Od Eintrachta preko Portugalaca do Tottenhama

Bio je zadnji dan rujna 1970. godine, istočnonjemački sudac Helmut Bader na maksimirskom je travnjaku upravo označio završetak prvog poluvremena i nismo sigurni je li i među najzagriženijim optimistima u tom trenutku postojao ijedan „hazarder“ koji bi prognozirao – Dinamov prolaz. Stanje „na semaforu“ otpuhnulo je entuzijazam plavim navijačima: maksimirski gost, portugalski Barreirense, iz prvoga je dvoboja na svom terenu donio dva gola prednosti, a nakon tih prvih 45 minuta uzvratne zagrebačke utakmice vodio s 1:0.

Bilo je to posljednje izdanje Kupa velesajamskih gradova prije transformacije u Kup Uefa. Natjecanje je bilo u nadležnosti Fife, a na kraju sezone pod svoje ga je preuzela Uefa, promijenila naziv, ali pritom gotovo i nije mijenjala ni sustav niti format.

Za plasman u 2. kolo maksimirska je momčad, u drugom dijelu nužno morala zabiti čak četiri pogotka. I pritom, dakako, ne primiti nijedan. No, način kojim su plavi istrčali iz svlačionice uoči drugoga dijela, silovita i goropadna igra koja je pomalo letargičnu momčad pretvorila u nezadrživu „drobilicu“ i danas predstavlja jedan od najvećih preokreta u klupskoj povijesti. Dinamo je u 37 minuta, od 50. do 87., zabio čak šest golova. I pritom, dakako, nije primio nijedan.

„Prevedemo“ li taj podatak na „jezik statistike“, primijetit ćemo da su plavi u tom dijelu u prosjeku postizali pogodak svakih šest minuta. Četverostruki je strijelac bio razigrani i nadahnuti Marijan Novak. Vrata Barreirensea tom je prilikom čuvao kasniji znameniti vratar Benfice i portugalske reprezentacije, Manuel Bento. U sastavu je bio i kasniji popularni brazilski reprezentativac Nelinho. Nakon pobjede protiv Portugalaca plavi su torpedirali slavni HSV kojeg su iz Maksimira ispratili s 4:0. Kasnije ih je u tijesnoj borbi zaustavio nizozemski Twente.

S obzirom na kretanje rezultata i intervale postizanja pogodaka ovo je zasigurno najveći preokret, ali plava riznica pamti i brojne druge veličanstvene rezultatske povratke.

KUP VELESAJAMSKIH GRADOVA

Prisjetimo li se, uostalom, Dinamova najvećega uspjeha u klupskoj povijesti, osvajanja Kupa velesajamskih gradova, mogli bismo primijetiti da su plavima, uz kopačke, možda trebale i – gojzerice i planinarski štapovi. Jer, gotovo na svakoj „visoravni“ uslijedio je novi zahtjevni uspon: u čak tri od šest stanica na putu do pokala u toj sezoni Dinamo je u zagrebački uzvrat ulazio s minimalno dva gola zaostatka.

Već je u 1. kolu u gostima u Brnu kod Spartaka, danas pod imenom Zbrojovka, zagrebačka momčad poražena s dva gola razlike. Dinamo je kasnije uzvratio  jednakom mjericom, a kako u to vrijeme nije postojalo pravilo o raspucavanju jedanaestercima, pobjednik je odlučen ždrijebom. Dinamo je tu imao sreće uz već mnogo puta prepričanu priču „o Zambatinom novčiću“ gdje je pomalo zbunjeni sudac čak triput bacao kovanicu u zrak...

Već je u sljedećem kolu škotski Dunfermline na svom travnjaku pobijedio s 4:2 u utakmici u kojoj je dvostruki strijelac bio kasniji proslavljeni trener, Alex Ferguson. Dinamovih 2:0 u zagrebačkom uzvratu značilo je, dakako, prolaz plavih, a ujedno i pokazalo čvrsti karakter i psihološku stabilnost cijele generacije. Kulminacija je, dakako, bila u znamenitom polufinalu protiv Eintrachta kad je Dinamo u uzvratu nadoknadio ček tri gola zaostatka.

Bio je to spektakl: povijesni rezultatski preokret protiv drugoplasirane momčadi Bundeslige, sunčano vrijeme uz „pljusak, munje i gromove“ u kaznenom prostoru Eintrachta, taktika neponovljivog trenera Branka Zebeca, huk s tribina i furiozni naleti kojima su plavi pogocima Slavena Zambate i Marijana Novaka nakon centaršuteva Krasnodara Rore već nakon 15-ak minuta igre vodili 2:0, slalomi Stjepana Lamze, gol Josipa Gutzmirtla u završnici za erupciju oduševljenja i ulazak u produžetak, pogodak Rudija Belina iz jedanaesterca za 4:0 i potpuni preokret, sjajne reakcije vratara Zlatka Škorića... Sve su to sekvence s utakmice pune velikih obrata, uzbuđenja, neizvjesnosti, napetosti do samoga kraja.

DINAMO - AEK

Još tri godine ranije Dinamo je u 1. kolu Kupa pobjednika kupova preskočio grčki AEK koji je u Ateni dohvatio naoko komotnih 2:0. Plavi su u maksimirskom uzvratu nadigrali Grke s čak 3:0. Junaci dvoboja bili su Belin i strijelci Lamza, Zambata i Dražan Jerković. Razigrani Dinamo mogao je pobijediti i s većom razlikom. U slučaju da je uzvrat završio pobjedom plavih s 2:0 ne bi uslijedio produžetak već treća utakmica na neutralom terenu u Beču.

DINAMO - OLYMPIACOS

Sličan je preokret bio i ujesen 1977. godine, i to također protiv grčkoga predstavnika. U 1. kolu Kupa Uefa sučelili su se s Olympiacosom koji je u Pireju slavio s 3:1. No, brzopotezni golovi Snješka Cerina u 4. i Ivice Senzena u 16. minuti gurnuli su Dinamo prema 2. kolu. Grci su do poluvremena uspjeli smanjiti iz 11-erca i „vratiti se u igru“ No, na samom su otvaranju drugoga dijela ostali s desetoricom što je Dinamo iskoristio i potom napunio mrežu za konačnih 5:1.

DINAMO - TOTTENHAM

Gledamo li, pak, snagu suparnika, karizmu njegovih igrača i trenera kao samu vrijednost cijele momčadi, najveći preokret u Dinamovoj povijesti svakako je veličanstvena večer protiv Tottenhama u ožujku ove godine.

Gareth Bale, Harry Kane i suigrači, kao i njihov karizmatik na klupi, Jose Mourinho, nisu mogli preko razigranoga, rasplesanog, razmahanog i neustrašivog Dominika Livakovića koji je odbijao plotune kojima su Englezi grčevito nastojali uloviti prolaz. U čudesnoj predstavi Dinamo je ostvario povijesni preokret, nadvisio Engleze predvođene proslavljenim Mourinhom pobijedivši s gromkih 3:0 u produžetku uz junaka utakmice, trostrukoga strijelca – Mislava Oršića. Maksimirska je momčad time nadoknadila dva gola zaostatka iz prve utakmice i izborila četvrtfinale Europa lige, svoj najbolji plasman na europskoj sceni u prethodnu 51 godinu.

Autor: Goran Stanzl/Pixsell