„Okruglih“ 100 godina od rođenja našeg nezaboravnog Stojana Osojnaka

Bio je “plavi devet” i prije nego što je doista postao baš to: plavi devet. Nekadašnji proslavljeni maksimirski napadač, jedan od junaka Dinamove povijesti, Stojan Osojnak, imao je pravi “umjetnički uvod” u svoj nogometno-umjetnički stvaralački opus u purgerskom klubu. Čvrsti, stameni napadač koji je lakoćom “krčio” suparničke obrane u “predvečerje” je svog dolaska u Dinamo, gdje je nosio plavi dres s brojem devet, glumio u filmu naziva: “Plavi devet”.

U popularnom djelu našega proslavljenog redatelja Kreše Golika pojavio se u scenama snimljenima na nogometnom igralištu gdje je potezima na terenu zapravo dublirao glavnog junaka, glumca Jugoslava Nalisa. No, Osojnak je upravo na terenu odigrao i svoju najbolju ulogu, a svojim potezima pisao povijest zagrebačkog kluba. Najzaslužniji je za Dinamov naslov prvaka 1954. godine kad je golom za pobjedu protiv Crvene zvezde u zadnjoj minuti inicirao delirij plavih navijača na tribinama. Upravo ove nedjelje, 11. lipnja, obilježavamo 100. godišnjicu rođena Stojana Osojnaka, jednoga od najboljih napadača Dinamove povijesti.

U zadnjim je sekundama u derbiju protiv jednog od glavnih konkurenata donio plavima naslov prvaka... Gotovo istodobno su se poklopila dva kadra: sudac koji je već praktički udahnuo kako bi zviždaljkom označio kraj utakmice i – Osojnakov zamah pred suparničkim golom... A, otprilike se poklopio i zvučni efekt: “decibeli” sučeve zviždaljke i zvuk koprcanja lopte u mreži. Upravo tim golom, na samome izmaku utakmice, Dinamo je pobijedio Crvenu zvezdu s 1:0 i osvojio pokal prvaka za 1954. godinu, svoj osmi dotadašnji naslov od čega drugi u poslijeratnoj Jugoslaviji.

U akciji u kojoj su sudjelovali maksimirski branič Tomislav Crnković, lijevo krilo Dionizije Dvornić i profinjeni vezist Vladimir Čonč lopta je doletjela pred Zvezdina vrata. Osojnak je pobjegao Ljubiši Spajiću i Miljanu Zekoviću, bio za nijansu brži od vratara Srboljuba Krivokuće i mirno skrenuo loptu u kut uza samu vratnicu. Za erupciju oduševljenja.

Sudac je odmah odsvirao kraj utakmice pa Crvena zvezda nije ni išla na centar... Bilo je to kolo prije kraja i plavi su se učvrstili na vrhu ljestvice s bodom više od Partizana i dva više od Crvene zvezde. U zadnjem su kolu svladali Lokomotivu sa 6:0 za potvrdu naslova.

Osojnak je u zadnjih devet utakmica u toj sezoni postigao devet golova i tako bio generator Dinamova lova na naslov prvaka u furioznoj završnici.
U maksimirski je klub došao 24. listopada 1952. godine, a prvi službeni nastup upisao u ožujku 1953. Rođen je 11. lipnja 1923. u Pobri kod Opatije.

Nogomet je počeo igrati s 12 godina u Pobri, a već sa 16 je kao učenik trgovačke akademije u Rijeci igrao za lokalni klub Eneo. Ujesen 1943. godine nakon kapitulacije Italije nastupao je za riječku Litoriju, u tom trenutku člana 4. talijanske lige.

Unatoč teškim iskušenjima i zdravstvenim posljedicama koje je vukao još iz doba dok je bio u logoru u Njemačkoj, uspio se prometnuti u legendu hrvatskoga nogometa. Zbog bolesti, koja ga je zahvatila još u logoru, bio je primoran izbivati iz nogometa sve do 1949. godine. Postao je potom vođa navale riječkog Kvarnera, današnje Rijeke. Redovito je bio najbolji igrač momčadi, odlučivao utakmice, bio najbolji strijelac Druge lige. Po dolasku u Zagreb i potpisu za Dinamo usput je radio kao činovnik na Burzi rada. U Dinamovoj je momčadi, zapravo, zamijenio Franju Wölfla i preuzeo njegovu ulogu pakera i napadača.