Peta pobjeda za jednu ruku na petnaestom naslovu

Dinamo je dobio derbi na Poljudu i tako napravio veliki korak prema osmom uzastopnom naslovu prvaka. Do kraja prvenstva ostalo je još 12 kola odnosno 36 bodova, no osim što je Dinamo pobjedom protiv Hajduka otišao na +11 Modri su i pokazali odnosno po tko zna koji puta potvrdili da su jednostavno najbolji. Tu leži pravi razlog što je ova pobjeda vrijedna naslova prvaka.

"Dinamo je bolji u svim segmentima i na Poljudu će tražiti pobjedu. Ovakav Dinamo koji smo vidjeli protiv Rijeke čak je i u Splitu favorit" riječi su kojima sam završio prošlotjednu kolumnu i kojima mogu slobodno početi ovu. Igrači su u srijedu na terenu pokazali kako sam bio u pravu te da zaista jesu bolji od Hajduka; gdje god se igralo. Dinamo je bio bolja momčad, dominirao veći dio utakmice i stvorio niz izglednih prilika te potpuno zasluženo odnio sva tri boda s Poljuda te se kući vraćao pjevajući.

Modri su na Poljudu u srijedu navečer imali više čistih, iz igre izrađenih prilika nego u posljednjih nekoliko gostovanja u Splitu. Krstanović je svoj zicer realizirao, Sammiru je lopta odskočila u ključnom trenutku, Ademi je otišao previše u stranu, a Čopov udarac je otišao preko Blaževića i pored gola. Bila su to četiri čista zicera koja se jednostavno moraju realizirati; barem tri od njih. Dodamo li tome i sjajan Čopov udarac glavom te istu takvu obranu vratara Hajduku, lijepu Blaževićevu reakciju na udarac Sammira te kontru Beqiraja koja je mogla završiti puno bolje onda je jasno kako je Dinamo bio puno bolji.

Osim sjajnih prilika koje treneru Jurčiću daju razlog za zadovoljstvo jer su ih Modri stvorili, ali isto tako i brigu jer velika većina nije pretvorena u pogotke, Dinamov trener može biti zadovoljan što je Dinamo odigrao vrlo zrelu utakmicu. Naime, nakon dugo godina dojam nakon utakmice nije bio da je "Hajduk istukao Modre" što je često bio slučaj u prošlosti; posebno na Poljudu. Modri su odgovorili jednako agresivnom igrom i na koncu svega su profitirali gledatelji koji su vidjeli sadržajan i kvalitetan derbi.

Osim toga, Dinamo je u prvih pola sata pokazao silnu moć i dominirao da bi posljednjih pola sata, kada su ostali s igračem manje, igrači pokazali vrlo zrelu igru. Čvrsto su se stali iza i "Mourinhovim receptom za Barcelonu" prepustili Hajduku terensku inicijativu, ali zapravo su Modri bili ti koji su imali prave prilike i čiste zicere za treći pogodak i konačno rješenje utakmice. Dok su Modri s jedne strane promašivali zicere, Jedvaj i Šimunić su bili sjajni u zadnjoj liniji, a ništa manje odličan nije bio niti Leko.

Naravno, nije iznenađenje kada kapetan i vlasnik 100 nastupa za reprezentaciju te bivši kapetan i reprezentativac budu odlični u velikoj utakmici, ali kada se u tom društvu nađe 17-godišnjak onda to zaslužuje posebnu pažnju. Zapravo, Tin je skrenuo pozornost na sebe već u Turskoj gdje je praktički išao "tek kako bi popunio broj" da bi 40-tak dana kasnije bio čvrsti oslonac Dinama u najvećem hrvatskom derbiju. Mirnoća, sigurnost, ali prije svega kvaliteta u obrambenim i napadačkim akcijama koju je mladić pokazao na Poljudu govore kako je ovo početak velike karijere. Tin ima tek 17 godina i odigrao je doslovno tri seniorske utakmice te je pred njim još strašno puno posla, ali sudeći po ponašanju na terenu i van njega radi se zaista o golemom potencijalu.

