Od otvaranja Kantride 1913. do rivalstva u novijoj povijesti

    Još je pedesetih godina Riječanin Stojan Osojnak povijesnim golom osigurao naslov prvaka Dinamu, znameniti je riječki branič Marijan Brnčić bio neizostavni dio maksimirske postave u slavnoj generaciji koja je 1967. godine osvojila Kup velesajamskih gradova, kasniji Kup Uefe, današnju Europa ligu, a purgeri su, naposljetku, sudjelovali kao „sparing partner“ domaćinima na otvorenju popularnoga riječkog igrališta na Kantridi još 1913. godine... Uostalom, i desetljećima kasnije, još 1990. godine, Dinamo je dvije službene utakmice odigrao u statusu domaćina upravo u – Rijeci. Mnoštvo je poveznicu dvaju sadašnjih velikih rivala, dvaju jedinih hrvatskih predstavnika na europskoj sceni ove sezone i, naposljetku, dvaju suparnika koji će se ove nedjelje u sučeliti prvenstvenom derbiju na Rujevici.

  Nekadašnji plavi devet, popularni Opatijac i Riječanin Osojnak, bio je, dakle, prvi igrač koji je ostavio značajan trag u oba kluba, a njegov gol u predzadnjem kolu za pobjedu protiv Crvene zvezde u zadnjoj minuti s 1:0 ima posebno mjesto u klupskoj povijesti jer je plave odveo prema naslovu prvaka 1954. godine. Brnčić je, dakle, bio važan kotačić na putu do pokala Kupa velesajamskih gradova, a povijesne veze zagrebačkoga i riječkog kluba imaju snažne obrise i u lovu na naslov 1982. godine.... Trener Miroslav Blažević na maksimirsku je klupu došao upravo iz Rijeke.

  No, i sami su nogometni počeci, još u „drevnoj povijesti“, otkrivali poveznicu zagrebačkih plavih i riječkih bijelih. Nogometaši Gradjanskog su 1. lipnja 1913. uveličali svečanost otvorenja nogometnoga kompleksa u Rijeci. Purgeri su bili gost tadašnje Victorije sa Sušaka i upravo su ova dva kluba prvi zakotrljali loptu na znamenitom riječkom stadionu. Pritom ne računamo raniji trening dvoboj Victorije protiv posade engleskog parobroda Ivernia. Štoviše, domaći su imali i dodatni razlog za slavlje jer su u ovoj revijalnoj utakmici pobijedili Gradjanski s uvjerljivih 3:0. Zanimljivo je da je tadašnji Victorijin tajnik Nikola Bošković godinama kasnije postao tajnik Gradjanskog. Detalji s otvorenja igrališta precizno su opisani u hvalevrijednoj ediciji ”Rijeka nogometa 1873-1948” koju potpisuju autori Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak.

  Dinamo i Rijeka prvi su se put u službenom natjecanju sučelili u sezoni 1946/'47. Bila je to premijerna sezona tadašnje prve jugoslavenske lige kada su bijeli nastupali pod nazivom Kvarner. U toj sezoni Rijeka nije bila domaćin na Kantridi, niti je Dinamo još preselio iz Koturaške. U prvom međusobnom dvoboju u Rijeci, na omladinskom igralištu Cellini, Zagrepčani su pobijedili s 3:1, dok su u drugom dijelu sezone, na igralištu u kojem su još nastupali u doba Gradjanskog, u Koturaškoj, purgeri pobijedili s 2:1.

  Zagrebački je klub, pak, u dvjema službenim utakmicama bio domaćin na stadionu na Kantridi. Bilo je to u kolovozu 1990. kad je, uslijed kazne, morao tražiti alternativni stadion. Bio je domaćin u prvenstvenom dvoboju protiv Veleža iz Mostara kojega je pobijedio s 2:1 te u prvom ogledu osmine finala Kupa svladavši Sarajevo s 1:0.

  Dakako, i novija povijest nudi brojne poveznice ovih dvaju klubova. Primjerice, u kolovozu 2010. godine Dinamo je pokrenuo dojmljiv niz od čak 109 prvenstvenih utakmica bez poraza na maksimirskom stadionu. Niz je počeo baš nakon poraza protiv Rijeke u 2. kolu sezone 2010/'11. kad su gosti preokrenuli Dinamovo vodstvo i pobijedili s 2:1.

  Nadalje, petorica su igrača u povijesti postizali pogotke za Rijeku protiv Dinama, ali i za Dinamo protiv Rijeke: Boško Balaban, Davor Vugrinec, Hrvoje Štrok, Andrej Kramarić i aktualni maksimirski napadač Mario Gavranović. Zanimljivo je da je Gavranović u službenim utakmicama zabio tri gola za Rijeku protiv Dinama i tri za Dinamo protiv Rijeke.

  U kadru bijelih s Rujevice u aktualnoj sezoni nalaze se, pak, osmorica igrača koji su dio karijere proveli u Dinamu: Ivan Tomečak, Luka Capan, Tibor Halilović, Domagoj Pavičić, Franko Andrijašević, Robert Murić te dvojica maksimirskih igrača na posudbi na Rujevici – Luka Menalo i Sandro Kulenović.

  Capan i Halilović su, primjerice, nastupili još za Dinamo II u okršajima protiv Rijeke II u Trećoj HNL u sezoni 2014/'15. na terenu Lučki radnik podno sadašnjega glavnog terena na Rujevici koji je tada još bio u izgradnji. Plavi su pobijedili s 3:1, dok je u zadnjem kolu na Hitrec-Kacianu u Maksimiru bilo 0:0 u dvoboju u kojem je Dinamo II izborio ulazak u Drugu HNL.

  S druge strane, u kadru plavih su petorica bivših članova momčadi s Rujevice: Mario Gavranović, Marin Leovac, zatim oporavljenici Marko Lešković i Josip Mišić, a nakratko je u sastavu bijelih bio i Mislav Oršić iako bez službenoga nastupa.

  Zanimljivo je, međutim, da je sadašnji Rijekin strateg Simon Rožman svojedobno trenirao upravo Oršića. Zajedno su bili u Celju u sezoni 2014/'15. kad su bili doprvaci Slovenije i finalisti Kupa.

 U sastavu Rijeke ujedno su i dvojica igrača koji imaju i obiteljsku poveznicu s Dinamom: Ivan Lepinjica i Daniel Štefulj sinovi su bivših maksimirskih igrača Dragana Lepinjice i Danijela Štefulja."