Pobjeda protiv Barcelone izmaknula u zadnji trenutak

  Nestanak struje, promjena vratara, “brzopotezni prijelaz s proljeća na zimu”... Takav je ambijent pratio dvoboje Barcelone i Dinama u 2. kolu Kupa velesajamskih gradova potkraj 1961. godine. Ovoga je utorka prošlo 55 godina od dojmljive izvedbe maksimirskih nogometaša koji su protiv snažne i moćne Barce odigrali 2:2.

  Plavi su, istina, još u doba Gradjanskog svladali Katalonce usred Camp Noua 1-0, ali to je bio prijateljski dvoboj... Uostalom, momčad Gradjanskog kasnije su trenirala čak dvojica stratega koji su u karijeri vodili i Barcelonu: Mađar Imre Pozsonyi i Austrijanac Richard Kohn. Sučelili su se i ujesen 1960. godine u Kupu velesajamskih gradova kad su poraženi “na tjesnac”: u festivalu pogodaka domaći su slavili 4:3. No, plavi su tada formalno nastupili kao reprezentacija grada Zagreba, a ne kao Dinamo... Godinu kasnije, u istom natjecanju koje je kasnije preraslo u Kup Uefe odnosno današnju Europa ligu, Dinamo je bio nadmoćan Barceloni, igrao je bolje, stvarao prilike, ostavio sjajan dojam. Nažalost, samo dojam jer pobjeda je izmaknula u zadnji trenutak. Barcelona je, usred serije Dinamovih napada, uspjela izjednačiti na 2:2.

  Te srijede, 20. prosinca 1961. u Maksimiru, Dinamo je zaslužio gromki pljesak! Istina, Barcelona je pitanje putnika u četvrtfinale riješila već u prvoj utakmici kad je na svom travnjaku pobijedila 5:1. Zanimljivo, to je sve do 2011. godine i utakmice protiv Olympique Lyona, bio najviši poraz plavih u povijesti klupskih natjecanja. Prvi sljedeći poraz sa četiri gola razlike upisali su protiv Tottenhama u Londonu 2008. godine kad su Englezi predvođeni Lukom Modrićem pobijedili 4:0 u skupini Kupa Uefe.

  Dvoboji 1961. godine imali su, dakle, uvertiru godinu ranije kad je Dinamo formalno zaigrao pod imenom reprezentacije grada Zagreba. U prvom je dvoboju u Maksimiru bilo 1:1 dok su Španjolci u uzvratu pobijedili 4:3. Štoviše, Zagrepčani su tada na travnjaku Camp Noua vodili 2:0, domaći preokrenuli u 4:2 da bi plavi na kraju tek ublažili poraz.

  Raspored je godinu kasnije bio obrnut: plavi su prvo morali u goste, a potom su čekali Barcelonu u Maksimiru. Iako su dvoboji odigrani u razmaku od samo sedam dana, vremenski su uvjeti sugerirali da je razmak bio barem šest mjeseci. U prvom su dvoboju u Barceloni gledatelji na tribinama bili u običnim majicama i košuljama, bez kaputa, ugođaj je bio gotovo ljetni... A, u Zagrebu? Teren je bio prekriven snijegom.

  Plavi su u Kataloniju putovali ohrabreni furioznim startom gdje su u prvom kolu “slistili” gradsku reprezentaciju Kopenhagena. U gostima su, uz filigranske upute trenera Milana Antolkovića, pobijedili čak sa 7:2. No, razigrani Sandor Kocsis, Ramon Villaverde, Evaristo... nisu ostavljali prostora za iznenađenje.

  Neuvjerljivoga je maksimirskog vratara Mirka Stojanovića, nakon četvrtoga primljenog pogotka, zamijenio Zlatko Škorić. I bekendirao nekoliko opasnih udaraca. U uzvratu je u Zagrebu pred vratima ipak ponovno osvanuo Stojanović. Utakmicu je “začinio i romantični ugođaj”: odjednom je nestalo struje na zapadnom dijelu stadiona pa je dio dvoboja odigran u polumraku. Sudac nije prekidao utakmicu.

  Prva zvijezda Barce bio je brazilski napadač, sjajan dribler i okretni strijelac Evaristo. Uostalom, u prvom je dvoboju zabio “hat-tick” tresavši mrežu za 2:0, 3:0 i 4:0. Momčad je imala logističku potporu u novopostavljenom tehničkom direktoru, Laszlu Kubali. Štoviše, u nedavnoj je sveobuhvatnoj anketu među gotovo milijun Barceloninih navijača upravo Kubala imenovan najboljim igračem u povijesti katalonskoga kluba.

  Kako god, Dinamo je u uzvratu bio nadmoćan, redao prilike pred vratima, dvaput vodio, ali na kraju ipak nije pobijedio. Prvo je Stjepan Lamza u 24. minuti doveo domaće u vodstvo, Evaristo izjednačio u 37., a slično je bilo i u nastavku. Ponovno je Lamza, na otvaranju drugoga dijela, zanjihao Barcinu mrežu, a baš kad su plavi jurili treći pogodak, kad je gostujući vratar Jose Pesudo bio “na streljani”, osvanuo je naoko bezazleni napad “blaugrane” kojega je Pedro Zaballa pretvorio u pogodak.

  U nastavku je natjecanja Barcelona dogurala do finala gdje ju je zaustavila Valencia. Zanimljivo, već sljedeće sezone Dinamo je bio taj koji je osvanuo u finalu. I njega je na putu prema pokalu spriječila – Valencia.

Zagreb, 20, prosinca 1961. (srijeda, 19:45 sati)

Kup velesajamskih gradova, 2. kolo, uzvrat

(prva utakmica: Barcelona – Dinamo 5:1)

Dinamo – Barcelona 2:2

Stadion Maksimir

Dinamo: Stojanović, Šikić, Marković, Matuš, Šantek, Perušić, Lipošinović, Zambata, Jerković, Belin, Lamza

Trener: Milan Antolković

Barcelona: Pesudo, Foncho, Gracia, Segarra, Gensana, Verges, Zaballa, Pereda, Evaristo, Villaverde, Vicente

Trener: Isidro Flotats

Strijelci: 1:0 Lamza (24.), 1:1 Evaristo (37.), 2:1 Lamza (47.), 2.2 Zaballa (69.)