Pet godina bez Željka Čajkovskog

Još su od samih početaka plavi imali prototip pravoga „spielmachera“, „fantasistu“, desetku koja je nosila momčad, vukla suigrače i utkala posebnu aromu cijeloj igri. U purgerskom su klubu još od ranih dana u toj ulozi bili i Austrijanac Franz Mantler, Slavin Cindrić, Svetozar Lala Džanić i ponajprije Milan Antolković. Dio njih igrao je i na različitim pozicijama, ali povijest ih u velikoj mjeri poznaje i kao svojevrsni prototip drevne desetke, ali – „desetke bez broja“. Ovdje su tek nakon Drugoga svjetskog rata zaživjeli brojevi na poleđini dresa i prvi u nizu trebao je biti Antolković, ali se – ozlijedio i završio karijeru. Stoga je prva prava desetka, dakle „desetka s brojem na leđima“ postao – Željko Čajkovski. On je taj! Nažalost, Čajkovski nas je zauvijek napustio na današnji dan, 11. studenoga 2016. godine.

U Dinamu je proveo 11 godina da bi 1956. preselio u Njemačku gdje je i preminuo u svojoj 92. godini.

Osim na samome terenu, bitnu je ulogu odigrao i u kadroviranju kluba. Jedan je od najzaslužnijih što je na čelo kluba 1947. godine došao Otto Hofmann pod čijim su vodstvom plavi osvojili tri naslova državnoga prvaka, pet Kupova i, dakako, Kup velesajamskih gradova. Čajkovski je, uz tadašnju “plavu devetku” Franju Maru Wölfla, bio predstavnik sindikata igrača i upravo su oni stvorili platformu za Hofmannov dolazak.

Čajkovski je rođen 5. svibnja 1925. u Zagrebu, igračku karijeru počeo u zagrebačkom HAŠK-u, a u ranim je poslijeratnim danima već dogovorio prelazak u gradskoga rivala Gradjanski. Među plave je trebao prijeći zajedno sa svojim proslavljenim bratom Zlatkom Čajkovskim. Novonastale okolnosti i promjene u strukturi nogometne organizacije i samih klubova, preusmjerile su Zlatka Čajkovskog u beogradski Partizan, dok je Željko karijeru nastavio u Dinamu. S plavima je osvojio naslove prvaka 1948. i 1954. godine, a u međuvremenu i Kup, 1951. Kasnije je igrao za njemački Werder iz Bremena. Igračku je karijeru zaključio u Nürnbergu.

Za jugoslavensku je reprezentaciju, u razdoblju od 1947. do 1951. godine odigrao 19 utakmica postigavši 12 pogodaka. Nastupio je na Svjetskom prvenstvu 1950. u Brazilu i pritom, u dvoboju protiv Meksika u skupini, postigao dva pogotka u pobjedi s 4:1. U sastavu je bio i brat Zlatko.

Upravo je Željko Čajkovski svojim pogotkom u produžetku odveo reprezentaciju na SP. Iste godine u kojoj je s Dinamom osvojio prvi naslov državnoga prvaka, 1948., Čajkovski je s olimpijskom reprezentacijom dohvatio srebrnu medalju na OI u Londonu.

Iako je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, nastavio je živjeti u Njemačkoj gdje je završio Visoku trenersku školu u Kölnu.