Pljesak za 107 purgerskih godina

Igrate odlučujuću utakmicu za naslov prvaka, i to u gostima protiv izravnoga konkurenta... I vodite 3:0 već u osmoj minuti! Uz hat-trick glavnoga napadača. Igrate uzvratnu utakmicu protiv velikog Eintrachta pa maestralnom izvedbom nadoknadite čak tri gola zaostatka iz prve utakmice, prođete dalje i na kraju osvojite europski pokal. Odete na turneju u Tursku pa u pet dana razmaka redom pobijedite sva tri turska velikana – i Beşiktaş i Fenerbahçe i Galatasaray. Uspijete pobijediti Barcelonu u gostima! Uspijete pobijediti i Real u Madridu pred 110.000 gledatelja na tribinama Bernabeua zabivši mu čak četiri gola! Igrate 10 godina zaredom u skupinama europskih natjecanja, na domaćoj sceni povežete 11 uzastopnih naslova prvaka...

Ovo su teke neke sekvence kakvih se rado prisjećamo u povijesnom koktelu našega purgerskog kluba, koji upravo ovoga četvrtka, 26. travnja, obilježava 107. godišnjicu osnutka.

Prije točno sedam godina, kad su plavi purgeri „doživjeli stotu“, mogli smo zapjevati stari poznati „maksimirski“ refren Novih fosila: „Kako je dobro vidjeti te opet“. A tada je doista bilo dobro opet vidjeti ime „gradjanski“ kao dio klupskoga imena. Maksimirski je klub tada ugradio prefiks „građanski“ s punim imenom GNK Dinamo. Bio je to „hommage“ starim purgerima, klubu koji je, uz njegove tadašnje rivale HAŠK i Concordiju, stvorio temelje zagrebačkom nogometu.

Na Skupštini 9. lipnja 1945. godine, kada je na temeljima Gradjanskog formiran Dinamo, sudjelovao je i Miro Mihovilović, predstavnik tadašnjega državnog vrha kao izaslanik krovne republičke sportske organizacije, i u svojim sjećanjima jasno ustvrdio da današnji purgerski klub ima kontinuitet od 1911. godine.

Ovoga travnja brojčanik se zaustavio na znamenci 107, a u „povijesnom kolopletu“ izmiješao se koktel raznih sastojaka, uglavnom slatkastih, ali i ponekih gorkih.

Gradjanski je stvoren 26. travnja 1911. godine na krilima otpora tada snažnim pokušajima mađarizacije, ali to ganije sputalo da među njegovim najznačajnijim trenerima budu upravo – Mađari. Imre Pozsonyi došao je izravno iz Barcelone, koja je i u to vrijeme smatrana jednim od najboljih klubova svijeta. Tvorac slavnoga naraštaja zagrebačkoga kluba znameniti je trener Marton Bukovi, nekad slavni igrač Fenencvarosa.

Nadalje, Gradjanski je nastao s osnovnom idejom da bude klub širokih masa, klub svih staleža – radnika, službenika, obrtnika, intelektualaca i  brojnih drugih, a posvemašnji je paradoks da su mu vlasti 1945. godine rasformirale upravu i zabranile mu ime jer su ga smatrale – društvom jedne klase!

U doba Gradjanskog nisu postojali europski nogometni kupovi koji bi obuhvaćali konkurenciju na cijelom Starom kontinentu pa su u to vrijeme značajnu ulogu imale – prijateljske utakmice. A, Gradjanski je tada pobijedio i Barcelonu na njezinu terenu, zabio pet golova Liverpoolu u Zagrebu, dvaput u tjedan dana pobijedio Juventus, nadigrao tri najbolja turska kluba usred Istanbula, odigrao 0:0 u prijateljskom ogledu s brazilskon reprezentacijom predvođenom slavnim Leonidasom, tadašnjom „inačicom Messija ili Ronalda“, u predvečerje Svjetskog prvenstva.

Purgeri su u to doba osvojili pet naslova prvaka u Kraljevini SHS/Jugoslaviji pri čemu posebno mjesto zauzima onaj iz 1937. kad su svojega najvećeg rivala, beogradski BSK, u odlučujućoj utakmici svladali u gostima u Beogradu 4:0. A, već je u osmoj minuti bilo 3:0 uz hat-trick Augusta Lešnika, popularnog Belog.

Gradjanski je ubrzo potom, u sezoni 1939/'40. bio prvak Hrvatsko-slovenske lige čime je, u nastavku sezone, izborio plasman u završnicu državnoga prvenstva u kojem se također zavijorio na samome vrhu.

Purgeri su nastavili pobjedničkim stazama i pod Dinamovim imenom. Uostalom, svoj prvi naslov prvaka u doba SFRJ, 1948. godine, osvojili su tutnjajući na onom istom starom lešnatom igralištu Gradjanskog. U Maksimir su preselili uoči sljedeće sezone, ljeti 1948.

Najveći doseg kluba svakako su dva velika europska finala. Dinamo je 1963. godine u četvrtfinalu KVG-a svladao Bayern u Münchenu sa 4:1 da bi ga kasnije, u samim finalnim okršajima, zaustavila Valencia. „Dugove je naplatio“ četiri godine kasnije u mitskom pohodu na pokal 1967. godine kad su, od četvrtfinala do samoga osvajanja trofeja, redom rušili Juventus, Eintracht i Leeds United.

Ipak, na sam naslov prvaka čekali su od 1958., dakle 21 godinu. Doduše, tih 21 protegnulo se na 24 jer je naslov prvaka za 1979. godinu, iako sudski dodijeljen Dinamu, u arhivima FSJ ostao pripisan Hajduku. Dinamovo prljeće 1982. godine i dalje ima posebno mjesto među zagrebačkim nogometnim romantičarima, pohod prema pokalu bio je garniran i atrakivnim, napadačkim nogometom u kojem je maksimirska momčad suparnike uglavnom „lomila“ furioznim početkom, uraganom u prvih dvadesetak minuta.

Serija od pet naslova prvaka iz devedesetih, ali i drugo mjesto u skupini Lige prvaka 1998. godine također mame pljesak. Nažalost, bila je to jedna od samo tri sezone u povijesti Lige prvaka gdje drugoplasirana momčad u skupini nije imala zajamčen prolaz dalje.

Dinamo je ukupno šest puta sudjelovao u grupnoj fazi elitnoga europskog natjecanja, a pritom još sedam puta ušao u skupini Kupa Uefe, odnosno Europa lige.

Štoviše, prošle je sezone nažalost prekinut Dinamov dojmljiv niz od čak 11 naslova prvaka i 10 uzastopnih sezona u skupinama europskih natjecanja. Vjerujemo da su plavi time samo pripremili zalet za novi pobjednički niz i povratak trofeja na Maksimir - u najtrofejniji hrvatski nogometni klub gdje im je i mjesto.