Ovi dečki vjeruju u sebe, išli su na pobjedu i u Londonu, Pireju, Münchenu...

Srušio je Ajax usred Amsterdama, izvukao bod protiv na Old Traffordu protivg tada katualnoga europskog prvaka Manchester Uniteda, u skupini Lige prvaka sudjelovao u pobjedi proziv Porta sa 3:1, protutnjao preko Celtica u skupinu Lige prvaka, a svojom je ljevico “lansirnim projektilom” proparao Hajdukovu mrežu u maksimirskom derbiju u kojem su plavi upravo tim pogotkom slavili 1:0...

Dvije sezone je igrao u Ligi prvaka, pobijedio Ajax u Amsterdamu, remizirao s tada aktualnim europskim prvakom Manchester Unitedom na Old Traffordu, uvjerljivo pobijedio Porto, kasnije u Njemačkoj pobijedio Bayern... Iskustvo iz blistave igračke karjere Mario Cvitanović sada, u ulozi trenera Dinama II, prenosi na mlade maksimirske igrače.

To je brzopotezni “flashback” igračke karijere Marija Cvitanovića u Dinamu, a sličan uspon možemo naslutiti i u njegovoj novoj, trenerskoj ulozi. Već je u prvom ozbiljnijem iskušenju uspio uvesti maksimirsku družinu među osam najboljih momčadi u juniorskoj Ligi prvaka, a pohod im je zaustavila tek administrativna pogreška u slučaju Fintić. Cvitanović je ovoga ljeta preuzeo ulogu trenera Dinama II s kojim je ove subote startao u novoj sezoni Druge HNL gostovanjem u Solinu odigravši 1:1.

 – U pripremnom smo razdoblju prošli sve zacrtano, sve što smo pripremali... Možda mi je malo žao što nismo otišli negdje na četiri, pet dana kako bismo dodatno gradili zajednički duh i atmosferu. Ali, zadovoljan sam iako smo imali manjih problema s ozljedama - rekao je trener pa nastavio o mladim igračima koji su postali i dio prve momčadi: - Najveći nam je problem, dakako, to što je bilo dosta odlazaka igrača u prvu momčad, ali to je, s druge strane, pohvalno i drago mi je zbog njih. To im je i nagrada. Uostalom, i cilj nam je da mlade igrače promoviramo kroz drugu momčad i da što prije uđu u konkurenciju za prvi sastav. Uz prvu su momčad sad najčešće Soldo, Knežević, Sosa... Sve je to dobra priča. Ma, nitko sretniji od mene da imamo što više mladih u prvom sastavu. Jasno je da će s tim Dinamo II biti slabiji, ali svi smo mi servis prve momčadi, to i jest cilj.

Takve “permutacije” igrača kroz prvu, drugu i juniorsku momčad vama ipak nisu novost jer ste do ovoga ljeta u sličnim okolnostima vodili juniore.

– Istina. Imali smo taj problem i naviknuo sam kroz prošlu sezonu nositi se s time i reagirati u konkretnoj situaciju. Evo, do zadnjega dana nismo sigurni tko će nam biti na raspolaganju za utakmicu u Drugoj HNL, tko će nam se priključiti iz prve momčadi. Ali, djelujemo u zajedničkoj komunikaciji, to tako treba biti pa tako i prihvatiti. Nema izgovora.

Jeste li uspjeli “ispitati” konkurenciju u Drugoj HNL?

Mi smo jedna od najmlađih, ako ne i najmlađih postava, dakle s najmanje iskustva neovisno o tome što su dečki još prošle sezone igrali drugu HNL. Vjerujem u njih.

– Sve su momčadi dosta ujednačene, sve su manje-više poznate. Mi smo jedna od najmlađih, ako ne i najmlađih postava, dakle s najmanje iskustva neovisno o tome što su dečki još prošle sezone igrali drugu HNL. Vjerujem u njih. Sve druge momčadi imaju pravo na više starijih igrača u sastavu, mi smo ograničeni na petoricu starijih od 21 godine, ali ionako nikad nećemo imati niti tu petoricu. Nedostaje nam malo tog iskustva, da igrači brže prepoznavaju situacije unutar utakmice i brzo reagiraju. Iskustvo ne možete kupiti, stječete ga samo kroz utakmice. Ali, imamo svoj stil, ideju.

