Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
Proslavili su Novu godinu, nisu se valjda „pošteno“ niti naspavali, a već su stajali jedni nasuprot drugima na – nogometnom terenu. Tako je izgledao prvi međusobni dvoboj nogometaša AEK-a i Dinama još daleke 1955. godine. I to – prvog dana 1955. na novogodišnji "mamurluk". Maksimirski su nogometaši svojedobno i te kako znali biti aktivni u danima prijelaza iz staroga u novo ljeto. Nije se razvila tradicija kao kod, primjerice, novogodišnjih turneja u skijaškim skokovima, ali bilo je na sličnom tragu. Dinamo je pedesetih godina četiri puta Silvestrovo dočekao na turnejama u inozemstvu. Tako su, primjerice, na turneju krenuli i uoči Božića 1954. i trajala je čak do sredine veljače. Pritom su obišli Grčku, Libanon, Siriju, Cipar i Egipat, a kalendar je podrazumijevao da neposredno po ulasku u Novu godinu odigraju dvoboj protiv AEK-a u Ateni. Nakon vodstva domaćih s 1:0 izjednačio je Stojan Osojnak 10 minuta prije kraja pa su u mirnom novogodišnjem ugođaju odigrali i mirnih 1:1.
Nepunih 10 godina kasnije sučelili su se i u službenoj utakmici, u 1. kolu Kupa pobjednika kupova ujesen 1964. godine. Dalje je prošao zagrebački klub nakon velikog preokreta u uzvratnoj utakmici u Maksimiru. AEK je u prvom dvoboju u Ateni pobijedio s 2:0, a Dinamo u uzvratu preokrenuo u 3.0 u svoju korist i izborio prolaz u sljedeći krug. Plavi su u nastavku natjecanja upisali dvije pobjede protiv rumunjske Steaue, 3:1 u Bukureštu i 2:0 u Zagrebu. U četvrtfinalu se ipak ispriječio Torino koji je u dvjema utakmicama bio bolji za jedan gol: nakon 1:1 u prvom ogledu u Torinu, Talijani su u Maksimiru slavili s 2:1.
Zanimljivo je da je momčad AEK-a u tim dvobojima vodio raniji popularni Dinamov nogometaš Miroslav Mirko Kokotović koji je upravo u našem klubu završio igračku i počeo trenersku karijeru. Štoviše, pola godine istodobno je bio i trener i igrač, a pritom, dakako, i kapetan. S plavima je u igračkim danima upisao četiri naslova prvaka pri čemu je u onom četvrtom sudjelovao i kao trener. Zagrebačku je momčad vodio u većem dijelu proljetne polusezone 1946/’47. kad je naslijedio Martona Bukovija. Bila je to prva poslijeratna sezona u jugo-ligi, Dinamo je bio doprvak... U sljedećoj sezoni Zagrepčani su osvojili naslov prvaka, a Kokotović je vodio momčad u jesenskom dijelu natjecanja.
U AEK je došao u ljeto 1964. iz Fenerbahçea s kojim je osvojio naslov prvaka Turske s bodom ispred Beşiktaşa i čak 11 više od Galatasaraya. Iste sezone s Fenerom je igrao četvrtfinale Kupa pobjednika kupova. Prvenstvenu sezonu s AEK-om završio je kao doprvak s tri boda manje od Panathinaikosa i pet više od trećeplasiranog Olympiacosa.
U prvoj utakmici AEK-a i Dinama 1964. godine, igranoj u Ateni, bilo je blizu 40.000 gledatelja. Prvotno je osvanula ideja da se, zbog velikih vrućina, igra noćna utakmica na drugom atenskom stadionu, ali AEK je odlučio ipak igrati na svom terenu jer je veći kapacitet tribina. Pritom su ipak igrali u dnevnom terminu jer AEK-ov stadion nije imao reflektore. Čak je bilo natezanja i oko toga s kojom će loptom igrati. Dinamo je nudio klasičnu bubamaru, ali je sudac dopustio da se igra s AEK-ovom loptom koja je obujmom nešto manja i lakša. Paradoks je da se usred utakmice lopta – raspuknula. Uslijedio je zastoj od nekoliko minuta sve dok organizatori nisu nabavili novu loptu.
Rumunjski sudac Mihai Popa u 67. je minuti isključio Zdenka Kobešćaka zbog naguravanja na sredini terena. Navodno je ranije tijekom utakmice bilo puno ozbiljnijih startova AEK-ovih igrača koje sudac nije označio ni kao prekršaj, a kamoli vadio kartone. AEK je poveo pet minuta kasnije. Dinamo se žalio da u Grci igrali grubo, AEK je jednake optužbe slao na račun maksimirskih igrača. Stjepan Lamza tvrdio je da su ga i tukli pa čak i pljucnuli.
No, problemima tu nije bio kraj. Dinamova je ekspedicija putovala JAT-ovim zrakoplovom iz Atene u Beograd. Međutim, let je kasnio dva sata pa igrači i vodstvo nisu stigli na vlak u kojem su imali rezervirana spavaća kola iz Beograda za Zagreb. Prespavali su u Beogradu, a sljedeće jutro ponovno naišli na problem sa zrakoplovom koji ovoga puta nije mogao poletjeti zbog nevremena. Zato su dinamovci morali putovati vlakom, i to redovnom linijom pri čemu je bila velika gužva s obzirom na to da su mnogi putovali na – Zagrebački velesajam.
