Plavi sedmicom preko Partizana u finale

  Neki su kibici u šali mogli dobaciti: „Ovaj put nije poništavao golove pa evo kakav je rezultat...“ A, rezultat je bio čak 7:2. Sedam golova u mreži Partizana, pobjeda sa čak pet razlike i prolaz u drugo od svoja četiri uzastopna finala Kupa... Tako je to bilo na današnji dan, 20. svibnja 1964. godine. Silovitom napadačkom igrom pod palicom trenera Milana Antolkovića maksimirski su nogometaši u polufinalu jugoslavenskoga Kupa nadigrali Partizan čak sa 7-2, i to u utakmici u kojoj su Beograđani vodili s 2-1.

  Isti su se suparnici u istom natjecanju sučelili i četiri godine ranije, ali u finalu, i tada je, nakon dva Dinamova poništena gola, među šaljivim plavim navijačima niknula pošalica: “Jerković brže zabija nego što sudac uspijeva poništiti.” Dinamo je tada pobijedio s 3:2 i osvojio pokal. A, isti je taj sudac, Fahrudin Taslidžić iz Osijeka, dijelio pravdu i u ovom, polufinalnom ogledu 1964. godine. Ovaj put nije bilo neregularnih golova...

  Utakmica je bila otvorena, napadačka pri čemu su gosti igrali iznimno oštro. Dinamo je već u drugoj minuti imao veliku priliku, ali Zdravko Rauš nije dobro zahvatio loptu... Odmah je potom na drugoj strani, već u četvrtoj minuti, Milan Galić promašio gol u izglednoj situaciji da bi dvije minute kasnije maksimirski napadač Muhamed Mujić lansirao loptu malo pored Partizanovih vrata. Bile su to tri velike šanse u prvih šest minuta. Štoviše, Partizanova desetka Galić u prethodnoj je akciji ostao ozlijeđen nakon sudara s Dinamovim kapetanom Željjkom Perušićem i nije mogao nastaviti igru... Zamijenio ga je Milan Vukelić.

  Plavi su poveli u 12. minuti. Rudolf Belin vukao je napad, Stjepan Lamza oštro pucao sa 20 metara, vratar Milutin Šoškić odbio, natrčao je Slaven Zambata i zakucao u mrežu. Odmah potom Zdenko Kobešćak je ubacio s desnog krila, Rauš pucao, a Šoškić efektno u padu obranio. Samo tri minuute nakon Dinamova vodstva osvanuo je izjednačujući gol: maksimirski vratar Zlatko Škorić nije uspio odbiti visoku loptu, natrčao je Branislav Mihajlović i smjestio je u mrežu. Na opće iznenađenje Partizan je u 29. minuti i poveo. Nikola Benco srušio je Mihajlovića, a Vladica Kovačević zabio iz 11-erca.

  U 40. minuti Lamza je pokušao dalekometnim udarcem, ali Šoškić je paradom, letom u desnu stranu, uspio odbiti loptu. U zadnjim sekundama prvoga dijela Rudolf Belin silovitim je efektnim udarcem izjednačio. U novinskom je izvještaju pogodak slikovito opisan: „Belin je pucao toliko silovito da je Šoškić zaprepašteno gledao kako lopta kraj njega ulazi u mrežu.“

  U drugom je poluvremenu Ivica Lipošinović, brat ranijega i poznatijeg Dinamova igrača Luke, preselio na lijevo krilo, a Rauš u špicu. Lipošinović je potkraj prvoga dijela ušao umjesto Mujića.

  Tada je uslijedila plava rapsodija: čak tri gola u 12 minuta! Prvo je Atko Kasumović na otvaranju drugoga dijela izveo slobodan udarac s više od 30 metara, pucao je snažno u kut, a Šoškić jedva iščupao loptu. Dvije minute kasnije Vlatko Marković pokrenuo je akciju, proigrao Belina, koji je proslijedio Raušu, a on vješto prevario istrčalog Šoškića. U 53. je Perušić bio u izvorištu akcije, potom Kobešćak ubacio s desnoga krila, a Zambata sjajnim udarcem iz okreta zabio za 4:2. Peti gol osvanuo je u 61. minuti kad je Lamza utrčao na dugu Lipošinovićevu loptu i snažnim udarcem zakucao u mrežu. Sam je Lipošinović odmah zatim tukao s ruba kaznenog prostora uza samu vratnicu.

  Nakon što Partizanu nije priznat pogodak zbog zaleđa, Branislav Mihajlović oštro je krenuo na suca pa je zbog svog osebujnog rječnika zaradio crveni karton. Bilo je to u 69. minuti pri vodstvu Dinama s 5:2. Ubrzo je nastavljena potpuna ofenziva plavih. Kasumović je u 75. minuti zavrnuo s desne strane, Zambata „lažnjakom“ izvrtio Jovana Miladinovića, namamio Šoškića izvan gola, efektno prebacio loptu s lijeve na desnu nogu, primirio i mirno poslao u mrežu. Dvije minute kasnije Lipošinović je projurio lijevom stranom, ubacio, a Rauš u skoku glavom poslao loptu od grede u gol.

  Kasnije je u finalu Crvena zvezda svladala plave s 3:0. No, Dinamo se „iskupio“ osvojivši pokal godinu kasnije... Zanimljivo, Dinamo je Kup osvojio godinu prije i godinu poslije. Štoviše, plavi su četiri godine uzastopno igrali u finalu Kupa: 1963., 1964., 1965. i 1966.

Zagreb, 21. svibnja 1964.

Jugoslavenski kup, polufinale

Dinamo – Partizan 7:2

Stadion Maksimir

Dinamo: Škorić, Benco, Kasumović, Belin, Marković, Perušić (c), Kobešćak, Zambata, Mujić (44. I. Lipošinović), Lamza, Rauš

Partizan: Šoškić (c), Damjanović, Sombolac, Miladinović, Lj. Mihajlović, Bečejac, Z. Čebinac, Kovačević, Pirmajer, Galić (12. Vukelić), B. Mihajlović

Sudac: Fahrudin Taslidžić (Osijek), Gledatelja: 30.000

Crveni karton: B. Mihajlović (69. - nesportsko ponašanje)

Strijelci: 1:0 Zambata (12.), 1:1 B. Mihajlović (15.), 1:2 Kovačević (29. - 11m), 2:2 Belin (45.), 3:2 Rauš (49.), 4:2 Zambata (53.), 5:2 Lamza (61.), 6:2 Zambata (75.),7:2 Rauš (77.)