. apsolutno sve dok je u aktualnoj sezoni ispadanje iz Kupa “crna točka”. Dinamo je u osam proljetnih prvenstvenih utakmica prošle sezone upisao isto toliko pobjeda, imao gol-razliku 25-1 i tako impresivno pobjedom na Šubićevcu već početkom travnja i matematički riješio pitanje naslova prvaka. U Kupu, što se kasnije pokazalo “rak ranom” trenera Čačića Dinamo je “kašljucao” već na početku te uz dosta sreće boljim izvođenjem jedanaesteraca prošao Istru 1961. Potom je preokretom na samom kraju polufinalnih utakmica prošao Zagreb da bi Modri u finalu još jednom pokazali karakter te u napetoj uzvratnoj utakmici na Maksimiru protiv Osijeka osigurali duplu krunu.
Modri su tako sredinom svibnja otišli na kratak odmor, a neki nisu imali niti to jer su se javili izborniku Slavenu Biliću i branili boje naše reprezentacije na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini. Kao i obično, dok je većina europskih momčadi još bila “debelo” na odmoru Modri su počeli s ljetnim pripremama i hvatali zalet za Ligu prvaka. Na početku, blago rečeno, nije baš išlo i Dinamo je prvo golom u zadnjoj minuti Ante Rukavine u Bugarskoj, a potom i onim u zadnjoj sekundi Domagoja Vide prošao bugarski Ludogorec i – “spasio sezonu.” Nakon toga uslijedile su četiri sigurne pobjede, po dvije protiv Sheriffa i Maribora, te je Dinamo ponovno ušao u društvo najbolja 32 europska kluba.
Kuglice su ove godine donijele Porto, Paris Saint Germain i Dynamo Kijev, a iako su Modri očigledno bili bliže bodovima nego godinu dana prije – dugo je na kontu stajala nula. Srećom, u utakmici koju će svi koji su je gledali uživo dugo pamtiti, Dinamo je po snježnoj mećavi i po “sibirskim” uvjetima u posljednjoj minuti došao do toliko željenog gola/boda.
U isto vrijeme, Dinamo je, uz povremena “posklizavanja”, išao kroz prvenstvo te polako povećavao prednost ispred konkurencije koja to, nažalost, zapravo i nije. Loš sportski rezultat te zapravo jedini istinski neuspjeh Modrih u 2012-oj je ispadanje iz Kupa od Zadra. Bila je to “uobičajena” utakmica u kojoj su Modri desetak minuta prije kraja imali sigurnih 2:0 da bi potom nogomet i Kup pokazali svu svoju čar i – Zadar se plasirao u sljedeći krug.
Ispadanje iz Kupa je svakako bilo neugodno jer su Modri rano u sezoni ostali bez mogućnosti braniti trofej, no “najgora” stvar koja se Dinamu dogodila u 2012-oj je odlazak kapetana Milana Badelja; iako se radilo o neminovnom događaju koji je samo bio pitanje trenutka. Badelj je godinama bio motor igre Dinama, pokretao Modri stroj kada nije išlo glatko, a svojim igračkim i ljudskim kvalitetama bio je lider na terenu i autoritet u svlačionici. Odlazak, prema nižepotpisanom uz sav respekt prema sjajnim igračima koji su nosili dres Dinama, najboljeg igrača Dinama u posljednjih desetak godina golemi je hendikep kojeg su mnogi prepoznali tek kada je Miki već bio u Hamburgu. Većina ne vidi niti koliko Xavi znači za igru Barcelona sve dok katalonski majstor nije van terena; onda se itekako vidi koliko nedostaje. Tako je i s Badeljom.
Kada se podvuče crta i "vade natuknice", bilo je u godini na izmaku nesuglasica trenera i igrača koje nisu završile dobro niti su bile potrebne klubu kao niti igračima, bilo je financijskih kazni igračima zbog kršenja discipline, oduzetih vozačkih dozvola zbog vožnji u alkoholiziranom stanju i sličnih incidenata koji su, nažalost, itekako “popularni” među sportašima diljem svijeta; rijetko što od toga su “izmislili” igrači Dinama. S druge strane, isti ti igrači su u 2012-oj svima koji vole Dinamo donijeli itekako puno razloga za sreću. Bilo je osvajanja domaćih trofeja, plasmana u Ligu prvaka, niza nepobjedivosti od preko 30 utakmica i sličnih razloga za zadovoljstvo.
Iako je ovo sportska kolumna, teško je ne spomenuti one zbog kojih se sport igra – gledatelje. Dinamo je u 2012-oj imao izuzetno malu posjetu domaćih utakmica, a za razliku od prošle godine čak niti Ligi prvaka nije bila dovoljan mamac za gledatelje. Kvalifikacijske utakmice su još imali “kakav-takav prolaz”, ali kako su ulaskom u skupine elitnog klupskog natjecanja proporcionalno padale šanse Modrih za bodovima odnosno rasle cijene ulaznica – tribine su bile više prazne nego pune.
Što reći? Nema uopće smisla raspravljati jesu li razlozi za (ne)dolazak opravdani jer, logično, svatko svoje razloge za nešto smatra opravdanim. Ipak, činjenica jest da na Maksimiru igra najbolji hrvatski nogometni klub, najjača momčad u regiji, osvajaju se trofeji i dolaze najveće europske momčadi u najelitnijem natjecanju na svijetu. Obzirom da sam optimist po prirodi, nadam se da će upravo ti, sportski razlozi prevladati sve one druge i kako će u 2013-oj tribine Maksimira ipak biti pun(ij)e; momčad Dinama to zaslužuje.
Prošla je tako još jedna godina, a ispred nas je sljedeća, 2013-ta. Što možemo očekivati od Dinama u sljedećih 12 mjeseci? Neki igrači će doći, neki će otići, no ciljevi će ostati isti – naslov prvaka i onda Liga prvaka. Modri u nastavak prvenstva ulaze s osam bodova prednosti i utakmicom (u Osijeku) manjka tako da je prednost lijepa, komotna i ostavlja prostor za “isprobavanja” i “uštimavanja” uoči novog pohoda na nogometnu elitu.
I tako sve do ljeta kada Modre ponovno čeka težak posao probijanja kroz kvalifikacije Lige prvaka te, nadam se, sudjelovanje u najelitnijem klupskom natjecanju na svijetu.
U svakom slučaju, pred nama je itekako zanimljiva i ispitima bogata godina, a na početku iste se možemo samo nadati kako će Modri i ove godine imati rješenja na izazove koji ih čekaju.
Tako novogodišnja želja za 2013-tu glasi: neka bude (barem malo) bolja od prošle.
Kopirano!