Dinamo je nakon toga, unatoč svim problemima, četiri dana nakon gostovanja u Ateni ipak pobijedio Vojvodinu u prvenstvenoj utakmici u Zagrebu s 3:2. Kasnije je u uzvratu protiv Grka bilo 3:0 na Dinamo, a AEK je teško prihvatio poraz. Njihov tehnički direktor Kleanthis Maropoulos teatralno je skakao pored klupe, vikao i provocirao tijekom obiju utakmica pa čak i ulazio na teren. Pritom su i neki grčki rezervni igrači napali Dinamova trenera Vlatka Konjevoda koji je potom novinarima pokazivao i modrice. Pred kraj utakmice isključeni su Spyros Pomonis, a ubrzo potom i Slaven Zambata.
Treneru Kokotoviću to je bila jedina sezona u AEK-u, a zaokružio ju je u svibnju 1965. u spektakularnoj prijateljskoj utakmici protiv Reala u Ateni. Pred 40.000 gledatelja AEK je već nakon 16 minuta vodio s 2:0, smanjio je Ferenc Puskas pred kraj prvog poluvremena, Grci su kasnije vodili i s 3:1, a završilo je 3:3.
Još je jedan trener u svojoj karijeri vodio i Dinamo i AEK – Zlatko Čajkovski. Zagrepčane je vodio od srpnja 1970. do listopada 1971. Pritom se najviše pamti pobjeda protiv jakog njemačkog HSV-a s 4:0 u Kupu velesajamskih gradova, natjecanju koje je na kraju te sezone promijenilo naziv u Kup Uefa nakon što je Uefa preuzela organizaciju od Fife. Čajkovski je vodio AEK u dva mandata: osvojio je dvostruku krunu, dakle i prvenstvo i Kup 1978. godine, dok je drugi mandat trajao od siječnja 1982. do siječnja 1983. pri čemu je na proljeće 1982. momčad preuzeo na 6. mjestu i doveo ga na 4. izborivši plasman u Kup Uefa.
Uz dvojicu trenera, AEK i Dinamo povezuju i četvorica igrača. Kvartet koji je u povijesti igrao i za AEK i za Dinamo čine Rajko Janjanin, Zoran Slišković, Dino Drpić i aktualni AEK-ov igrač Domagoj Vida.
Svojevrsni je pionir bio nekadašnja proslavljena Dinamova desetka, maksimirski maestro – Rajko Janjanin. Karlovački „wunderkind“ ponikao je u tadašnjoj znamenitoj nogometnoj školi pod paskom popularnoga trenera Branka Čavlovića Čavleka u Karlovcu. Za Dinamo je debitirao 1975. godine, a 1979. bili su i državni (do)prvaci u sezoni koju pamtimo po (ne)priznatom naslovu prvaka u „slučaju Edmond Tomić“. Godinu kasnije maksimirski je klub osvojio i pokal pobjednika Kupa. Janjanin je u plavom je dresu od 1975. do 1980. odigrao 209 utakmica od čega 121 nastup u službenim dvobojima. U AEK-u je bio godinu i pol dana, od prosinca 1986. do ljeta 1988. i ondje završio igračku karijeru.
Plavi su, inače, svoje prve utakmice protiv grčkih momčadi u povijesti odigrali još 1927. godine. U ožujku 1927. Gradjanski je gostovao u Ateni odigravši tri utakmice i upisao sve pobjede. Prvo je svladao Apollon s 4:2, potom Panathinaikos s 2:1 i naposljetku reprezentaciju Atene s 3:1.
Ne samo da je purgerski klub zaigrao protiv izabrane vrte Atene već je odmjerio snage i s – grčkom reprezentacijom. Bilo je to u srpnju 1971. godine na turneji po SAD i Kanadi. Sučelili su se u Torontu, a dvoboj je završen remijem, 1:1. Pet dana ranije Grci su odigrali prijateljski ogled u New Yorku protiv Milana. Pritom su “rosso-neri” pobijedili s 2:1, ali dvoboj su obilježili veliki incidenti. Na utakmici u Torontu Grci su poveli u 2. minuti, a izjednačio je Josip Lalić u 33. Tada je uslijedila “repriza” New Yorka od pet dana ranije. U 65. minuti nastupili u neredi na terenu. Kad su grčki nogometaši opkolili kanadskog suca Bella, u pomoć mu je dotrčao Dinamov vratar Fahrija Dautbegović. I pritom ga je netko od suparničkih igrača pogodio šakom u lice. U obračun su se uključili i rezervni igrači, potom su uletjeli navijači s tribina... Kanadski su izvjestitelji kasnije za opći kaos i metež optužili Grke. Ugovorom je bio predviđen još jedan dvoboj Grčke i Dinama na toj turneji, ali kanadski je Savez spustio rampu u strahu od novih incidenata.