Kakva je vaša trenerska filozofija? U igračkoj ste karijeri bili branič, a čest je slučaj da upravo nekadašnji obrambeni igrači kasnije kao treneri fgaje ofenzivniji, a bivši napdači preferiraju defenzivniji pristup.

– Ne znam, ne bih to dijelio, vjerojatno je to u filozofiji svakog čovjeka. Ja jednostavno ne trpim pasivnost, ne volim destrukciju, htio bih biti ofenzivac. Želim da moja momčad tako igra. Naravno, moramo se ponekad prilagoditi suparniku, ali primarno gledamo svoje prednosti i mane, dobro poznavati vlastitu momčad da bi mogao stvoriti neku nogometnu sliku ili stil igre. Ja želim napadački nogomet, a igrači odgajani u Dinamu prilagođeni su na ofenzivniji stil.

Želim modernu igru, a to znači da moja momčad bude učinkovita što može postići samo ako dovoljno trčimo, ako smo taktički disciplinirani, ako igramo onako kako treniramo. Improvizacija ne donosi nikakvu pozitivu. Improvizacija može dovesti do konfuzije. Moramo igrati brzo, kombinatorno, da igrači brzo prepoznaju slabosti suparnika, brzo reagiraju i na terenu osjete i prepoznaju situacije koje treniramo. Želim da mi budemo ti koji ćemo diktirati ritam, dominirati, uvijek ići na pobjedu. Tako ih treniramo i pripremamo.

Kako sad, s ovim vremenskim odmakom, gledati na trenersko iskustvo u juniorskoj momčadi i odlične izvedbe u Ligi prvaka za mlade.

U svakoj smo utakmici, pa tako i protiv Arsenala u Londonu, Olympiacosa u Pireju, Bayerna u Münchenu, išli na pobjedu, a dečki su u to doista vjerovali. Tako smo se i postavili na terenu, uz jako dobru disciplinu došli smo do kvalitetnog rezultata pa tako i u osmini finala u pobjedi protiv Anderlechta u Bruxellesu.

– Gledajući s tim odmakom od nešto više od šest mjeseci, mogu reći da smo napravili dobar posao u Ligi prvaka. Imali smo problema s time što nismo kontinuirano trenirali zajedno, ali igrači su shvatili što želimo. Tako su se i postavili. U svakoj smo utakmici, pa tako i protiv Arsenala u Londonu, Olympiacosa u Pireju, Bayerna u Münchenu, išli na pobjedu, a dečki su u to doista vjerovali. Tako smo se i postavili na terenu, uz jako dobru disciplinu došli smo do kvalitetnog rezultata pa tako i u osmini finala u pobjedi protiv Anderlechta u Bruxellesu. Iznimno sam zadovoljan što su se pritom profilirala četvorica, petorica igrača koji su nakon te Lige prvaka dobili rejting, status pa i osigurali transfere. Benković je standardan u prvoj momčadi, ondje su i Sosa, Soldo, Knežević, dok je Brekalo otišao i Njemačku...

Kad je vaš pogled u “retrovizor”, sjećanja na igračku karijeru?

– S obzirom na sve svoje potencijale, kvalitetu i mane koje sam imao kao igrač, smatram da sam napravio iznimno puno. U nekom modernijem, bržem nogometu imao sam hendikepa, pogotovo u fizičkom smislu, ali to sam rješavao kroz taktiku, predviđanje i čitanje igre. Iznimno sam zadovoljan onime što sam napravio u karijeri i kroz Ligu prvaka i kroz osam godina igranja u inozemstvu pa i kroz reprezentaciju - rekao je Cvitanović pa nastavio: - Bilo je puno talentiranijih i kvalitetnijih igrača od mene u nekim segementima, ali uspio sam uz pomoć rada, a dakako i određene kvalitete. Daj Bože da velika većina napravi takvu karijeru. Sigurno je da u našoj momčadi ima puno potentnijih i kvalitetnijih igrača nego što sam bio ja, ali nema ništa bez rada i karaktera.

Koje su vam najdraže utakmice u karijeri?

– Svakako pobjeda protiv Celtica u Zagrebu kad smo ušli u Ligu prvaka. Pamtim, naravno, i slavlje protiv Ajaxa u Amsterdamu, remi protiv Manchester Uniteda na Old Traffordu...