Nažalost, ponovno i po tko zna koji puta su nakon derbija neki pričali o svemu samo ne o nogometu. Nakon što ih je Dinamo potpuno nadigrao pred 25 tisuća navijača je očekivano kako će se Hajduk uhvatiti suca, ali zašto je to očekivano? Zašto Splićani nikada (ispričavam se ako se to ikada zaista dogodilo, ali ja se iskreno ne sjećam) ne mogu jednostavno priznati da je Dinamo bio bolji? Nažalost je očekivano bilo da će se žaliti na suca, ali nikako ne i sportski. Već sam to rekao puno puta, ali reći ću ponovno kako sam siguran da bi dugoročno gledano i Hajduku bilo bolje da su njihovi igrači i čelnici nakon utakmice rekli izjave slične ovoj:

"Gledali smo najbolji derbi na Poljudu posljednjih nekoliko godina i gledatelji su zaista mogli uživati u lijepoj i zanimljivoj utakmici. Nažalost po naše navijače, Dinamo je ipak bio bolji i na koncu je slavio iako smo i mi imali svoje prilike. Dali smo sve od sebe, trudili se od prve do zadnje minute, ali danas nije išlo. Hvala navijačima što su nas bodrili, a odužit ćemo im se u idućim utakmicama; za početak već u Vinkovcima."

Možda nakon ove izjave ne bi već jutro nakon utakmice mogli s užitkom šetati gradom, ali to bi bilo puno bolje za naš nogomet, ligu pa tako i sam Hajduk od "uobičajenog pljuvanja suca" i stvaranja alibija. Možda je teži put, ali ispravan obično jest takav. Najlakše je reći "ma razbili smo ih, ali nam suci nisu dali da dobijemo". I to je to; iako sam siguran kako i sami igrači Hajduka ne vjeruju u to. Suci su donijeli Dinamu pobjedu na Poljudu, sedam odnosno uskoro osam naslova prvaka zaredom, jedno 150 bodova prednosti, silne Europske lige i dvije Lige prvaka. Nema baš smisla, zar ne? Ako je tako nekome lakše objasniti vlastiti neuspjeh onda dobro; sve su to suci napravili.

Ne moraju Splićani ići daleko kako bi vidjeli kako se ponaša velika momčad nakon poraza. Recimo, Dinamo je prije par mjeseci izgubio 3:0 na Kantridi i to tako da je drugi gol postignut iz zaleđa, a treći iz jedanaesterca koji se vrlo lako mogao suditi kao prekršaj u napadu. Nakon utakmice nijedan igrač Dinama nije spominjao suca. Nedavno je Dinamo poražen u Osijeku, a sudac je kod 0:0 lako mogao pokazati na bijelu točku nakon što je Ibriks igrao rukom. Nije ništa sudio i Dinamo je izgubio. Pa što? Opet su igrači poslije utakmice čestitali Osijeku na pobjedu i okrenuli se sljedećoj utakmici i "razmontrirali" Rijeku. Osim ovih par situacija, suci Dinamo itekako znaju oštetiti za neko zaleđe u izglednoj situaciji; da se razumijemo, ništa rjeđe niti češće nego ostale klubove. Razlika je što se to dogodi kod 2 ili 3:0 u 75. minuti pa nije bitno jer ne utječe na konačni ishod te tako niti ne završi u izvještajima.

Znam da je neke stvari gotovo nemoguće promijeniti i da je, nažalost, utopija očekivati izjave igrača Hajduka kao par odlomaka iznad, ali kada se toliko puta nešto pokaže krivim: ne vrijedi li barem pokušati nešto drugo? Splićani stalno traže neke "krivce" umjesto da se okrenu sebi i pokušaju biti bolji. U par dana je Dinamo bio kriv što je bio natopljen teren, a suci su krivi što je Dinamo bolji. Alibi? Ne znam tko još više vjeruje u to; čak je onim najzagriženijim navijačima već lagano dosta takvog stava što se moglo vidjeti nakon što je Hajduk okrivio Modre za odgodu derbija.

Ipak, ono što je najbitnije nakon derbija jest da je Dinamo dobio na Poljudu, pobjegao na 11 bodova i mirno se može okrenuti zadnjem, trećem dijelu prvenstva. Nije još gotovo i Modri se ne smiju opustiti, ali nakon pet i pol godina čekane pobjede na Poljudu lagano se šampanjac stavlja na hlađenje.

Peta prvenstvena pobjeda na Poljudu već je stavila jednu ruku na petnaesti naslov prvaka Lijepe naše; ostaje tek potvrditi.

 

FOTO: Ivo Čagalj / PIXSELL

 

Vedran Attias