Ovaj Dinamo zaslužuje i sreću

Odlična atmosfera, sjajni treninzi, karakterna i radna momčad... To su izrazi koji su se najviše puta mogli čuti posljednjih tjedan dana na Rogli gdje se Dinamo pripremao za novu sezonu.

Puno toga govori slika 35-godišnjeg Josipa Šimunića kako nakon više od 150 minuta vježbe, kada je trening već gotov – "pumpa" sklekove. Kapetan je "gladan" uspjeha i želi biti potpuno spreman za novu sezonu. Ako tako razmišlja gospodin koji vjerojatno igra zadnju sezonu karijere, a ima više od 100 nastupa za hrvatsku reprezentaciju onda je jasno kako duplo mlađi klinci pored njega također jednostavno moraju dati sve od sebe; svaki, ali baš svaki trening.

Dinamo je danas ekipa u kojoj su svi iz svojih razloga "gladni", željni dokazivanja i potvrde kvalitete, a kada je to tako onda najviše mogu dobiti oni kojima je zagrebački klub pri srcu. S jedne strane tu su već spomenuti kapetan i Jerko Leko koji svojim iskustvom, ali i maksimalno profesionalnim ponašanjem pružaju savršen primjer mlađima. I to ne samo na terenu nego i van njega. Šimunić i Leko ne iskorištavaju činjenicu što bi im njihove impresivne karijere i godine mogle donijeti povlašteni status; nimalo... "Grizu" kao i oni najmlađi koji su tek ušli u prvu momčad, nikada ne naprave 9 umjesto 10 ponavljanja, ne idu spavati sat vremena kasnije od ostalih i zaista mogu biti primjer svima.

U "sredini" su mladi dečki, u ranim dvadesetima kao Arijan Ademi, Šime Vrsaljko, Domagoj Antolić, Josip Pivarić, Zvonko Pamić, Marcelo Brozović, Said Husejinović, Duje Čop i drugi koji imaju štošta za pokazati i dokazati. Nekima je ovo prva prava prilika, nekima već druga, ali svi imaju osjećaj da je upravo ova "ona prava". Osim toga, golema želja za uspjehom im je svima zajednička, a baš temeljem toga se svaki od njih vidi u prvom sastavu.  Svi znamo da je teško naći bolji poticaj za daljnji rad i razvoj od – zdrave konkurencije.

"Treća grupa" igrača su oni najmlađi, "klinci iz srednje škole" kao Alen Halilović, Tin Jedvaj, Fran Brodić, Marko Kolar, Jozo Šimunović i ostali koji ujutro uče za test iz zemljopisa, a popodne se bore za svoje mjesto u momčadi koja igra Ligu prvaka. Njima je svaki trening dragocjen, svaka sekunda pored igrača koji im mogu biti očevi, ali i savršen primjer kako uspjeti je nešto iz čega mogu samo učiti i biti bolji.

Dodamo li na ove igrače Krunoslava Jurčića koji voli raditi s mladim igračima, davati im priliku i pružati im povjerenje onda je jasno kako je apsolutno svaki igrač u svlačionici na ove pripreme stigao s mišlju: ja ću sigurno igrati u prvih 11. I to je jedini ispravni put, a razlike između igrača su zaista malene tako da se s pravom svatko vidi na terenu umjesto pored njega.

Takvu, radnu ekipu složio je Krunoslav Jurčić, a to je sve samo ne slučajno. Strateg Modrih i njegovi pomoćnici su radoholičari koji zaista 24 sata dnevno i 7 dana u tjednu žive za nogomet. Ako nisu na treningu – crtaju trening. Ako nisu na utakmici – gledaju utakmicu. Logično je onda da s istim takvim ljudima kakve ima u stožeru trener Jurčić želi "u bitku" i na terenu.

Rogla je završena s "odličnim", a momčad se tek zahuktava. Nastave li igrači raditi ovakvim tempom, jer članovi stručnog stožera sigurno neće usporiti, pred Modrima su lijepi mjeseci. Naravno, kao i u svakom uspjehu trebat će i dosta sreće, no ova ekipa zaslužuje i to. Za početak, u 2. pretkolu bi lijepo bilo, bez podcjenjivanja, putovati u San Marino ili Farske otoke. Vrijeme je za jednog lakšeg protivnika za uvod u sezonu.

Ako sreća prati hrabre i one koji je isprovociraju, uz nogometne i ljudske kvalitete te radne navike koje imaju – ovi dečki nemaju razloga za brigu.

 

Vedran Attias