Protiv Celtica vas je vodio sadašnji maksimirski trener Zlatko Kranjčar. Štoviše, on vam je bio i prvi trener u Dinamu.

Cijenio sam i Cicu i sve druge trenere koji su bili izravni i jasno pokazivali što traže od tebe i koji su postavljali jasne kriterije. Bitna je i zdrava konkurencija, jer ona i kod tebe kao igrača rađa pozitivu. Ako si karakter i ako želiš biti pravi sportaš, konkurencija ti treba biti motivacija.

– Da. Ma, kad sam došao u Dinamu već sam bio “star” za današnje okvire, došao sam sa 20 godina. Cijenio sam i Cicu i sve druge trenere koji su bili izravni i jasno pokazivali što traže od tebe i koji su postavljali jasne kriterije. Bitna je i zdrava konkurencija, jer ona i kod tebe kao igrača rađa pozitivu. Ako si karakter i ako želiš biti pravi sportaš, konkurencija ti treba biti motivacija. Cico i svi drugi tražili su od nas da svaki dan budemo što bolji, govorili da su svaki novi dan i svaki trening dokazivanje. To na neki način sad prakticiram i ja. Teren je jedino mjerilo. Bitno je da radiš ono što se dogovorimo i što treniramo.

U karijeri vam je “crna mačka” bio Olympique Marseille. S Dinamom ste u zadnjem kolu Lige prvaka ujesen 1999. u zandnjim minutama propustili pobjedu u Marseilleu i tako ostali bez proljeća u Europi, a kasnije ste kao kapetan belgijskoga Beerschota ispali protiv Olympiquea na jadanaesterce na zadnoj stepenici prije skupine lige Kupa Uefe.

– Da, tako ispada. U to sam vrijeme bio i kapetan Beerschota, koji je nakon 26 godina osvojio belgijski Kup. Drago mi je bilo igrati protiv Olympiquea i prvi i drugi put. Ma, uživam kad igram protiv dobrog i kvalitetnog suparnika, na stadionu gdje su svi protiv tebe, gdje se jednostavno moraš nadmetati. Što je veće iskušenje i što veći izazov, to u pravom sportašu budi još veći inat. Želim se nadmetati, uživati u borbi, bilo da je riječ o taktičkom ili fizičkom nadmetanju. I zato je nogomet tako lijep. Što je teže, to je slađe!

Pretpostavljamo da vam je i sladak dalekometni pogodak u derbiju protiv Hajduka u Maksimiru, pogotovo što su plavi baš tim golom pobijedili u derbiju 1:0.

– Sjećam se toga, kako ne. Baš se otvarala sjeverna tribina. Prosinečki mi je gurnuo loptu iz slobodnoga udarca, a ja sm imao sreću ili preciznost, kako hoćete. Lopta mi je dobro sjela i baš sam sretan što sam odlučio derbi. Zabiješ, budeš igrač utakmice, pobijediš... Ma, nema veće sreće, to nitko ne može platiti, to ostaje zapisano.

Ostaje zapisano i da ste, nakon vašega drugog mandata u Dinamu, otiški u njemački Energie Cottbus pa pobijedili Bayern...

– Bio je to prvi Bayernov poraz u cijeloj sezoni, jedna od njegovih najuvjerljivijih godina. Pobijedili smo ih, a u sastavu Bayerna bili su Klose, Ribery, Lahm, Schweinsteiger, Podolski... Nama je bio cilj osigurati ostanak. Bio sam standardan u sastavu i posebno mi je drago što sam tada, u svojoj 31. godini, osjetio Bundesligu.

Pretodno ste osjetili i talijansku Serie A gdje strši i pobjeda s Veronom 2:0 protiv tada jakog Lazija u kojem si bili Crespo, Lopez, Mihajlović, Nedved, Veron, Nesta, Simeone...

– Četiri godine provedene i Italiji neprocjenjivo su iskustvo. Kad sam otišao iz Dinama mislio sam da znam sve o taktici, a kad sam došao u Italiju i vidio koliko oni taktički rade, shvatio sam koliko zapravo malo malo znam o tome. To je iskustvo koje ti svakako koristi i koje sad kao trener želim prenijeti na mlade igrače.